Korizmeno hodočašće Otočkog dekanata

Korizmeno hodočašće Otočkog dekanata

Na drugu korizmenu nedjelju, 16.ožujka, već tradicionalno Otočki dekanat hodočasti u Crkvu hrvatskih mučenika na Udbinu. Ove godine hodočastilo je oko 250 vjernika sa 5 autobusa, a bili su tu i ovogodišnji kandidati za krizmu.

Nakon križnog puta kojeg su predvodili vlč. Stanko Smiljanić i vlč. Šimo Božić sa čitačima iz naših župa Otočkog dekanata bila je ispovijed te sveta misa u 17 sati koju je predvodio gospićko-senjski biskup mons.dr.Mile Bogović u zajedništvu s mons. Tomislavom Šporčićem generalnim vikarom biskupije, otočkim dekanom i župnikom te mons. Tomislavom Rogićem čuvarom svetišta na Udbini i udbinskim dekanom te više svećenika iz dekanata.

Na početku euharistijskog slavlja biskupa, svećenike i sve hodočasnike pozdravio je otočki dekan mons. Tomislav Šporčić koji je predstavio dekanat i događaje vezane uz dekanat, a propovijedao je biskup Mile.

Euharistijsko slavlje animirao je župni crkveni zbor “Sv.Cecilija” iz Otočca pod vodstvom s. Ljubomire Lešić.

Poslije mise hodočasnici su razgledali crkvu, te im je bila upriličena 15 minutna prezentacija o svetištu CHM od samog projekta – zamisli do današnje izgrađenosti i planovima za budućnost.

Poslije okrepe i kraćeg druženja hodočasnici su krenuli svojim kućama.

Gospićki dekanat hodočašće 2014.

(UDBINA, 9.3.2014.) Vjernici Gospićko-senjske biskupije tijekom korizme, treću godinu za redom, svake nedjelje po jedan dekanat, hodočaste u Crkvu hrvatskih mučenika na Udbini. Na prvu korizmenu nedjelju, 9. ožujka 2014. u Crkvu hrvatskih mučenika, „u duhovnu katedralu cijele nacije" (kako napisa Biskup njezin graditelj), na Udbinu hodočastili su vjernici prvostolnog gospićkog dekanata. Okupilo se više od 300 vjernika sa svojim župnicima.

Križni put predvodio je mons. Mile Čančar, župnik i dekan gospićki, a tekstove su čitali vjernici iz pojedinih župa. „Crkva hrvatskih mučenika simbolizira sve križeve koje su naša braća hrabro ponijeli na svom križnom putu, za sebe i za svoj narod." Uključili smo se i mi u tu povorku s uspomenom na njih „uvjereni da je ključ vječne sreće i života znati živjeti i umrijeti za druge" (Biskup).

Nakon križnog puta molitvu sv. krunice animirao je biskupijski kancelar vlč. mr. Marinko Miličević, a pojedina otajstva predmolili su vjernici. Svećenici su bili na raspolaganju za ispovijed. Sv. misu predvodio je gospićko-senjski biskup mons. dr. Mile Bogović, u zajedništvu sa svećenicima dekanata te domaćim župnikom i upraviteljem svetišta mons. mr. Tomislavom Rogićem i suradnikom u župi vlč. Jurom Tutekom. Na početku je biskupa, svećenike i sve vjernike pozdravio mons. Rogić, a potom je dekan mons. Mile Čančar predstavio dekanat: „... Prvostolni gospićki dekanat broji osamnaest župa u kojima pastoralno djeluju: u Perušiću i Kaluđerovcu mons. Josip Mustać, u Ličkom Osiku i Širokoj Kuli vlč. Luka Blažević, u Bilaju, Ličkom Novom i Ličkom Ribniku vlč. Zlatan Sušić, u Klancu, Aleksinici i Donjem Pazarištu vlč. Ivica Miloš, u Donjem i Gornjem Kosinju vlč. Ivan Hodak, u Smiljanu, Bužimu, Trnovcu i Brušanima vlč. Nikola Turkalj, koji je i ekonom Biskupije i predstojnik Katehetskog ureda, u župi Baške Oštarije vlč. mr. Marinko Miličević, koji je i kancelar biskupije te u župi Gospić mons. Mile Čančar i pastoralni suradnik, župski vikar – kapelan vlč. Josip Šimatović. U gospićkom dekanatu djeluju samo dijecezanski svećenici, nema svećenika redovnika. U dekanatu, odnosno u samom Gospiću, djeluju tri časne sestre Družbe Presvetog Srca Isusova iz Rijeke u Biskupskom domu; s nama je ovdje s. Robertina Medven. Prema statistici u 2013. godini bilo je: krštenih 111,vjenčanih 58, umrlih 240. Na ovom području živi: katolika 13.616, pravoslavnih 658, ostalih 177, svih ukupno: 14.451 vjernika...

U daljnjem izvješću Dekan je naglasio „da je ovaj dekanat poseban, ne samo brojnošću župa i malim brojem svećenika – nego još više činjenicom da imamo samo jednog svećeničkog kandidata i to iz župe Donji Kosinj, sjemeništarca Marka Grčevića i nijednog više, ni svećeničkih ni redovničkih, kako muških tako i ženskih...

U dekanatu redovito izlaze dva župna lista, u Ličkom Osiku „Providnost", u Gospiću „Navještenje" za Božić i tjedno poseban pastoralni listić – Blagovijest. U župama Smiljan, Bužim, Trnovac i Brušane također pastoralni listić te u ostalim župama u raznim župskim prigodama i slavljima, posebice prigodom župnih zaštitnika te za veće blagdane i župska slavlja. Svake subote se na županijskom radiju Gospić emitira vjerska emisija Glas Crkve u Lici." Mons. Čančar je na kraju pozvao sve na molitvu za nova duhovna zvanja i za duhovne i tjelesne potrebe svih vjernika našega gospićkog dekanata i čitave biskupije.

Biskup je na početku također pozdravio sve okupljene, pozvao da iskreno zastanu pred Bogom, pred njegovom velikom ljubavlju te da priznaju svoju grješnost i zamole oproštenje. U propovijedi je pozvao na razmišljanje o izvoru života, o njegovom smislu, o međusobnom primanju i darivanju te nastavio: „Otkuda smo i zašto? Mi premalo razmišljamo o tome koja je poruka istine o Presvetom Trojstvu. Tu nam se, zapravo, otkriva istina o životu. Život može postojati samo onda ako postoji međusobno primanje i darivanje. U Bogu je, između tri božanske osobe, savršeno primanje i darivanje i zato je u Bogu punina života, zato je Bog vječan, zato je Bog sretan. Kada se pojavio život na zemlji? Upravo onda kada su se susjedne stanice počele jedna drugoj darivati. Život je zapulsirao kada je profunkcionirao sustav primanje/davanje. Geolozi kažu da se na to na Zemlji čekalo milijune i milijune godina, a izgleda da se na drugim planetima to još uopće nije dogodilo. Život nestaje svuda gdje primanje/darivanje prestane funkcionirati – u svim živim bićima.

Kada je nastalo slobodno darivanje, nastao je čovjek. On se daruje na način kako se božanske osobe daruju – stvoren je na sliku Božju. U njemu ta slika Božja sve više jača što je više darivanje/primanje – ali u slobodi; i prema Bogu i prema drugom čovjeku... Čovjek ima božanske težnje: biti bogat, moćan, slavan, sretan - biti kao Bog. Napast je za njega u tome da razvije sustav primanja i uzimanja, a oslabi sustav davanja i darivanja, kada se ogriješi o zakon života. To znači kada se iskorištava prirodu, čovjeka i Boga, kada u sebi nađe cilj rada i života. Kada se to dogodi, kada se prekida darivanje/primanje u odnosima Bog/čovjek, čovjek se okreće smrti, vraća se u pepeo iz kojeg je Božjim stvaralačkim činom podignut. Nesposobnost primanja i davanja je smrt. Na tu opasnost upozorila nas je Pepelnica na početku korizme. Pepeo nema života jer je prestao funkcionirati prethodni sustav primanja/darivanja. Valja se vježbati u postu (neuzimanju) i darivanju." Biskup se dalje osvrnuo na ključne kušnje u životu čovjeka kojima je Napasnik, đavao, u pustinji kušao Sina Božjega te je u svjetlu gesla tekuće pastoralne godine „Odgoj za slobodu u znaku križa" naglasio„ kako odgoj treba svakoj osobi pomagati da se život razvija i jača, da što bolje profunkcionira sustav primanje/darivanje. - Odgoj za život čovjeka nužno je odgoj za slobodu. Dakako, važnija je ona unutarnja sloboda, kada je čovjek slobodan u svakim prilikama, pa i na križu. Zato: „Mi treba da se hvalimo križem Gospodina našega Isusa Krista u kojem je spas, život i uskrsnuće naše, po kojemu mi smo spašeni i oslobođeni." Molitvu vjernika molili su mladi koji se pripremaju na susret mladih u Dubrovniku. Križni put i sv. misu uzveličao je katedralni zbor pod ravnanjem i uz orguljsku pratnju vlč. Josipa Šimatovića. Za vrijeme dijeljenja sv. pričesti pjevao je Vis Angelus župe Gospić.

Nakon sv. mise mons. Rogić pozvao je na program u dvoranu gdje je predstavio nekoliko detalja iz povijesti ovog kraja i idejno rješenje oltarnog reljefa na temu mučeništva koji će umjetnički realizirati kipar Kuzma Kovačić, a onda razgledavanje izložbe na temu Križa koju su pripremili djeca i učenici iz vrtića i škola župe Sv. Križa Ogulin. Slijedilo je druženje uz okrjepu. Ojačani za nošenje svagdašnjih križeva iz ljubavi prema Bogu i braći ljudima i obasjani svjetlom naših mučenika u zajedništvu s njima i s proslavljenim Isusom Kristom vratili smo se s našeg udbinskog Tabora.

s. Robertina Medven

Advent - Božić i Nova 2014

Došašće i Božićno vrijeme na Udbini 2013./2014.

Mise zornice bile su i ove godine lijepo posjećene, uvijek može i bolje. Kroz mise zornice tumačili smo značenje križa jer je ovo pastoralna godina pod geslom Odgoj za slobodu u znaku križa – u spomen na 1700 godina od Milanskog edikta, drugi dio došašća posvetili smo tumačenju 10 Božjih zapovijedi.

Proslavili smo blagdan naše župe i nebeskog zaštitnika sv. Nikolu, prijatelji iz Korenice u narodnim nošnjama, predvođeni župnikom vlč. Stjepanom Zebom, učinili su naš patron istinskim slavljem. Djeca su dočekala sv. Nikolu u kripti i bila obradovana skromnim darovima. Veselje i iznenađenje bilo je veliko.

Na blagdan sv. Lucije nakon zornice položili smo cvijeće i upalili svijeće na temeljima stare župne crkve sv. Nikole u spomen na sve stradale u Drugom svjetskom ratu. Bila je to 71 obljetnica tragedije koja se dogodila 1942. Molili smo za pokojne i za žive da ljubav pobjedi svako zlo.

Mladi su 14. prosinca 2013. sudjelovali na Saboru mladeži naše biskupije u Senju. Na zornicama mladi su organizirali adventsku akciju prikupljanja pomoći za postradale na Filipinima.

Akcija kićenja i čišćenja, s puno volje i ljubavi uređena je crkva za Božić. Pohodili smo bolesnike u obiteljima i u Domu za starije i nemoćne. Izišao je i prvi broj časopisa Udbinskog dekanata Krbava.

Odaziv na predbožićnu ispovijed u svim župama dekanata bio je solidan. Na Udbini ispovijedi je pristupilo oko sto pedeset duša.

Sprovedena je i obilata karitativna akcija dijeljenja pomoći zahvaljujući darovateljima Caritasu Gospićko-senjske biskupije, Arheološkom muzeju i Franjevačkom samostanu iz Zadra koji već tradicionalno o Božiću donose pomoć potrebitima. Svim darovateljima iskrena HVALA, neka im Gospodin uzvrati svojim milostima.

Osjećam potrebu zahvaliti se ponajprije članovima Župnog pastoralnog vijeća, pjevačkog zbora, mladima i drugim suradnicima koji su uvijek tu za sve što treba. Što god smo radili oni su uvijek bili prvi, od kićenja i čišćenja pa do dijeljenja pomoći. Svima koji su im se priključili posebno oko ukrašavanja i čišćenja, od mlađih do starijih.

Našem pjevačkom zboru, predvođenom orguljašicom Vesnom, ministrantima koji su se trudili biti i na što više zornica.

Zahvaljujem Općini Udbina i Načelniku na susretljivosti i pomoći, osobito Šumariji i njezinim djelatnicima koji su u svemu priskakali pomoći. Zatim Osnovnoj školi, Ravnatelju i Vjeroučitelju za dobru suradnju i lijepu Božićnu priredbu, te Božičini sajam kojim se pomažu djeca u misijskim zemljama.

Ponoćki na Badnjak prethodila je lijepa priredba o svjetlu koje dolazi do Betlehema. Grupica mladih s najmlađom sudionicom Dorom uvela je vjernike u slavlje mise polnoćke.

Na Stjepanju svetu misu slavili smo u Domu za stare i nemoćne na Udbini i tako i našim onemoćalim župljanima omogućili da osjete radost Božića i božičinih pjesama.

I ove godine, sada već drugi puta za redom, na blagdan sv. obitelji imali smo na misi obnovu bračnih obećanja. Desetak bračnih parova obnovilo je tako svoje ženidbene zavijete, a svi smo se zajedno učili istinskim vrlinama obiteljskog života na primjeru sv. Obitelji.

Staru godinu obilježila je misa zahvalnica na kojoj smo blagoslovili vodu kojom će biti poškropljene obitelji naše župe prilikom svećenikova posjeta. nakon mise u molitvi pred presvetim oltarskim sakramentom zahvalili smo Bogu za sve primljene darove u prošloj godini i preporučili se Njegovoj milosti u Novoj.

U prvim danima nove 2014. godine oba svećenika vlč. Jure Tutek i Tomislav Rogić obišli su obitelji naše male župne zajednice, a do blagdana Bogojavljanja blagoslov obitelji bio je i u župi Sv. Jurja u Podlapači. Obje župe zajedno, Udbina i Podlapača imaju svega 210 obitelji.

Početak Nove godine obilježila je i prva grupa hodočasnika iz Trsta. Naime, grupa Talijana na povratku iz Međugorja gdje su bili za Novu godinu, nije skrivala oduševljenje Crkvom hrvatskih mučenika. O tome svjedoči i povelik članak koji je nakon par dana izašao u tršćanskom dnevnom listu u kojem pišu da treba doći na Udbinu i vidjeti kako se i danas mogu graditi lijepe, pobožne i simbolikom bogate crkve.

Prvi mjesec 2014. protekao je mirno, uz redovite obveze svakodnevnog pastorala, župnog vjeronauka i redovitih misnih slavlja. čak nas je i snijeg poštedio i ukrasio naše Krbavsko polje i okolne gore svega na par dana koncem siječnja.

Dan života uoči blagdana Svijećnice

Prvi dan veljače bio je poseban. Zaslugom prijatelja Crkve hrvatskih mučenika iz Zadra, zbora mladih i župnika don Anđelka Buljata iz župe uznesenja Marijina s Belafuže bilo je doista svečano i raspjevano.

Svečanu svetu misu u 17 sati predvodio je don Anđelko u koncelebraciji s udbinskim svećenicima, a misu je pjesmom uzveličao zbor s Belafuže. Predvoditelj slavlja istaknuo je koliko je za sretan i blagoslovljen život potrebno čisto srce. nazočnih osamdesetak vjernika bilo je oduševljeno koncertom zbora nakon mise. Niz duhovnih šansona razgalio je srca prisutnima, a dio poznatijih pjesama pjevušili smo svi zajedno. Gosti iz Zadra taj dan razgledali su Crkvu hrvatskih mučenika i popratne sadržaje, upoznali se s bogatom povijesti ovoga kraja, a navečer uz pjesmu i bratsko druženje u pastoralnom centru potrajalo je veselo raspoloženje. Rodila se ideja da svake godine na ovaj način obilježimo dan života u našoj župi i svetištu.

Korizmena hodočašća 2014.

Korizmeno hodočašće dekanata u CHM na Udbini 2014.

Raspored korizmenog hodočašća dekanata u Crkvu hrvatskih mučenika na Udbini 2014.godine.

1. korizmena - 9.3. Gospićki dekanat

2. korizmena - 16.3. Otočki dekanat

3. korizmena - 23.3. Slunjski dekanat

4. korizmena - 30.3. Ogulinski dekanat

5. korizmena - 6.4. Senjski i Udbinski dekanat

Križni put, pokorničko bogoslužje i ispovijed u 15.30 sati, prije svete mise u 17 sati koju će uvijek predvoditi mons. dr. Mile Bogović.

Nakon mise kratko izlaganje o Crkvi hrvatskih mučenika i radovima koji su u tijeku, meditacija: 10 pogleda na križ i izložba radova o križu koju su pripremili Ogulinci, župe Sv. Križ: Gimnazija Bernardina Frankopana,Obrtnička i tehnička škola, Prva osnovna škola, Osnovna škola Ivane Brlić Mažuranić, Dječiji vrtić Bistrac i Učenički dom. Slijedi druženje i okrjepa u dvorani Pastoralnog centra.

TRIBINA

"Kuzma Kovačić prilično vješto spojio triptih u jednu cjelinu"

U subotu večer, 30. studenoga u prostorima Crkve hrvatskih mučenika dogodio se vrhunski kulturni događaj, kako je to istakao udbinski župnik Tomislav Rogić – predstavljena je monografija jednoga od najpoznatijih živućih hrvatskih kipara Kuzme Kovačića, ali i njegova ideja za izradu retabla – oltarnog reljefa u istoj crkvi. Naime, Gospićko-senjska biskupija povjerila je upravo Kovačiću izradu tri kamena reljefa, koja će biti postavljena u tri niše iza oltara i tako dovršiti svetište ove crkve.

Milan Bešlić, autor monografije koja je obuhvatila četrdeset godina kiparskoga rada Kuzme Kovačića, govorio je o autorovu umjetničkom nadahnuću i usmjerenju. Bešlić je istakao autorov rodni Hvar kao polazište u njegovoj umjetnosti i duhovnosti, kojega karakterizira mediteransko okruženje i koje se kroz sva njegova djela provlači kao moćna vertikala. Bez njegova kršćanskog određenja, Kovačićeva umjetnost ne bi bila ista, kršćanstvo mu je polazište umjetničkoga izričaja, čak i onda kada se autor nužno ne bavi religijskim temama. Autor je, doduše, veoma brzo ušao u religijske teme, svega desetak godina od početka svoga umjetničkog rada. Pritom je baštinio umjetnička viđenja Branka Ružića i Ivana Kozarića – istakao je Bešlić, kao najbolji poznavatelj Kovačićeva ukupna umjetnička opusa.

Radoslav Bužančić pokušao je smjestiti Kuzmu Kovačića u suvremeno vrijeme kiparske umjetnosti, pitajući se je li prošlo vrijeme velikih umjetnika? Je li se već dogodilo vrijeme velikih ostvarenja, je li ono dovršeno? Odgovor je niječan pošto je Kovačić uspio u svojemu kiparstvu spojiti figuralno s ekspresijom i suvremenošću i po tome se pokazao i dokazao da pripada velikim umjetnicima i da vrijeme velikih djela nije prošlost. Svestrani Kuzma Kovačić autor je i značajnih spomeničkih djela: Oltar hrvatske domovine, spomenik Papi Ivanu Pavlu II. u Selcima na Braču, spomenik prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu u Škabrnji i Slavonskom Brodu, vratnica hvarske katedrale, retabla u crkvi Sveta Mati Slobode, zatim kovanog novca Republike Hrvatske, te još niz drugih spomenika, medalja i spomenica. Djela mu se nalaze u najuglednijim nacionalnima muzejima, galerijama i privatnim zbirkama. Izlagao je na brojnim samostalnim izložbama, a za svoj rad primio je ugledne nagrade, odličja i priznanja – dao je Bužančić ukratko presjek autorova stvaranja.

Biskup Bogović je prisutno slušateljstvo ugodno iznenadio svojim trudom da pronikne u dubinu Kovačićeva stvaralaštva. Premda se na početku ogradio, navodeći da nema pretenzije biti mu likovnim kritičarom, ipak je istakao nekoliko važnih stvari. Zamijetio je tako Bogović da u Kovačićevim djelima, kada im tematika i nije religijska, osjeća nazočnost Božje ruke. Osobito je to vidljivo u materijalu jer autor sluša govor materije (tvoriva), koju uvažava i ne destruira poput niza suvremenih umjetnika. Autor ne ruši, već radi i dograđuje, dajući materiji svoj umjetnički ton i duh. A to bez Božje ruke nije moguće, smatra Bogović, pa nalazi da kroz sva njegova djela progovara o Bogu i božanskomu. Pritom je Bogović naglasio da je Kuzma Kovačić već na samom početku svoga umjetničkog stvaralaštva odlučio se još tamo daleke 1976. godine za temu „Sedam smartni grihov“, što je znakovito za početak jednoga dugog opusa. Naglasio je metaforički da je Kovačić kap u Božjemu slapu stvaranja, što je u svakom djelu vidljivo. Bogović je pronašao i motiv rađanja, rasta i koraka, vječne dinamike, a samo je u Bleiburgu oltarni ansambl smirenih linija u duhu molitve „Pokoj vječni daruj im Gospodine“. Taj stvaralački prasak kod niza autorovih skulptura samo na prvi pogled izgleda kao nedovršena priča, kao da se autor libi dati zadnje pečate, odnosno navještava daljnje stvaranje u toj Božjoj rijeci kreacije – završio je Bogović svoje viđenje Kovačićeva dosadašnja opusa.

U nastavku se Bogović osvrnuo i na uređenje Crkve hrvatskih mučenika, odnosno na razradu autorove ideje oko izrade kamenog triptiha.

Zahvalivši na predstavljanju monografije, ali i povjerena mu zadatka da umjetnički obradi retabl oltara Crkve hrvatskih mučenika, Kovačić je ukratko objasnio ideju i njenu simboličku razinu. U središnjoj niši svetišta, visokoj impresivnih sedam metara, dominantno mjesto će zauzeti uskrsli Krist u slavi Gospodnjoj. Ispod će se biti prikaz, što neodoljivo podsjeća na olujne oblake, prava povorka hrvatskih mučenika, među kojima će se likovi poput Stepinca, Tavelića i niza drugih biti prepoznatljivi. U podnožju će biti prikaz Krbavske bitke.

U lijevoj niši, a ove pokrajnje niše su visine od nekih 4,5 metara, će biti prikazana bleiburška tragedija hrvatskoga naroda, prikazana u četveroredu, dok će u desnoj biti prikazano stradanje u Domovinskom ratu, sa simbolima iz Vukovara – vodotornjem i kućom u plamenu, a ispod toga će biti prikazana rijeka prognanika. Obje kolone, i iz lijeve i iz desne niše kreću se prema Kristu.

Ako je dopušteno komentirati izrađeni model triptiha, valja naglasiti da je umjetnički izazov nadasve velik, velik je s obzirom na ogromnu površinu koju treba reljefima pokriti. Iz izloženoga dade se naslutiti da je autor prilično vješto spojio triptih u jednu cjelinu, pa gledatelj ima osjećaj da su niše samo prozori u jedinstvenu vanjsku sliku svijeta. Autor je to vješto postigao siluetom Velebita, zatim usmjerenim kolonama iz četveroreda i prognanika, ali i prikazima hrvatskih mučenika (već spomenuti olujni oblaci) iznad.

Kako je i sam Kovačić naglasio, ideja nije konačna, u procesu umjetnička osmišljavanja i stvaranja će biti svakako dorađivanja i možda ponešto izmijenjena, ali u biti će se držati predstavljena koncepta.

Na pitanje koliko će trajati radovi na izradi triptiha, autor je odgovorio da ispod godine dana rada ne može biti govora, a moguće je da se to produži i do dvije godine. Pritom je istakao da reljefi ne će biti izrađivani od jednoga komada kamena, već da će se kamene ploče spajati u nišama i na taj način da će se postići cjelovitost prikaza.

Milan Kranjčević

O, mučenici hrvatski

O, mučenici hrvatski

O, Kralju mučenika svih, što krunom slave kruniš njih,
Ti sve što zemlju prezreše, u rajske dižeš krajeve.

O, mučenici hrvatski, uslišite nam molitve,
Vi zvijezde svijetle na nebu, dovedite nas Isusu.

Dobrostivo nas pogledaj, i molitvu nam uslišaj,
Mi pobjednike slavimo, proštenje grijeha prosimo.

U njima Ti pobjeđuješ, svjedoke svoje miluješ,
Pobijedi naše pakosti, o djelitelju milosti.

Povijesni pregled

Pronađite nas na