Hodočašće Senjskog i Udbinskog dekanata na 5. korizmenu

Hodočašće Senjskog i Udbinskog dekanata na petu korizmenu nedjelju

Redaju se korizmene nedjelje i hodočašća dekanata Gospićko-senjske biskupije, treću godinu za redom u Crkvu hrvatskih mučenika. Nešto izmijenjen raspored zbog Planinarskog križnog puta u Slunju, 6. travnja doveo je vjernike Senjskog i Udbinskog dekanata na Udbinu. Lijepo vrijeme obradovalo je oko tri stotine hodočasnika iz Senja, Sv. Jurja, Vratnika, Karlobaga, Korenice, Plitvica, Gračaca i domaćih Udbinjana. Radosno susretanje pred crkvom, slikanje uz kip pape Ivana Pavla II. doskora proglašena svetim.

Susret je započeo križnim putem koji predvodi vlč. Silvio Milin, dekan senjski. Uzeta je tematika molitve za obitelj kao priprava za skorašnji prvi biskupijski Dan obitelji na Udbini u svibnju. Pjevanje je predvodio senjski zborovođa Ivan Prpić Špika. Slijedili smo križ i molitve uzdizali Bogu za naše obitelji i duhovnu obnovu Hrvatskog naroda. Za vrijeme ove pobožnosti ostali svećenici oba dekanata ispovijedaju. Mnogi pristupaju sakramentu pomirenja.

Nedugo poslije križnog puta uslijedilo je slavlje svete mise koju je predvodio naš biskup mons. Mile Bogović. Na početku mise dekani vlč. Silvio Milin i mons. Tomislav Rogić kratko predstavljaju senjski i udbinski dekanat. Crkva ispunjena hodočasnicima, radosno odjekuju pjesme koje predvodi ove godine župni zbor s Udbine pod vodstvom orguljašice Vesen Babić. U propovijedi biskup Bogović razlaže otajstvo križa, predanja u Božje ruke po slobodnom izboru svakog čovjeka. U tom predanju se raste, dozrijeva, odrasta, a pouzdana „navigacija“ jest križ Kristov. Oni koji se tim putem upute kroz život Bog sve okreće na dobro, preslaguje na dobro, daje trajni, vječni smisao.

Poslije svete mise hodočasnici se okupljaju u kripti. Razgledali su prigodnu izložbu ogulinskih škola i ustanova osmišljenu pastoralnim geslom ove godine: Odgoj za slobodu u znaku križa! Čuvar svetišta mons. Rogić kratkom je prezentacijom predstavio planove i radove koji su u tijeku za dovršenje Crkve hrvatskih mučenika. Uslijedila je prezentacija o križu – Što nam sve križ poručuje.

Druženje i ugodni razgovori, međusobno upoznavanje i povezivanje, susretanje starih prijatelja uz okrepu nastavljeno je u Pastoralnom centru. Pomalo se spuštala večer, uz zadnje pozdrave, stisak ruke, poneku još nedovršenu priču, šalu, uspomenu pred ulazom u autobuse, zaključena su ovogodišnja hodočašća dekanata naše biskupije u Crkvu hrvatskih mučenika.

trs

Korizmeno hodočašće Ogulinskog dekanata

Korizmeno hodočašće Ogulinsko dekanata

U nedjelju 30. ožujka održano je na 4. korizmenu nedjelju hodočašće vjernika Ogulinskog dekanata u Crkvu hrvatskih mučenika na Udbinu.

To je inače treća godina da se hodočašća dekanata ove biskupije organiziraju na Udbinu u nacionalno svetište hrvatskih mučenika koje je ove godine okupilo blizu 350 hodočasnika a ime kojih je na početku pozdrav prenio dekan Ogulinski vlč. Robert Zubović.
Križni put je predvodio župnik župnik Oštarija i Cerovnika i čuvar svetišta Gospe od Čudesa pop Ante Luketić a to je bilo vrijeme ispovijedi. U 17 sati slijedilo je misno slavlje koje je predslavio Gospićko-senjski biskup mons. dr. Mile Bogović a vjernike je na početku pozdravio čuvar nacionalnog svetišta Crkve hrvatskih mučenika na Udbini mons. Tomislav Rogić.

Ogulinski dekan Zubović tom je prilikom poručio: „Po deveti put se uključujemo u pokorničko, korizmeno hodočašće kao vjernici ogulinskog dekanata u zajedništvu sa svim vjernicima gospićko-senjske biskupije predvođeni svojim biskupom i svećenicima. Tu smo iz 16 župa našega dekanata da učvrstimo svoju vjeru upravo na ovome svetom mjestu gdje je podignuta ova velebna crkva u čast hrvatskih mučenika koja nas želi ne samo podsjetiti na životnost i kršćansku ukorijenjenost hrvatskog življa ovoga kraja već i pozvati nas da uz Božju pomoć ustrajemo na putu vjere noseći svakodnevno križeve života a koje nas vode u slobodu koju samo Krist može dati.

Biskup je u svom obraćanju hodočasnicima progovorio o grijehu korumpiranosti:
„Nema nikakve sumnje da se Isus često družio s grješnicima, okupljao ih oko sebe s njima blagovao, a i oni su se rado okupljali oko njega. Prema evanđeljima, grješnici su uz siromahe gotovo povlaštene skupine u Kristovim očima. Grješnik je svjestan da je pogriješio i želi se popraviti. No, postoji u evanđeljima jedna druga skupina ljudi koji sebe predstavljaju kao pravednike, a ni Krist ih ne naziva grješnicima. Za njega su oni: „licemjeri" (Mt 7, 1-29), „leglo gujinje" (Mt 3, 7), „obijeljeni grobovi" (Mt 23, 27). Njih je najviše među farizejima i zato Isus napominje da je opasno biti zaražen farizejskim kvascem (Mt 6, 11-12). Kada je Isus slijepcu otvorio oči, oni ne žele vidjeti u tome čudo Božje dobrote, nego traže načina kako bi optužili Isusa i donedavnog slijepca (Iv 9, 1-41). To su oni koji su slijedili Isusa, ne zato da ih on u nečemu pouči, nego zato da bi ga mogli uhvatiti za riječ i optužiti. Nije za njih bitno je li on rekao istinu ili laž, učinio nešto pošteno ili nepošteno. Važno je da je učinio ili rekao nešto što je u skladu s tadanjom praksom utuživo. Isusu predbacuju da je čovjeka izliječio u subotu. Tu je slomljen (corruptus - korupcija) sustav vrijednosti. Istina za njih nije nešto za što se treba uvijek boriti, poštenje nije uvijek mjerodavno za naše postupke.

Kod nas je poznata gospodarska korupcija/pokvarenost: raspolagati sredstvima koja su ti dana na upravljanje - kao da su tvoja. Takvi daju što nije njihovo, uzimaju što im ne pripada. Danas se takve naziva korumpiranim ljudima, a još je bolji naš hrvatski izraz: pokvarenjaci. Najgora je pokvarenost kad se najbolje pokvari („Corruptio optimi pessima!").
Svako društvo bori se protiv takve pokvarenosti na razne načine, poučavanjem, donošenjem protivnih zakona i sl. No, u državama gdje se vlast smatra temelj društva, pokvarenost (korupcija) je institucionalizirana, postala je posebna – i to veoma unosna - služba od koje široki sloj ljudi živi. Takvim se službama koriste apsolutističke vlasti i totalitarni sustavi jer njima nije stalo do poštivanja i funkcioniranja sustava vrijednosti, nego do funkcioniranja i čuvanja njihove nametnute vlasti. Oni koji se uključe u tu službu, žrtvuju sustav vrijednosti u sebi, obezvrijede ga u sredini i kojoj žive, odnosno mijenjaju ga u skladu sa svojim ciljevima ili ciljevima onih kojima su se dali u službu. Odrekli su se svoje slobode, a spremni su pogaziti slobodu svakog čovjeka. To je doista veoma niska razina pokvarenosti. U vrijeme komunističke vladavine te ustanove imale su razna imena, ali su sve one imaju istu pokvarenu (korumpiranu) podlogu. Tko se u takvoj službi zaposli, teško će se vratiti na ispravan odnos prema pojedincu i društvu. Taj je gotovo onesposobljen za rad u sustavu koji drži do objektivnih moralnih vrijednosti.

Glazbom je misu animirao župni zbor župa Lešće i Trošmarije. Nakon mise u kripti crkve je mons. Rogić prezentirao izgradnju crkve, a razgledana je i izložba o križevima koju su postavile odgojno-obrazovne ustanove Ogulina.  - Zvonko Ranogajec

Korizmeno hodočašće Otočkog dekanata

Korizmeno hodočašće Otočkog dekanata

Na drugu korizmenu nedjelju, 16.ožujka, već tradicionalno Otočki dekanat hodočasti u Crkvu hrvatskih mučenika na Udbinu. Ove godine hodočastilo je oko 250 vjernika sa 5 autobusa, a bili su tu i ovogodišnji kandidati za krizmu.

Nakon križnog puta kojeg su predvodili vlč. Stanko Smiljanić i vlč. Šimo Božić sa čitačima iz naših župa Otočkog dekanata bila je ispovijed te sveta misa u 17 sati koju je predvodio gospićko-senjski biskup mons.dr.Mile Bogović u zajedništvu s mons. Tomislavom Šporčićem generalnim vikarom biskupije, otočkim dekanom i župnikom te mons. Tomislavom Rogićem čuvarom svetišta na Udbini i udbinskim dekanom te više svećenika iz dekanata.

Na početku euharistijskog slavlja biskupa, svećenike i sve hodočasnike pozdravio je otočki dekan mons. Tomislav Šporčić koji je predstavio dekanat i događaje vezane uz dekanat, a propovijedao je biskup Mile.

Euharistijsko slavlje animirao je župni crkveni zbor “Sv.Cecilija” iz Otočca pod vodstvom s. Ljubomire Lešić.

Poslije mise hodočasnici su razgledali crkvu, te im je bila upriličena 15 minutna prezentacija o svetištu CHM od samog projekta – zamisli do današnje izgrađenosti i planovima za budućnost.

Poslije okrepe i kraćeg druženja hodočasnici su krenuli svojim kućama.

Korizmeno hodočašće Slunjskog dekanata

Korizmeno hodočašće Slunjskog dekanata – 3. korizmena 2014.

Korizmeno hodočašće Slunjskog dekanata do sada je bilo na petu korizmenu nedjelju. Ove smo godine morali ranije hodočastiti zbog planinarskog križnog puta koji pada upravo na petu korizmenu nedjelju 5. i 6. travnja.

U 13.30 sati iz Slunja su krenula tri autobusa, iz župa Lađevac i Cvitović također tri, iz Cetingrada jedan, iz Drežnika i Vaganca jedan. Ukupno osam autobusa a neki su se pridružili osobnim automobilima. Put prema Udbini ugodan iako padne po koja kap kiše. Vrijeme promjenjivo. Kratko zaustavljanje kod Mazole. Na Udbini smo u 15 sati.

U 15. 30 počeo je križni put koji je predvodio vlč. Antonio Čutura. Oko njega 20-ak ministranata. U čitanjima sudjeluju čitači iz svake od 9 župa. Narod je pjevao korizmene napjeve, molio. Križnom se putu pridružio i biskup Bogović dok su ostali svećenici ispovijedali. U 17 sati počelo je misno slavlje. Vjernike Slunjskog dekanata pozdravio je čuvar svetišta hrvatskih mučenika na Udbini mons. Tomislav Rogić. Potom je slunjski dekan Pecić predstavio Slunjski dekanat koji broji 9 župa a u njeno pastoralno djeluje pet svećenika. Sve su župe zastupljene u ovom hodočašću: Slunj, Blagaj, Cvitović, Lađevac, Cetingrad, Rakovica, Drežnik, Vaganac, Zavalje. Oko 500 vjernika iz ovih župa okupilo se na Udbini. Posebno je istakao krizmanike koji su se pridružili hodočašću naglasivši "blago narodu koji ima mladost koja živi za druge, koja je spremna na žrtvu". Ovaj narod pamti teška vremena kroz koja je prošao ali ga je vodila vjera. Pred njim su nove kušnje i izazovi ali se ovaj narod napaja na vjeri i hrabrosti mučenika.

Biskup je započeo misno slavlje i uputio pastirsku riječ hodočasnicima. Mučeništvo je neiscrpna tema za razmišljanje ali i nasljedovanje. Na orguljama je svirala prof. Anka Čuić iz Slunja a pjevali su udruženi zborovi iz svih župa te sav puk. Gotovo su svi pristupili svetoj pričesti. Domaćin mos. Rogić pozvao je sve u kriptu crkve gdje je prezentirana izgradnja crkve. U prostorijama pastoralnog centra ponuđeni su sokovi, kolači, keksi, kava, čaj...Već se spustio mrak, tamni oblaci nadvili su se na Udbinu, počela je kiša. Osam autobusa iza 19 sati vraćalo se u slunjski kraj ličkom magistralom preko Plitvica. Ljudi su se vratili duhovno oplemenjeni, radosniji što mogu služiti drugima.

mons. Mile Pecić, župnik i dekan slunjski

Gospićki dekanat hodočašće 2014.

(UDBINA, 9.3.2014.) Vjernici Gospićko-senjske biskupije tijekom korizme, treću godinu za redom, svake nedjelje po jedan dekanat, hodočaste u Crkvu hrvatskih mučenika na Udbini. Na prvu korizmenu nedjelju, 9. ožujka 2014. u Crkvu hrvatskih mučenika, „u duhovnu katedralu cijele nacije" (kako napisa Biskup njezin graditelj), na Udbinu hodočastili su vjernici prvostolnog gospićkog dekanata. Okupilo se više od 300 vjernika sa svojim župnicima.

Križni put predvodio je mons. Mile Čančar, župnik i dekan gospićki, a tekstove su čitali vjernici iz pojedinih župa. „Crkva hrvatskih mučenika simbolizira sve križeve koje su naša braća hrabro ponijeli na svom križnom putu, za sebe i za svoj narod." Uključili smo se i mi u tu povorku s uspomenom na njih „uvjereni da je ključ vječne sreće i života znati živjeti i umrijeti za druge" (Biskup).

Nakon križnog puta molitvu sv. krunice animirao je biskupijski kancelar vlč. mr. Marinko Miličević, a pojedina otajstva predmolili su vjernici. Svećenici su bili na raspolaganju za ispovijed. Sv. misu predvodio je gospićko-senjski biskup mons. dr. Mile Bogović, u zajedništvu sa svećenicima dekanata te domaćim župnikom i upraviteljem svetišta mons. mr. Tomislavom Rogićem i suradnikom u župi vlč. Jurom Tutekom. Na početku je biskupa, svećenike i sve vjernike pozdravio mons. Rogić, a potom je dekan mons. Mile Čančar predstavio dekanat: „... Prvostolni gospićki dekanat broji osamnaest župa u kojima pastoralno djeluju: u Perušiću i Kaluđerovcu mons. Josip Mustać, u Ličkom Osiku i Širokoj Kuli vlč. Luka Blažević, u Bilaju, Ličkom Novom i Ličkom Ribniku vlč. Zlatan Sušić, u Klancu, Aleksinici i Donjem Pazarištu vlč. Ivica Miloš, u Donjem i Gornjem Kosinju vlč. Ivan Hodak, u Smiljanu, Bužimu, Trnovcu i Brušanima vlč. Nikola Turkalj, koji je i ekonom Biskupije i predstojnik Katehetskog ureda, u župi Baške Oštarije vlč. mr. Marinko Miličević, koji je i kancelar biskupije te u župi Gospić mons. Mile Čančar i pastoralni suradnik, župski vikar – kapelan vlč. Josip Šimatović. U gospićkom dekanatu djeluju samo dijecezanski svećenici, nema svećenika redovnika. U dekanatu, odnosno u samom Gospiću, djeluju tri časne sestre Družbe Presvetog Srca Isusova iz Rijeke u Biskupskom domu; s nama je ovdje s. Robertina Medven. Prema statistici u 2013. godini bilo je: krštenih 111,vjenčanih 58, umrlih 240. Na ovom području živi: katolika 13.616, pravoslavnih 658, ostalih 177, svih ukupno: 14.451 vjernika...

U daljnjem izvješću Dekan je naglasio „da je ovaj dekanat poseban, ne samo brojnošću župa i malim brojem svećenika – nego još više činjenicom da imamo samo jednog svećeničkog kandidata i to iz župe Donji Kosinj, sjemeništarca Marka Grčevića i nijednog više, ni svećeničkih ni redovničkih, kako muških tako i ženskih...

U dekanatu redovito izlaze dva župna lista, u Ličkom Osiku „Providnost", u Gospiću „Navještenje" za Božić i tjedno poseban pastoralni listić – Blagovijest. U župama Smiljan, Bužim, Trnovac i Brušane također pastoralni listić te u ostalim župama u raznim župskim prigodama i slavljima, posebice prigodom župnih zaštitnika te za veće blagdane i župska slavlja. Svake subote se na županijskom radiju Gospić emitira vjerska emisija Glas Crkve u Lici." Mons. Čančar je na kraju pozvao sve na molitvu za nova duhovna zvanja i za duhovne i tjelesne potrebe svih vjernika našega gospićkog dekanata i čitave biskupije.

Biskup je na početku također pozdravio sve okupljene, pozvao da iskreno zastanu pred Bogom, pred njegovom velikom ljubavlju te da priznaju svoju grješnost i zamole oproštenje. U propovijedi je pozvao na razmišljanje o izvoru života, o njegovom smislu, o međusobnom primanju i darivanju te nastavio: „Otkuda smo i zašto? Mi premalo razmišljamo o tome koja je poruka istine o Presvetom Trojstvu. Tu nam se, zapravo, otkriva istina o životu. Život može postojati samo onda ako postoji međusobno primanje i darivanje. U Bogu je, između tri božanske osobe, savršeno primanje i darivanje i zato je u Bogu punina života, zato je Bog vječan, zato je Bog sretan. Kada se pojavio život na zemlji? Upravo onda kada su se susjedne stanice počele jedna drugoj darivati. Život je zapulsirao kada je profunkcionirao sustav primanje/davanje. Geolozi kažu da se na to na Zemlji čekalo milijune i milijune godina, a izgleda da se na drugim planetima to još uopće nije dogodilo. Život nestaje svuda gdje primanje/darivanje prestane funkcionirati – u svim živim bićima.

Kada je nastalo slobodno darivanje, nastao je čovjek. On se daruje na način kako se božanske osobe daruju – stvoren je na sliku Božju. U njemu ta slika Božja sve više jača što je više darivanje/primanje – ali u slobodi; i prema Bogu i prema drugom čovjeku... Čovjek ima božanske težnje: biti bogat, moćan, slavan, sretan - biti kao Bog. Napast je za njega u tome da razvije sustav primanja i uzimanja, a oslabi sustav davanja i darivanja, kada se ogriješi o zakon života. To znači kada se iskorištava prirodu, čovjeka i Boga, kada u sebi nađe cilj rada i života. Kada se to dogodi, kada se prekida darivanje/primanje u odnosima Bog/čovjek, čovjek se okreće smrti, vraća se u pepeo iz kojeg je Božjim stvaralačkim činom podignut. Nesposobnost primanja i davanja je smrt. Na tu opasnost upozorila nas je Pepelnica na početku korizme. Pepeo nema života jer je prestao funkcionirati prethodni sustav primanja/darivanja. Valja se vježbati u postu (neuzimanju) i darivanju." Biskup se dalje osvrnuo na ključne kušnje u životu čovjeka kojima je Napasnik, đavao, u pustinji kušao Sina Božjega te je u svjetlu gesla tekuće pastoralne godine „Odgoj za slobodu u znaku križa" naglasio„ kako odgoj treba svakoj osobi pomagati da se život razvija i jača, da što bolje profunkcionira sustav primanje/darivanje. - Odgoj za život čovjeka nužno je odgoj za slobodu. Dakako, važnija je ona unutarnja sloboda, kada je čovjek slobodan u svakim prilikama, pa i na križu. Zato: „Mi treba da se hvalimo križem Gospodina našega Isusa Krista u kojem je spas, život i uskrsnuće naše, po kojemu mi smo spašeni i oslobođeni." Molitvu vjernika molili su mladi koji se pripremaju na susret mladih u Dubrovniku. Križni put i sv. misu uzveličao je katedralni zbor pod ravnanjem i uz orguljsku pratnju vlč. Josipa Šimatovića. Za vrijeme dijeljenja sv. pričesti pjevao je Vis Angelus župe Gospić.

Nakon sv. mise mons. Rogić pozvao je na program u dvoranu gdje je predstavio nekoliko detalja iz povijesti ovog kraja i idejno rješenje oltarnog reljefa na temu mučeništva koji će umjetnički realizirati kipar Kuzma Kovačić, a onda razgledavanje izložbe na temu Križa koju su pripremili djeca i učenici iz vrtića i škola župe Sv. Križa Ogulin. Slijedilo je druženje uz okrjepu. Ojačani za nošenje svagdašnjih križeva iz ljubavi prema Bogu i braći ljudima i obasjani svjetlom naših mučenika u zajedništvu s njima i s proslavljenim Isusom Kristom vratili smo se s našeg udbinskog Tabora.

s. Robertina Medven

O, mučenici hrvatski

O, mučenici hrvatski

O, Kralju mučenika svih, što krunom slave kruniš njih,
Ti sve što zemlju prezreše, u rajske dižeš krajeve.

O, mučenici hrvatski, uslišite nam molitve,
Vi zvijezde svijetle na nebu, dovedite nas Isusu.

Dobrostivo nas pogledaj, i molitvu nam uslišaj,
Mi pobjednike slavimo, proštenje grijeha prosimo.

U njima Ti pobjeđuješ, svjedoke svoje miluješ,
Pobijedi naše pakosti, o djelitelju milosti.

Povijesni pregled

Pronađite nas na