Zasvirale nove orgulje za Crkvu hrvatskih mučenika

Ima dana i događaja, ima ljudi koje ne možete zaboraviti, niti se treba truditi da ih zapamtite, jednostavno tako ih duboko doživite da vam neizbrisivo ostaju u sjećenju, srcu, i ostaju trajno izvor novih nadahnuća. Tako je eto sinoć bilo u Zagrebu na ovom događaju. A zvuk orgulja doista je nebeski....:

 

Održana kolaudacija orgulja za Crkvu hrvatskih mučenika na Udbini

Orgulje za Crkvu hrvatskih mučenika na Udbini sa svojim suradnicima je izradio mons. Juraj Jerneić

Zagreb, (IKA) - U holu Svećeničkog doma sv. Josipa u Zagrebu, održana je u srijedu 27. siječnja 2016. godine kolaudacija orgulja za Crkvu hrvatskih mučenika na Udbini koje je sa svojim suradnicima izradio mons. Juraj Jerneić.

Kolaudaciji završene I. faze orgulja, prisustvovali su zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, generalni tajnik HBK-a mons. Enco Rodinis, biskup gospićko-senjski mons. Mile Bogović, biskup šibenski mons. Ante Ivas, novoimenovani vojni ordinarij mons. Jure Bogdan, vojni ordinarij u miru mons. Juraj Jezerinac, pomoćni biskupi zagrebački mons. Valentin Pozaić, mons. Ivan Šaško i mons. Mijo Gorski te brojni drugi uzvanici, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.

U pozdravnom govoru mons. Jerneić je govorio o svom putu kao graditelja orgulja od početne želje do ovih trećih po redu izgrađenih za crkvu na Udbini koje imaju 14 registara i za čiju je izradu trebalo tri godine. Zahvalio je svim darovateljima i suradnicima izrazivši nadu da će do svečanog blagoslova orgulja 27. kolovoza 2016. godine na blagdan Hrvatskih mučenika u Udbini biti završena i II. faza orgulja.

O novim orguljama okupljenima se potom obratio graditelj orgulja Anton Škrabl, iz Rogaške Slatine koji je u izradi orgulja surađivao s mons. Jerneićem ugradnjom svih metalnih dijelova. On je istaknuo da, kad bi mu to mogućnosti dozvoljavale, mons. Jerneić bi sve sam napravio. Zahvalio je na povjerenju i suradnji te izrazio divljenje upornosti i ljubavi koju mons. Jerneić ima prema orguljama i njihovom stvaranju.

Prisutnima su se obratili biskup gospićko-senjski mons. Mile Bogović koji je istaknuo da je riječ - hvala, premala za ono što je mons. Jerneić učinio izradivši ove orgulje, a zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić ukazao je na snagu ideje i vjere naglasivši da nikad ne smijemo odustajati ni kad nam se čini da je nešto nemoguće, jer ako se čovjek osloni na Boga, sve je moguće. Čestitao je mons. Jerneiću i suradnicima na velikom pothvatu, zahvalio svim donatorima te poželio u budućnosti izgradnju novih orgulja.

Na kolaudaciji su svojim izvedbama sudjelovali orguljaši Josip Meštrić, Javor Valjak i Hvalimira Bledšnajder te pjevanjem vlč. Niko Luburić, a na kraju je na svojim trećim orguljama zasvirao i sam graditelj mons. Jerneić skladbu Fala koju su svi popratili svojim pjevanjem. (IKA)

orguljeCO02

orguljeCO02
orguljeCO01
orguljeCO01
orguljeCO03
orguljeCO03
orguljeCO04
orguljeCO04
orguljeCO05
orguljeCO05
orguljeCO06
orguljeCO06
orguljeCO07
orguljeCO07
orguljeCO08
orguljeCO08
orguljeCO09
orguljeCO09
orguljeCO10
orguljeCO10
orguljeCO11
orguljeCO11

KOLAUDACIJA ORGULJA

Kolaudacija orgulja za Crkvu hrvatskih mučenika u Zagrebu

Juraj Jerneić rođenje1954. godine u Krapini, kten u rodnoj župi Svetom Križu Začretju gdje je pohađao osnovno školovanje. Zaređen 1981. godine nakon čega se redaju dekreti i službe: župni vikar u Prečkom i Velikoj Gorici, župniku Viduševcu, Maloj Solini, Glini i Maji. Danas obnaša službu upravitelja Svećeničkog doma sv. Josipa, upravitelj je župe Kalje, ravnatelj Papinskih misijskih djela Zagrebačke nadbiskupije i predsjednik Caritasa Zagrebačke nadbiskupije. U popisu je branitelja, a za svoju odanost Domovini odlikovan je: Redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske  (1996.); Spomenicom domovinske zahvalnosti (1996.); Redom hrvatskog trolista (1997.) Za odanost Crkvi i Zagrebačkoj nadbiskupiji Papa Benedikt XVI2010. godine imenovao ga je monsinjorom.

 

I. Manual                                   C– g'''                                   I.faza             II.faza                Škrabl             Jerne

1.   Diapason                                  8'                 drvo              56                                                                     56

2.                     Principal–nazidu – II.faza         8'              75%Sn                                    56                     56

3.   Rohrflöte                                  8'              40%Sn            56                                              56

4.                          Oktava–na zidu– II.faza         4'              75%Sn                                    56                     56

5.   Spitzflöte                                  4'              40%Sn            56                                              56

6.   Quint                                       22/3'         63%Sn            56                                              56

7.            Superoktava– nazidu– II.faza         2'              70%Sn                                    56                     56

8.   MixturIII                              11/3'         70%Sn          168                                          168

9.                      Trobenta–nazidu– II.faza         8'              80%Sn                                    56                     56

10. Quintadena                              8'              80%Sn            56                                              56

II. Manual                                C– g'''

11. Hohlflöte                                   8'              80%Sn            56                                              56

12.               Violonprinc.–na zidu–II.faza        8'              75%Sn                                    56                     56

13. Gedeckt                                     8'                 drvo              56                                                                     56

14. Salicional                                  8'              40%Sn            56                                              56

15.                   Blockflöte–nazidu– II.faza         4'              40%Sn                                    56                     56

16. Pstant                                    4'                 drvo              56                                                                     56

17. Doublette                                  2'                 drvo              56                                                                     56

18.                               Oboa–nazidu–II.faza         8'              70%Sn                                    56                     56

Pedal                                        C– f'

19. Subbass                                    16'               drvo              30                                                                     30

20.               Oktavni bas–nazidu– II.faza         8'              40%Sn                                    30                     30

21. Flötenbass                                8'                 drvo              30                                                                     30

22.                 Koralnibas–nazidu–II.faza        4'              70%Sn                                    30                     30

23.                       Pozavna–nazidu– II.faza        16'               drvo                                       30                     30

24. Quintbass                               102/3'          80%Sn            30                                              30

Koppel:II-IMan.II-Ped.I-Ped.                   ZBROJ:          818              482               1.016           284


 

KOLAKUDACIJA POZIVNICA OPUS 3 druga verzija Page 1

KOLAKUDACIJA POZIVNICA OPUS 3 druga verzija Page 1

Prvi Susret Zajednica Obnove u Duhu Svetome

Prvi Susret Obnove u Duhu Svetome

- ukratko -

Više od tisuću članova molitvenih zajednica iz Hrvatske (odazvalo se 70 zajednica, ima ih još 30-ak), BIH, Italije, Mađarske i Škotske sudjelovalo je na prvom Susretu Zajednica Obnove u Duhu Svetome u Crkvi hrvatskih mučenika na Udbini, 17. listopada 2015. Taj Susret je plod molitve i poruke pape Franje „slušajte i izvršavajte“.

Naime, treba naglasiti kako je ovaj prvi susret takve vrste u Hrvatskoj sazvan upravo na temelju poziva pape Franje koji je poručio kako posebno računa na članove Obnove koje vidi kao struju milosti za cijelu Crkvu.

Svi su pozvani stalno „osluškivati i izvršavati“, kako za osobno poslanje, tako i za cjelovito poslanje zajednica s nakanom "Molimo za domovinu i obitelji". Da bi se izvršilo to poslanje, susret u Udbini je uklopljen u preporuke Svetog Oca o potrebi neprestanog rada članova zajednica na poniznosti i izgradnji zajedništva.

Cjelodnevni program veličanstvenog skupa bio je ispunjen predavanjima, molitvom, pjesmom i nadasve radosnim slavljenjem Gospodina. Završnica i kruna susreta bilo je slavlje Euharistije koje je predvodio gospićko-senjski biskup mons. dr. Mile Bogović.

                                                                                                       

Budimo prepoznatljivi pobožnošću prema Djevici Mariji

- opširnije -

Prvi Susret Zajednica Obnove u Duhu Svetome, koji je u Crkvi hrvatskih mučenika na Udbini okupio oko tisuću i sto članova iz više od 70 molitvenih zajednica iz nadbiskupije Zagrebačke, Splitsko-makarske, Đakovačko-srijemske, biskupije Gospićko-senjske, Dubrovačke, Šibensko-kninske, Križevačko-bjelovarske, Varaždinske, Zadarske, iz Bosne i Hercegovine, kao i iz zajednice Regina pacis iz Verone (Italija), iz Aberdeena Škotskoj i iz Mađarske, na duhovnom planu početak je duhovnog boja, početak obnove u Duhu Svetome za hrvatski narod, zaziv Božjeg blagoslova i izljeva pomazanja, vatre Duha Svetoga.

Na susretu koji se odvijao prema pozivu pape Franje „slušajte i izvršavajte", a na nakanu "Molimo za domovinu i obitelji“, jer bez osluškivanja, bez ulaska u prisutnost Božju nema očitovanja Božje milosti, o poruci Svetog Oca i usmjerenju djelovanja zajednica ODS-a govorili su koordinatori zajednica iz Zagrebačke i Splitsko-makarske nadbiskupije Damir Zukan i Lordan Ljubenkov. Podsjetili su na Papin pozdrav na Trgu Svetog Petra upućen članovima Obnove iz Italije, a među njima je, na mjestu za posebne uzvanike, bilo i 96 predstavnika zajednica iz Hrvatske. Papa je poručio kako računa na članove Obnove koju vidi kao struju milosti za cijelu Crkvu.

I riječi Zukana i Ljubenkova, tijekom cjelodnevnog programa, proizašle su iz „osluškivanja i izvršavanja“, prije svega poslanja stalnog rada na poniznosti i izgradnji zajedništva, a o temi izgradnje zajedništva nizale su se sve daljnje pouke i predavanja vlč. Marinka Miličevića (Tema: Autoritet vjernika), Ivone Zgrabljić (Koji si ti instrument u Božjem orkestru?), don Damira Stojića (Duhovna formacija).

Posebno je naglašena važnost mjesta gdje se odvijao susret uz zagovor hrvatskih mučenika – u Crkvi hrvatskih mučenika, u nacionalnom svetištu koju su pokrenuli hrvatski biskupi na inicijativu biskupa Bogovića, a po riječi sv. Ivana Pavla II., koji je i blagoslovio kamen temeljac za crkvu godine 2003. u Rijeci, po njegovoj riječi da se ne prepuste zaboravu svoji svjedoci vjere, svoji mučenici. O svetištu je govorio njegov ravnatelj vlč. Tomislav Rogić navevši razloge zašto je svetište nastalo upravo na Udbini, tko su hrvatski mučenici i koja je simbolika detalja uređenja prostora crkve.

Radosno slavljenje Gospodina tijekom susreta predvodio je sastav Božja pobjeda iz Zagreba, uvodni blagoslov dao je duhovnik Obnove pater Zdravko Barić, a fra Smiljan Kožul uputio zaziv Gospodinu da Duh Sveti oživi zajednice koje će biti apostoli u ovim teškim vremenima, da susret bude doista jedan novi početak molitvom sviju, posebno molitvom krunice (plakate Pokreta krunice "Molitvom spasimo Hrvatsku" dobile su sve župe). Nizala su se svjedočanstva o snazi zajedništva, o pečatu zajedništva kojim je Majka Marija obilježila sudionike zahvalne krunice od 300 metara u povodu 300 godina čudotvorne Gospe sinjske, o povezivanju sa župom u Aberdeenu, o Zajednici Regina pacis iz Verone, koja je nastala kao plod molitve obitelji Nottegar (ova zajednica koja je dio ODS-a Italije danas brine u svojim domovima o tisuću djece siročadi i ima svoje redovnike), o aktivnom djelovanju zajednice Dobri pastir i njezine podružnice na Klisu.

„Svi smo mi slični apostolu Petru u danima između Uskrsnuća i Uzašašća, kad još nije bio spreman za svoj 'agapeo', ali je puno molio i puno vremena proveo s Majkom, možemo to nazvati vremenom duhovne adolescencije. Mi smo duhovni tinejdžeri, a Marija je odgajala Isusa tinejdžera, pa će i nas znati odgojiti. Zato neka pobožnost prema Djevici Mariji bude „trade mark“ hrvatske katoličke karizmatske obnove, da nas prepoznaju po tome, da budemo bliski Mariji, da smo mi marijanski narod“, poručio je don Damir Stojić čije predavanje sadrži korisne upute svakom vjerniku i molitelju.

Članovi Obnove u Duhu Svetome kao posebnu milost doživjeli su euharistijsko slavlje koje je u predvodio gospićko-senjski biskup mons. dr. Mile Bogović, čime je ovaj susret i završio. Neizmjerno bogatstvo poruka za osobnu izgradnju i izgradnju zajedništva (nemoguće ih je pobrojati, kamoli opisati) primili su tako i članovi molitvenih zajednica iz Otočkoga dekanata, euharistijske zajednice iz Otočca, zajednice mladih sv. Ivan Pavao II. iz Otočca, zajednice Duha Svetoga iz Sinca, molitvene zajednice iz Prozora, marijanske zajednice iz Švice, Brinja, Krasna, Senja, Gospića te njihovi duhovnici.

M.K.G.

* preuzeto s portala Glas Gacke09 ODS2015

09 ODS2015
01 ODS2015
01 ODS2015
02 ODS2015
02 ODS2015
03 ODS2015
03 ODS2015
04 ODS2015
04 ODS2015
05 ODS2015
05 ODS2015
06 ODS2015
06 ODS2015
07 ODS2015
07 ODS2015
08 ODS2015
08 ODS2015
10 ODS2015
10 ODS2015
11 ODS2015
11 ODS2015
12 ODS2015
12 ODS2015
13 ODS2015
13 ODS2015

Otvorena vrata milosrđa u Crkvi hrvatskih mučenika

Otvorena vrata milosrđa u Crkvi hrvatskih mučenika

Udbina, 31.12.2015. - Na Silvestrovo 31. prosinca gospićko-senjski biskup Mile Bogović predslavio je misu u Crkvi hrvatskih mučenika na Udbini kao šestom od dekanatskih središta koje je obišao tijekom ovogodišnjeg Adventa i Božića. Misu je predvodio uz župnika i dekana mons. Tomislava Rogića i đakona Mišela Grgurića u 17 sati a nazočilo joj je stotinjak vjernika. Tom prilikom biskup je poručio:

1. U ozračju Božića danas okupili smo se na zahvalnost Bogu za proteklu godinu i stali s molitvom u srcu na vrata Nove godine. Naša proslava obilježena je otvaranjem Vrata milosrđa na ovoj župnoj crkvi i Svetištu hrvatskih mučenika. Nalazimo se, naime u Godini milosrđa koju je proglasio i otvorio papa Franjo. Misao vodilja je kroz Godinu milosrđa: Bog je milosrdni Otac prema ljudima, i mi trebamo nastojati da sve više u nama prevladava milosrdna ljubav prema našoj braći. S tim osjećajima stojimo večeras pred vratima Nove godine.

Sveti Otac preporučuje nama biskupima da u svojim biskupijama odredimo neke crkve s tzv. Vratima milosrđa da svi koji kroz njih prolaze dobiju jubilejske oproste. Ja sam odredio da to budu vrata naših dekanatskih crkava, njih 6, i vrata naših svetišta na Udbini, u Krasnu i Oštarijama. Već sam vrata milosrđa otvorio u Gospiću, Senju, Slunju, Ogulinu i Otočcu. Večera ćemo to učiniti ovdje na Udbini: u Svetištu i župi.

2. Vrata dijele i povezuju dva različita prostora. Koriste se i u simboličkom smislu za prijelaz iz pojedinog vremena u drugo. Isus je otvorio vrata novoj eri, jer od njega se broje godine.

U vrije današnjeg sveca sv. Silvestra pape zbili su se važni događaji kada je rimski car Konstantin dao Crkvi slobodu, otvorio joj vrata slobode To smo pred dvije godine proslavili u Rakovici gdje je crkva posvećena Konstantinovoj majci sv. Jeleni. To su bila vrata novoj povijesti kršćanstva i svijeta.

Papa Ivan Pavao II. na pragu trećeg tisućljeća pozvao je sve narode da popišu i časte svoje mučenike. Nakon njegova poziva nikla je ovdje Crkva hrvatskih mučenika, o čemu nam govori i njegov kip koji prikazuje papu kako prelazi preko praga novog stoljeća i tisućljeća.

Od njegova spomenika ide traka koja nas vodi kroz veličanstveni i najljepši portal u našoj biskupiji. U crkvi se ta traka pretvara u križ unutar kojega je krstionica kneza Višeslava, simbol našeg ulaska, naših ulaznih vrata u kršćansku zajednicu – u Crkvu. Potom smo došli do središta našeg kršćanskog okupljanja, oltara, koji predstavlja prolaz Kristov kroz žrtvu samoga sebe i otvaranje vrata vječnosti i slave. Za njim su krenuli i brojni naši mučenici: iz Krbave, iz Bleiburga i Križnih putova, iz Vukovara i drugih naših ratišta i stratišta. I oni su se susreli na vratima vječnosti s milosrdnim Božjim licem i ušli u vječnu slavu s Uskrslim.

Na taj put nas sve zove Ivan Pavao II. čiji kip stoji pred vratima ove crkve i svetišta.

3. Svaki Židov je nastojao da bar jednom godišnje uđe kroz vrata hrama u kojemu je na poseban način Bog boravio. Stati na vrata značilo je stati pred lice Gospodnje. Svaki je tada bio ispunjen strahopoštovanjem, odanosti i vjernosti prema Gospodinu. Bio je to i čin zahvalnosti Gospodinu za darove koje su pojedinac ili obitelj primili. S tim osjećajima zahvalnosti stali su Marija i Josip na vrata hrama jer je Marija nosila u naručju utjelovljenoga Sina Božjega. O tom otajstvu govori nam današnje evanđelje.

4. U kršćanstvu nisu toliko važna pojedina vrata. Isus je rekao: Ja sam vrata. Kroza me koji uđu spasit će se! (Iv 10, 9). Tko njegove riječi i njegov primjer nasljeduje, ide pravim i istinskim putem u život, ući će u taj život kroz jedina prava vrata – Isusa Krista, koji je put, istina i život. Danas ste dočekani na pragu ovih vrata i poškropljeni blagoslovljenom vodom, išli ste stazom na kojoj je krstionica, koja je za svakoga predstavlja vrata u Crkvu (krštenje). Ova krstionica je simbol onih vrata kroz koja je naš narod pred mnogo stoljeća ušao u Crkvu.

Stojeći na vratima novog vremena želim svima vama i svim vašim obiteljima blagoslovljenu novu 2016. godinu.

920736 10208075500268241 3347253548598974737 o

920736 10208075500268241 3347253548598974737 o
10250323 10208075500868256 6668989725521056831 n
10250323 10208075500868256 6668989725521056831 n
12471409 10208075495348118 6906702516896902580 o
12471409 10208075495348118 6906702516896902580 o
udbina otvaranje vrata milordja 1
udbina otvaranje vrata milordja 1
12471387 10208075502108287 192794232514867317 o
12471387 10208075502108287 192794232514867317 o
12474076 10208075505628375 8456288391345150204 o
12474076 10208075505628375 8456288391345150204 o
12440453 10208075506428395 7092886256176327155 o
12440453 10208075506428395 7092886256176327155 o
965878 10208075504268341 3064377303718304045 o
965878 10208075504268341 3064377303718304045 o
12377552 10208075504588349 1096570878398930618 o
12377552 10208075504588349 1096570878398930618 o
11037074 10208075506308392 4078649614315243124 n
11037074 10208075506308392 4078649614315243124 n

Propovijed, pozdrav i zahvala mons. Mile Bogovića na Dan hrvatskih mučenika 2015.

Propovijed biskupa dr. Mile Bogovića na Dan hrvatskih mučenika 2015.

Deset godina je prošlo od postavljanja kamena temeljca za ovu crkvu. Kamen je blagoslovio sveti Ivan Pavao II. u Rijeci 3. lipnja 2003. a položio ga je na ovo gradilište 9. rujna 2005. tadašnji predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. Od one lopate kojom smo zatrpali kamen temeljac dospjeli smo do oltarnog reljefa „Slava hrvatskih mučenika“ koji smo danas blagoslovili.

Dobro se prisjetiti nekih datuma na putu prema ideji CHM i prema njezinom ostvarenju.

1. Zašto CHM na Udbini. Područje Like i Krbave središnji je i vezni dio između hrvatskog sjevera i hrvatskog juga. Bez te poveznice Hrvatska ne može opstati. Tu je prije 730 godina osnovana biskupija, ali je ovdje na Krbavskom polju 9. rujna 1493. to hrvatsko zemljopisno središte teško ranjeno. Cijela Lika i Krbava bile su 160 godina pod Turcima, a nakon oslobođenja na ovim prostorima nisu više bili samo katolici nego i pravoslavci.

Pred sv. Luciju 1942. preostali Hrvati katolici morali su napustiti svoju Udbinu i uz životnu opasnost probijali se iz neprijateljskog obruča prema Lovincu. Nakon toga ni oni ni njihovi potomci nisu se smjeli pojaviti u ovom mjestu. Crkva im je srušena, groblje devastirano, kuće uništene, zemlja oduzeta. Zavladao je drugi zakon koji nije poštedio ni pravoslavnu crkvu na Udbini.

1966. zajedno s jednim arheologom tragao sam u obližnjem pravoslavnom selu (Mogorić) za srednjovjekovnim stećcima. Naišli smo na seoskog učitelja za kojega su nam rekli da zna sve. Prve riječi bile su mu: Ovdje je prva puška pukla…. Čudio se kada smo mi pitali što je bilo prije puške. Kult puške, nasilja, proširio se ovim krajem i još danas se tom idolu mnogi klanjaju. Svoju zločinačku narav pokazala ona puška koja se 1941. okomila na nevine i nemoćne u lapačkom selu Brotnji.

U srednjem vijeku vodiči su počinjali s predstavljanjem svoga mjesta s podacima o broju moći svetaca, a ovdje se vrednovalo po tome kada je u mjestu pukla prva puška.

Nije, dakako, problem braniteljska puška, koja služi za obranu istine i života, za stvarnu slobodu čovjeka i naroda. Takvu braniteljsku crta hrvatske prošlosti zabilježio je bizantski car Porfirogenet još u 10. stoljeću. Opjevao ju je i srpski pjesnik Jovan Jovanović Zmaj u jednoj pjesmi u kojoj stoji:

Hrvat se ne bori da što otme kome,

Čuva sveti oganj na ognjištu svome.

I dok tako čini u najteži dani

I Bog je i pravda na njegovoj strani.

I kad sam desetak godina poslije s arheolozima i povjesničarima pješačio Krbavskim poljem, naišli smo na mnoge pa i bizarne spomenike puškonoscima, ali nismo nigdje mogli naići na ijedno slovce koje bi upućivalo na tragediju našega naroda koja se na tom polju dogodila 9. rujna 1493. godine. Moje kolege i ja pitali smo se tada: hoće li već jednom doći vrijeme da onim tisućama branitelja, palim na Krbavskom polju, kao i ostalima koji su završili na raznim bojištima i stratištima, podignemo spomenik i izrazimo javnu zahvalnost i naše poštovanje. Još tada neke branitelje i žrtve iz novije povijesti nije se smjelo javno ni spomenuti, a kamo li podignuti im spomenik.

Trebalo je to još čekati.

2. Rađanje ideje. Tek prije 20 godina oslobodilačkom akcijom stvorene su prilike kada se moglo računati da ćemo na ovim prostorima moći slobodno izraziti svoje poštovanje i zahvalnost svima onima koji su prije 500 godina svoje živote ovdje izložili i založili u obrani svojih domova i svoje domovine.

Nastale su prilike i za povratak biskupa na ove prostore, nakon što se biskup pred više od 500 godine, zbog opasnosti povukao odavde, noseći biskupski štap i križ koji ste danas vidjeli u mojim rukama, a taj štap i taj križ stavili smo i u ruke Ivana Pavla II. na ovom spomeniku.

Ideja o našemu dugu prema onima koji su se u prošlosti žrtvovali za buduće naraštaje se proširila na cijelu našu povijest. Nismo, dakako, mislili da nam je cijela prošlost mučenička, ali da je bilo dosta duga prema mučenicima i žrtvama, pogotovo prema onima koji su ponijeli križ za drugoga a mjesto priznanja dobili osudu, a katkada tretirani kao zločinci i ljudski otpad. Pogotovo je takvih bilo među stradalima u Drugom svjetskom ratu i poraću. Najbolje je primjer za to slučaj kardinala Stepinca.

Iako ni mi kao ni drugi narodi ne možemo reći da se nemamo zašto kajati u svojoj prošlosti, s ponosom možemo reći da je velikana dobrote i žrtvovanje za druge bilo veliko mnoštvo u našoj povijesti. Mnogo više nepoznatih nego poznatih. Naša crkvena i svjetovna povijest sustavno su prljane. Još i danas mnoge i debele naslage laži prekrivaju našu prošlost i naše velikane tako da i najdobronamjerniji ne mogu vidjeti njezinu pravu sliku. Žalosno je da nam se isti oni koji su proizvodili te laži i danas nameću kao učitelji i za tu svoju školu dobivaju i prostore i novce.

U takvim okvirima nastala je i rasla ideja Crkve hrvatskih mučenika.

3. Projekt CHM. Ideja o podizanju spomenika hrvatskim žrtvama mučenicima ojačana je pozivom pape Ivana Pavla II. svim narodima da popišu i časte svoje mučenike. Zato je pred crkvom njegov kip. Papa je doista bio zabrinut gledajući kako svijet ima pune ruke pušaka i granata i prenosi ih preko praga stoljeća i tisućljeća. Zato on visoko diže križ kao istinsku garanciju pobjede i bolje budućnosti za čovjeka, nasuprot onih koji dižu u vis pušku, koji se hvale svojom moći i silom. Tu našu opredijeljenost za Papin poziv izrazili smo posebno u prošlom broju Hrvatske vjernosti. Ne kult puške, laži i nasilja,koji i danas neki uporno održavaju, nego kult križa i čašćenje onih koji su pretrpjeli nasilje raznih pušaka i nasilnika! Ne idemo ni na kult nacije, nego onoga plemenitoga i dobroga u našem narodu, što nikoga ne ugrožava, što je dobro i za narod i za cijeli svijet.

Ideja je uobličena u projektu Crkve hrvatskih mučenika koji danas sam sebe tumači. Projekt osim bogoslužnog prostora sadrži i kriptu u smislu učionice hrvatske povijesti, zatim memorijalni park ili naš zid plača, muzej, knjižnicu, križni put i – a dao Bog da se ostvari! – i Svehrvatski grob.

Taj projekt narod prepoznao kao svoj i pratio ga svojom naklonošću i potporom sve do sada. Nismo za nj imali osiguranu financijsku konstrukciju ali nismo nikome ostali dužni za učinjeni posao. Bogati i moćni nisu se ni javljali, niti smo s njima računali. Ni među našim milijunašima u iseljeništvu nismo naišli na posebnu potporu, s izuzetkom Mije Matića iz Njemačke. Bogataši u vjeri su projekt razumjeli i oni su ga izveli.

4. Reljef. O desetoj obljetnici početka radova dobio je bogoslužni prostor neosporno umjetničko djelo Kuzme Kovačića, svoj sadržajni završetak i krunu. No to djelo nije samo visoke umjetničke vrijednosti; ono je također i visoke vjerničke i domoljubne vrijednosti. Izborom Kuzme Kovačića pokazali smo kako nam je stalo da ova crkva bude poznata i po umjetničkim sadržajima najvišeg dometa, ali samo takvih koji nisu sami sebi svrha nego koji izražavaju i prenose kršćansku poruku. Svaki detalj na ovom reljefu svjedoči o povezanosti našeg naroda s Crkvom, o kršćanskom prožimanju njegove znanosti i umjetnosti. Pred tim reljefom, koji smo nazvali Slava hrvatskih mučenika, možemo odčitavati mukotrpni povijesni hod hrvatskog katoličkog naroda i ujedno se diviti umjetničkoj ruci njegovog autora. Vidio sam više lica koji zadivljeno gledaju u reljef. To me obradovalo. Još više me obradovalo kad sam vidio da ljudi pred njim kleče i mole.

5. Smisao patnje. Neki su nam dobronamjerno govorili da ne treba slaviti svoje poraze. Zašto se dičiti krbavskom tragedijom, Bleiburgom i križnim putovima, Vukovarom? Ljudski je cijeniti hrabrost i odvažnost u obrani naroda i domovine, u obrani života. Mi kršćani vjerujemo da smo mukom i križem gospodina našega Isusa Krista otkupljeni. Trpljenje i smrt Isusa Krista vjerniku su najjači dokaz za smisao patnje pravednika. Najbolji odgovor kršćaninu jest Isusovo uskrsnuće. Ono je uslijedilo nakon velike patnje najvećeg pravednika. Ono je također dokaz da vremeniti porazi ne trebaju biti i stvarni porazi, pače da njihovo prihvaćanje u Kristovom duhu vodi prema pobjedi života nad smrću. Ona povorka mučenika pobjednika, koja u gornjem dijelu Kuzminog reljefa ide prema Kristu, nastavak je one patničke povorke s Krbavskog polja, s križnih putova, iz Vukovara i drugih bojišta i stratišta naše povijesti.

Ova crkva želi po svim svojim dijelovima, pa i ovim reljefom, biti trajna propovjedaonica našem narodu o smislu patnje i o njezinoj ulozi u spašavanju života. Svaka patnja može biti proljeće novog i bogatijeg života. Ona je najkreativnija snaga kad je prožeta vjerom, ufanjem i ljubavlju. Inače je patnja lijevog razbojnika na Kalvariji.

6. Svehrvatski grob. Na današnji dan Crkva se spominje mučeništva Ivana Krstitelja. Nakon što je Herod zbog hira njegove nesavjesne žene Herodijade odrubio Ivanu glavu, Ivanovi učenici nisu pograbili kamenje i krenuli da se osvete Herodu. Oni su došli i uzeli Ivanovo tijelo da ga pokopaju. Sjećamo se da je Pilat predao Josipu iz Arimateje i Nikodemu Isusovo tijelo fa ga pokopaju. U rimskom pravu rodbina i prijatelji mogli su dobiti tijelo i pogubljenog državnog neprijatelja. Pokop čovjeka nadilazio je svako neprijateljstvo. No suvremeni Pilati peru ruke i od te ljudske i civilizacijske obveze da predaju tijela ubijenih od brojnih Heroda i Herodijada Drugog svjetskog rata i poraća, kojima nisu samo odrubili glave nego su ih grozno mučili i kao otpad pobacali u jame, jaruge i rovove. Neposredno odgovorni već su pomrli ali imaju svoje nasljednike koji ni danas ne daju vukovarskim majkama i suprugama tijela njihovih sinova i muževa.

Na reljefu Slava hrvatskih mučenika na Krbavskom polju vidi se u zemlji između dviju vojski jedan križ. Usuđujem se ponovno predložiti da na Krbavskom polju bude Svehrvatski grob za sve one žrtve čiji se identitet kod iskapanja na prepozna pa se ne može odrediti u koje groblje pripadaju. Uz CHM i uz Memorijalni park time bi ovaj udbinski prostor dobio još veće značenje i doista bi ga trebalo proglasiti mjestom posebnoga pijeteta. Kad sam obilazio u Sloveniji naše jame i grobišta kao da sam od ondje stradalih slušao molitvu Preradovićeva Putnika Domovini:

U tvom polju daj mu groba

S tvojim cvijećem grob mu kiti.

Nije li to polje upravo ovo krbavsko, iznad kojega je Crkva hrvatskih mučenika?

Poput učenika Ivana Krstitelja ni mi nismo došli ovamo s kamenjem u rukama da ga bacamo po krivcima, tim više što smo svjesni da ni hrvatska katolička ruka nije bila bez grijeha. Odavde se navještaju mučeničke vrline, spremnost darivanja života za drugoga, a ne nasilje i osveta, ugroza života drugoga. Želimo i molimo da naš hrvatski narod poput Ivana Pavla II. visoko drži križ kao našu nadu, naš stijeg i našu snagu. To neka bude trajna poruka ove bijele golubice na udbinskom brdu. Amen.

Pozdrav domaćina gospićko-senjskog biskupa 29. kolovoza 2015. godine

Od srca pozdravljam sve vas koji ste na razne načine i s raznih strane stigli u hodočasničkom duhu do ovog Svetišta. Drago mi je što dobrotom Hrvatske televizije i Hrvatskog radija te postaja Hrvatskog katoličkog radija, Radio Marije i Radija Mir Međugorje mogu pozdraviti i vas koji ste s nama povezani tv-ekranima i radio valovima.

Posebnosti ovogodišnje proslave je u tome što danas blagoslivljamo reljef Kuzme Kovačića: Slava hrvatskih mučenika koji likovno izražava i tumači smisao cijelog projekta. Od srca pozdravljam umjetnika, a on će se nakon mene osobno obratiti hodočasnicima.

Pozdravljam predsjednika Hrvatske biskupske konferencije, zadarskog nadbiskupa mons. dr. Želimira Puljića; s nama je i naš metropolit mons. dr. Ivan Devčić, koji nam je donio križ krbavskih biskupa, krčki biskup mons. Ivica Petanjak , koji je kao biskup prvi put na proslavi Dana hrvatskih mučenika; pozdravljam kolegu mons. Ivana Milovana, porečko pulskog biskupa u miru. S nama je naš vjerni susjed šibenski biskup mons. Ante Ivas, te mons. Mijo Gorski, pomoćni zagrebački biskup po kojemu nam i kardinal Bozanić šalje svoje pozdrave i čestitke, zatim mons. Marko Semren, pomoćni banjalučki biskup. Sjećamo se ovdje izgovorenih riječi hvarskog biskupa kako bi bio red da Hrvatska dobije predsjednika katolika; nije mogao danas biti ovdje ali je poslao svoga generalnog vikara don Stanka Jerčića. Pozdravljam don Peju Orkića, salezijanskog provincijala i druge provincijale koje nisam uočio. Hercegovačkog zastupa fra Miljenko Stojić, voditelj trodnevnice.

Pridružili su nam se predstavnici vojske i policije, raznih društvenih i državnih funkcija. Poštujući njihove funkcije, ovdje ih najradije gledamo kao vjernike i hodočasnike. Ipak ću posebno istaknuti radost što je predsjednica Republike Hrvatske preko svoje zastupnice Brune Esih željela biti s nama na Udbini. Gospođa Esih bila je njezina zastupnica i u Bleiburgu. Pozdravljam i našeg stalnog hodočasnika gradonačelnika hrvatske metropole Milana Bandića i naše civilne domaćine, a to su ličko-senjski župan Milan Kolić i udbinski načelnik Ivan Pešut. Posebno pozdravljam članove Komisije HBK i BK BiH za hrvatski martirologij, biskupijske povjerenike za popis žrtava Drugog svjetskog rata i poraća, kao i svoju zmajsku braću. .

Drago mi je pozdraviti svećenike koji su na čelu sa svojim župljanima došli ovamo, redovnike i redovnice, bogoslove i sjemeništarce, sve vjernike laike, stare i nove Udbinjane. Pozdravljam sve u ime svoje i u ime čuvara Svetišta mons. Tomislava Rogića, koji će svakoga koji dođe ovamo radosno provesti kroz Svetište, a vodi nas i kroz ovo slavlje.

Dragi hodočasnici, radost mi je gledati ovo zajedništvo oko Crkve hrvatskih mučenika. Dobro svi došli!

Prije nego blagoslovimo reljef Slava hrvatskih mučenika, molim autora, akad. kipara Kuzmu Kovačića, da nam reče nekoliko riječi o djelu koje je napravio.

Zahvala biskupa Mile Bogovića 29. kolovoza 2015. na Udbini

Ugodna mi je dužnost da u ime domaćina zahvalim svima koji su ugradili svoj rad za odvijanje ove proslave.

Dakako iskrena hvala i svim biskupima i svećenicima koji su pozvali hodočasnike i došli s njima. Hvala Hrvatskoj radio televiziji i spomenutim postajama

Naša biskupija ima već dobro uvježbanu ekipu koja uspješno savladava organizacijske teškoće. Cijela biskupija sudjeluje u pripremi ovoga Dana, predvođena u središnjici Nikolom Turkaljem i ovdje mons. Tomislavom Rogićem. Rogić nije samo danas dočekao hodočasnike; oni dočekuje svakim danom u godini.

Hvala svim članovima udruženih zborova naše biskupije na čelu sa zborovođom Ivanom Prpićem Špikom i orguljašem Josipom Šimatovićem.

Zahvaljujem članovima Komisije za hrvatski martirologij na trudu oko popisivanja svih katoličkih i hrvatskih žrtava Drugog svjetskog rata i poraća.

Zahvaljujemo svim darovateljima. Oni nisu više tako brojni kao u vrijeme podizanja crkve. Preporučujemo i sve ostalo što je vezano uz ovaj projekt a što čeka svoje ostvarenje. Do kraja ove godine zasvirat će i velike orgulje na koru crkve za što se posebno zauzima preč. Juraj Jerneić.

Budući da je ovo jedna zaokružena obljetnica, zahvaljujem i najzaslužnijim sudionicima gradnje.

Nemjerljiv stručni, kršćanski i ljudski doprinos dao je Ivan Vukić iz Gospića. Ne mogu a da mu i danas ne izrazim zahvalnost. Zahvaljujem također i Željku Žderiću i njegovim stručnjacima unutar Kostruktora koji su odradili glavninu poslova i pred 5 godina, 11. rujna, Žderić mi je predao ključeve Crkve. Uz nas je od početka i vješto spisateljsko pero dr. Ante Bežena. Za arhitekturu oltarnog reljefa i Kuzma i ja koristili smo se stručnim savjetima Radoslava Bužanćića.

S mnogih strana dolazi podrška za izgradnju Svehrvatskog groba za sve neidentificirane žrtve. Vjerujemo da će se uskoro stvoriti bolja klima za tu inicijativu i da ćemo i taj projekt pokrenuti s mrtve točke. Hrvatska država pokazala je zanimanje za projekt CHM i podržala ga. Vjerujem da će tako učiniti i s projektom Svehrvatskog groba.

Našoj predsjednici preko gospođe Brune upućujemo molbu da osobno posjeti CHM i da podrži ideju Svehrvatskog groba na Krbavskom polju.

Zahvaljujemo fra Miljenku Stojiću što je predvodio trodnevnicu, ali i na svim inicijativama koje u svojoj provinciji i u Mostarskoj biskupiji vodi za popis žrtava i za kanonizaciju mučenika svoje provincije. O mučeničkoj smrti tih franjevaca Laudato je snimio film. Da se izrazim riječima sv. Franje i pape Franje: Laudato si, Signore, hvaljen budi Gospodine što imamo Laudato. Najviše zalaganjem fra Miljenka već je formirano „groblje mira“ na kojem će i onima za čiji se grob ne zna moći postaviti križ. Na groblju je crkva po obliku, ali ne i po veličini, slična ovoj CHM.

Sveti hrvatski mučenici molite za svoj narod i za ove koji su danas došli ponad Krbavskog polja da vam izraze svoje poštovanje i zahvalnost!

Srdačan pozdrav svima. Vidimo se i dogodine na Dan hrvatskih mučenika na Udbini.

A MBS DHM2015 propovijed

A MBS DHM2015 propovijed
Udbina 2015 30 fit 800x600
Udbina 2015 30 fit 800x600

O, mučenici hrvatski

O, mučenici hrvatski

O, Kralju mučenika svih, što krunom slave kruniš njih,
Ti sve što zemlju prezreše, u rajske dižeš krajeve.

O, mučenici hrvatski, uslišite nam molitve,
Vi zvijezde svijetle na nebu, dovedite nas Isusu.

Dobrostivo nas pogledaj, i molitvu nam uslišaj,
Mi pobjednike slavimo, proštenje grijeha prosimo.

U njima Ti pobjeđuješ, svjedoke svoje miluješ,
Pobijedi naše pakosti, o djelitelju milosti.

Povijesni pregled

Pronađite nas na