Proslavljen Dan hrvatskih mučenika 2015

Udbina, 29. kolovoza 2015 – (IKA) 

Euharistijsko slavlje u prigodi proslave Dana hrvatskih mučenika u subotu 29. kolovoza na Udbini predvodio je gospićko-senjski biskup Mile Bogović. U koncelebraciji je bilo više desetaka svećenika, te predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zadarski nadbiskup Želimir Puljić, riječki nadbiskup Ivan Devčić, biskupi šibenski Ante Ivas, varaždinski Josip Mrzljak, bjelovarsko-križevački Vjekoslav Huzjak, krčki Ivica Petanjak, izaslanik zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski, banjolučki pomoćni biskup Marko Semren, te umirovljeni porečko-pulski biskup Ivan Milovan, kao i izaslanik vrhbosanskog nadbiskupa kardinala Vinka Puljića mons. Pero Brajko. U koncelebraciji bili su i provincijali don Pejo Orkić, SDB, fra Joško Kodžoman, OFM, fra Jure Šarčević, OFMCap., i fra Nikola Barun, TOR. Uz sudjelovanje više tisuća hodočasnika, misi su nazočili predstavnici civilnih i vojnih vlasti, kao i izaslanica predsjednice RH Bruna Esih.

Na početku mise biskup Bogović blagoslovio je oltarni reljef "Slava hrvatskih mučenika", rad kipara Kuzme Kovačića, koji se obratio okupljenima, te kratko pojasnio elemente ugrađene u sam reljef.

U homiliji biskup Bogović podsjetio je kako je prošlo deset godina od postavljanja kamena temeljca, koji je 3. lipnja 2003. godine blagoslovio sv. Ivan Pavao II., a položio ga je ondašnji predsjednik HBK kardinal Josip Bozanić 9. rujna 2005. Kratko je podsjetio na sam tijek gradnje Crkve hrvatskih mučenika, te na povijesne datosti vezane uz Krbavsko polje.

Premda ni mi, ni drugi narodi ne možemo reći da se nemamo za što kajati u svojoj prošlosti, s ponosom možemo reći da je velikana dobrote i žrtvovanja za druge bilo veliko mnoštvo u našoj povijesti: mnogo više nepoznatih, nego poznatih. Nažalost, naša svjetovna i crkvena povijest sustavno su prljane, što nije teško uočiti. Još i danas mnoge i debele naslage laži prekrivaju našu prošlost i naše velikane, tako da i najdobronamjerniji ne mogu vidjeti njezinu pravu sliku. Žalosno je da nam se isti oni koju su proizvodili te laži i danas nerijetko nameću kao učitelji i za tu svoju "školu" dobivaju i prostore i novce, upozorio je biskup, te dodao, kako je naš put na tragu poziva pape Ivana Pavla II. "put križa i čašćenja onih koji su od nasilja i raznih pušaka stradali".

U propovijedi biskup Bogović osvrnuo se i na oltarni reljef, za koji je rekao da to nije djelo samo visoke umjetničke vrijednosti, već i visoke vjerničke i domoljubne vrijednosti. Izbor Kuzme Kovačića za autora pojasnio je riječima "stalo nam je da ova crkva bude poznata i po umjetničkim sadržajima najvišega dometa, ali samo takvima koji nisu sami sebi svrha, nego koji izražavaju i prenose kršćansku poruku. Svaki detalj ovoga reljefa svjedoči o povezanosti našega naroda s Crkvom, o kršćanskom prožimanju njegove znanosti i umjetnosti. Pred reljefom nazvanim "Slava hrvatskih mučenika" možemo očitavati mukotrpni hod hrvatskog katoličkog naroda i ujedno se diviti umjetničkoj ruci njegova autora".

Osvrćući se na obilježavanje obljetnica stradanja, mons. Bogović istaknuo je kako je "ljudski cijeniti hrabrost i odvažnost u obrani naroda i domovine, u obrani života. Mi, kršćani, vjerujemo da smo mukom i Križem Gospodina našega Isusa Krista otkupljeni. Trpljenje i smrt Isusa Krista vjerniku su najjači dokaz za smisao patnje pravednika. Najbolji odgovor kršćaninu je Isusovo uskrsnuće. Ono je uslijedilo nakon velike patnje najvećeg pravednika. Ono je također dokaz da vremeniti porazi ne trebaju biti i stvarni porazi. Njihovo prihvaćanje u Kristovu duhu vodi prema pobjedi života nad smrću. Povorka mučenika, pobjednika koju vidimo na reljefu nastavak je patničke povorke s Krbavskog polja, križnih putova i Bleiburga, iz Vukovara i drugih bojišta i stratišta naše povijesti. Ova crkva želi svim svojim dijelovima, tako i ovim reljefom biti trajna propovjedaonica našemu narodu o smislu patnje i njezinoj ulozi u spašavanju života. Svaka patnja može biti proljeće novoga i bogatijega života. Ona je najkreativnija snaga kad je prožeta vjerom, ufanjem i ljubavlju, inače je patnja lijevoga razbojnika na Kalvariji".

Biskup se osvrnuo i na mučeništvo sv. Ivana Krstitelja, kojega se Crkva spominje toga dana, istaknuvši kako Ivanovi učenici nisu uzeli kamenje kojim bi se osvetili Herodu, već su uzeli Ivanovo tijelo i pokopali ga. I Pilat je Josipu iz Arimateje i Nikodemu predao Isusovo tijelo da ga pokopaju, a u rimskom pravu rodbina i prijatelji mogli su dobiti tijelo i pogubljenog državnog neprijatelja. Pokop čovjeka nadilazio je svako neprijateljstvo. No, suvremeni Pilati peru ruke i od te ljudske i civilizacijske obveze da predaju tijela ubijenih od brojnih "heroda i herodijada", kojima nisu samo odrubili glavu, nego su ih i grozno mučili i kao otpad pobacali u jame, jaruge i rovove, a ni danas ne daju vukovarskim majkama i suprugama tijela njihovih sinova i muževa, upozorio je biskup Bogović, te ponovno predložio da na Krbavskom polju bude svehrvatski grob za sve one žrtve čiji se identitet kod iskapanja ne prepozna. Time bi uz Crkvu hrvatskih mučenika i Memorijalni park, te cijeli udbinski prostor dobio još veće značenje i mjesto posebnoga pijeteta.

Poput učenika Ivana Krstitelja ni mi nismo došli ovamo s kamenjem u rukama da ga bacamo po krivcima, tim više što smo svjesni da ni hrvatska katolička ruka nije bila bez grijeha. Odavde se navješćuju mučeničke vrline, spremnost darivanja života za drugoga, a ne nasilje i osveta, ugroza života drugoga. Želimo i molimo da naš hrvatski narod poput Ivana Pavla II. visoko drži križ kao našu nadu, naš stijeg i našu snagu. To neka bude trajna poruka ove bijele golubice na udbinskom brdu, zaključio je homiliju biskup Bogović.

Euharistijsko slavlje pjevanjem su animirali združeni zborovi Gospićko-senjske biskupije pod ravnanjem Ivana Prpića Špike uz orguljsku pratnju vlč. Josipa Šimatovića.

Na misu su spomen kamene ploče s mjesta stratišta diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine donijeli motoristi, a doneseno je i dvadesetak knjiga koje su posljednjih godina dana objavljene o stradanju hrvatskoga naroda.

Proslava Dana hrvatskih mučenika počela je u jutarnjim satima križnim putem koji je od crkve Sv. Marka Groba predvodio fra Miljenko Stojić, član Hercegovačke franjevačke provincije, vicepostulator postupka mučeništva "Fra Leo Petrović i 65 subraće", koji je predvodio i trodnevnu duhovnu pripravu uoči slavlja.

- - - - - - Još veću galeriju slika možete pogledati na: https://photos.google.com/share/AF1QipOO5p_buy5_EXeAmDcCyiUfeVl4cmM2buB9V-QWEetjt_sNskwIG1xWey0kId8jLw?key=T0JsTTFncDRLTEFVUDVuQjM2V0JCdVloMlFlZU5B

A DHM026

A DHM026
A DHM001
A DHM001
A DHM002
A DHM002
A DHM003
A DHM003
A DHM004
A DHM004
A DHM005
A DHM005
A DHM006
A DHM006
A DHM007
A DHM007
A DHM008
A DHM008
A DHM009
A DHM009
A DHM010
A DHM010
A DHM011
A DHM011
A DHM012
A DHM012
A DHM014
A DHM014
A DHM016
A DHM016
A DHM017
A DHM017
A DHM018
A DHM018
A DHM019
A DHM019
A DHM020
A DHM020
A DHM021
A DHM021
A DHM022
A DHM022
A DHM023
A DHM023
A DHM024
A DHM024
A DHM025
A DHM025
A DHM 2015 oltar papa MBS
A DHM 2015 oltar papa MBS
A MBS DHM2015 propovijed
A MBS DHM2015 propovijed
A MBS DHM2015 zavrsetak
A MBS DHM2015 zavrsetak
A MBS kriz stap2015
A MBS kriz stap2015

Oltarni reljef Slava hrvatskih mučenika

Oltarni reljef postavljen 13. kolovoza 2015.

OLTARNI RELJEF

„SLAVA HRVATSKIH MUČENIKA“

Kršćanska je vjera živa po Kristovoj žrtvi vlastita života na križu za čovjeka u Njegovu uskrsnuću, živa je i u uskrsnuću svakog čovjeka koji žrtvuje svoj život za vjeru u Isusa Krista. Tu istinu svjedočili su svojim životima i mnogi vjernici-mučenici na kojima Crkva gradi svoju vjeru, i u zajedništvu s pukom kuću svojega postojanja, to jest piše svoju povijest, kao što je to hrvatski plemić-mučenik Fran Krsto Frankopan izrazio stihovima: “Navik on živi, ki zgine pošteno!“ Cijelim svojim bićem predani idealu slobode za svoj narod, i u ljubavi dali vlastiti život za bližnjega, za svojega brata u Kristu, i svoju kršćansku vjeru, vjernici-mučenici gradbena su poveznica Crkve u njezinu zajedništvu s Kristom.

„U kršćanskoj starini“ čitamo u pastirskoj poslanici biskupa Mile Bogovića „onaj koji je tako završio svoj zemaljski put nazvan je svjedokom (martys). Budući da je to životno svjedočanstvo bilo povezano s podnošenjem nasilja i mučenjem, u hrvatskom jeziku takve nazivamo mučenicima… Bez obzira gdje se mučeništvo dogodilo, mučenici su bili zajedničko blago cijele Crkve….“ Na ovoj kršćanskoj istini biskup Bogović pokrenuo je i projekt izgradnje Crkve hrvatskih mučenika na Udbini kao vidljivog znaka njihove žrtve za vjeru u Krista koja živi u toj vjeri i svijetli u svijesti naroda kroz tolika stoljeća, i za sva vremena. Potom je u suradnji s konzervatorom Radoslavom Bužančićem povjerio kiparu Kuzmi Kovačiću da u istoj crkvi likovnim jezikom izrazi tu žrtvu mučenika za vjeru u Krista i slobodu svojega hrvatskog naroda kao istinitu činjenicu što je čitamo u brojnim događajima i osobama kroz povijest prožetu mučeničkom žrtvom.

„Mučenički čin“, piše u istoj biskupovoj poslanici, „uvijek u sebi uključuje prihvaćanje žrtve života iz ljubavi prema nekome (Bogu, čovjeku, prijatelju narodu/domovini)“. Ove je kršćanske vrijednosti, kao i činjenice iz hrvatske povijesti Kuzma Kovačić oblikovao u reljefu postavljenom na zidnoj plohi iza oltara u Crkvi hrvatskih mučenika u trodijelnoj cjelovitosti kiparskoga djela. Oltarni reljef kipar je klesao u vrsnom bračkom kamenu „maslinica“ tako nazvanom po istoimenom kamenolomu u Pučišćima, a i dobro znanom po njegovoj specifičnoj bijeloj boji, čvrstoći, te, nadasve, po jedinstvenoj podatnosti za klesanje.

Taj golemi posao na kamenom reljefu, za kojega nije pretjerano kazati da je kiparsko-klesarski pothvat, Kuzma Kovačić je, sa svojim višegodišnjim kiparskim suradnikom, majstorom dlijeta Krešimirom Tomasovićem, i njegovim sinovima, Antom i Franom, započeo raditi početkom prosinca 2014. godine, pa sve do srpnja 2015. godine kada se još moglo dobro čuti kako njihove marljive ruke udaraju čekićem u dlijeto oblikujući iznijansiranu strukturu reljefa u bijelom bračkom kamenu.

Reljef je impresivan po kiparskoj oblikovnoj invenciji, i iznimno zahtjevnom klesarskom umijeću, a i po velikoj kamenoj površini koju su kipar i njegovi suradnici mjesecima strpljivo obrađivali u klesarskoj radionici Stipe Vrandečića u Pučišćima. Naime, reljef je cjelina od tri nejednaka dijela, srednjeg, i najvećeg, od 7,5 x 4 m., i dva bočna jednakih mjera, od 5 x 3,60 m. Sva tri dijela reljefa klesani su na ukupno 70 kamenih ploča sastavljenih u triptih na kojemu je oblikovana naša bremenita povijest kroz tri tragična događaja koja su duboko usječena u svijest hrvatskog naroda prožetom patnjom i mučeništvom: Bleiburg, Krbavsko polje, Vukovar. Ta tragedija povijesnih događaja naglašena je i riječima citiranim iz svjedočanstva popa Martinca o hrvatskom stradanju na Krbavskom polju ispisanim glagoljicom pod svakim dijelom-poljem triptiha koje u latiničkom pismu čitamo u suvremenom hrvatskom jeziku - za Bleiburg: “Tada počeše cviliti mnoge udove i mnogi drugi“, za Krbavsko polje: “Turci nalegoše na jazik hrvatski“, i za Vukovar: “Tada padoše snažni vitezovi i slavni borci.“

Svoje klesarsko umijeće i kiparsko znanje stjecano kroz minula desetljeća plodnog stvaralaštva, i učvršćivano kroz brojna djela rađena u različitim vrstama kamena Kuzma Kovačić je u rafiniranoj sintezi oblikovao u čvrstu strukturu ovoga reljefa. Veliku kompoziciju reljefa u kamenu kipar je koncipirao u crtežima, kiparskim skicama i studijama u gipsu i modelu u glini kako bi uskladio prostorne odnose većeg i manjeg, daljeg i bližeg, višeg i nižeg, a minucioznim modeliranjem udubljenja i usjeklina, ispupčenja i šupljina, kosina i krivulja, točkastih, kružnih i nepravilnih oblika stvarao je dinamičan ritam svojega kiparskoga izraza snažne likovne sugestivnosti.

Nad tragičnim događajima iz hrvatske povijesti: Bleiburgu, Krbavskom polju i Vukovaru, kipar je oblikovao Kristovo tijelo kako se uzvisuje k svojem nebeskom Ocu, i u slavi Uskrsnuća dominira reljefom i određuje njegovo središte u simboličkoj i stvarnoj vjeri onih koji su u Njemu umrli da bi vječno živjeli – u mučenicima. Zato je njima na spomen ovaj kameni reljef i naslovljen „Slava hrvatskih mučenika“ da i svojim imenom izrazi puninu te istine u svjetlosti vjere u Krista kojom je obasjan.                                     Milan Bešlić

triptihNLcijeli trsMALA

triptihNLcijeli trsMALA
Bleiburg NL trsMALA
Bleiburg NL trsMALA
isusNMALAL
isusNMALAL
Krist sveci NL trsMALA
Krist sveci NL trsMALA
PresvTrojstvoNL trs
PresvTrojstvoNL trs
ReljefCrkva oltar
ReljefCrkva oltar
Reljef cijeliTRS
Reljef cijeliTRS
Reljef Crkva kriz
Reljef Crkva kriz
Vukovar NL trsMALA
Vukovar NL trsMALA
ReljefCrkva oltar
ReljefCrkva oltar

Dan hrvatskih mučenika 2015

Plakat DHM 2015manji

Plakat DHM 2015manji
Dragi hodočasnici u Svetište hrvatskih mučenika na Udbini!

Ove godine Dan hrvatskih mučenika slavimo 29. kolovoza, prema već ustaljenom redu – zadnje subote u kolovozu. Svečano misno slavlje je u 11 sati, a križni put kreće s Krbavskog polja u 9 sati.

Ove godine je deseta obljetnica od polaganja kamena temeljca i početka gradnje Svetišta. Prijeđen je dug, trnovit ali i radostan put za sve one koji su osjećali da našim znanim i neznanim mučenicima treba podignuti hram molitve i zahvalnosti za žrtve koje su ugradili za ljudski i kršćanski napredak našega naroda, za njegovu bolju budućnost. Budući da je sâm gospićko-senjski biskup bio na čelu toga projekta, Odbor za proslavu je zaključio da on treba predvoditi i desetu obljetnicu.  

Obljetnicu ćemo obilježiti blagoslovom Oltarnog kamenog reljefa „Slava hrvatskih mučenika“. To je rad akademskog kipara Kuzme Kovačića.Djelo na svoj način predstavlja krunu našega hoda od mjesta stradanja (Krbavsko polje) do mjesta naših nadanja - uskrsnuće s Kristom. Najistaknutije sinove našeg naroda, koji su prihvatili smrt da bi drugi živjeli, na reljefu vidimo na putu njihove proslave. Oni dolaze s Krbavskog polja, iz Bleiburga i Križnih putova, iz Vukovara i svih hrvatskih stratišta i jama; one koje su režimi ubrajali među poražene i pobijeđene, koje su silnici smatrali otpadom i bacali ih u jame muka i tamu zaborava, Krist dočekuje kao pobjednike. Naš naraštaj im javno vraća ljudsko dostojanstvo, a Krist ih čeka kao pobjednike. To je poruka reljefa „Slava hrvatskih mučenika.“

Kalendar hrvatskih mučenika rasporedit će tu poruku po svim mjesecima u godini, koristeći se najviše upravo djelom Kuzme Kovačića.

Hrvatska vjernost također će biti vezana uz tu temu, vodeći računa o tome da je ove godine i 70. obljetnica Bleiburga i Križnih putova te 20. obljetnica akcije „Oluja“ koja nas je i pred svijetom svrstala među pobjednike, ali još i dalje mnogi ne mogu prepoznati slavu onih brojnih mučenika koje je svijet smatrao nevrijednima i poraženima. Neke od njih posebno smo istaknuli u prošlogodišnjem kalendaru.

Zahvaljujući hrvatskom narodu i hodočasnicima, niknulo je svetište Crkve hrvatskih mučenika. Nismo krenuli u gradnju sa zatvorenom financijskom konstrukcijom, nego s vjerom da će narod razumjeti poruku projekta. I nismo se prevarili. Nismo nikada nikome ostali dužni. Dakako, sada idemo brzinom koju nam mogućnosti dopu­štaju. Ostaje, naime, još mnogo toga što projekt uključuje, u prvom redu uređenje kripte, križnog puta od Krbavskog polja do Crkve hrvatskih mučenika, a nećemo napustiti ni ideju Svehrvatskog groba na Krbavskom polju za sve neidentificirane žrtve koje će biti otkopane u raznim jamama i grobištima.

 

Radosno vas očekuje

biskup mons. Mile Bogović

Chm 2015

Chm 2015
11705473 10207008447272583 3183987081028233484 o
11705473 10207008447272583 3183987081028233484 o
11713843 10206968533674768 2299353335677873722 o
11713843 10206968533674768 2299353335677873722 o
11539064 10206978171075697 6475298795029427223 o
11539064 10206978171075697 6475298795029427223 o

 

Upute za hodočasnike na Dan hrvatskih mučenika 2015

DHM 2015 02a

DHM 2015 02a

 

VAŽNE NAPOMENE - TEHNIČKE UPUTE

SVIM ŽUPNICIMA I VODITELJIMA

HODOČASNIKA NA UDBINU 29. kolovoza 2015.

Poštovani!

Uz proslavu Dana hrvatskih mučenika na Udbini slobodni smo dati organizatorima hodočašća i hodočasnicima neke korisne upute.

Vrijeme proslave. Prema odluci Hrvatske biskupske konferencije, proslava Dana hrvatskih mučenika na Udbini bit će zadnje subote u mjesecu kolovozu. Ove godine to je 29. kolovoza. To je zato da se poveže dan Krbavske bitke (9. rujna) i Dan žrtava totalitarnih režima (23. kolovoza), a ujedno se tada hodočašće na Udbinu ne poklapa s drugim većim hodočašćima.

Dolazak. Potaknuti hodočasnike da dođu u narodnim nošnjama i sa zastavama koje dolikuju crkvenom slavlju.Kod ulaza na Udbinu, s južne i sjeverne strane, dočekat će ih prometna policija i prepoznatljive osobe obučene u prsluke žuto-bijele boje, s grbom Gospićko-senjske biskupije na poleđini. Oni će ih usmjeravati prema mjestu parkiranja i dati potrebne informacije. Svi autobusi koji dolaze nakon 10.00 sati neka prevezu svoje hodočasnike do blizine mjesta slavlja, kod ulaza na Udbinu, s pravca Plitvica ili Gračaca, (kod natpisa Hrvatska Udbina) te se vrate na mjesto parkiranja na Krbavskom polju. Isto tako može se dogovoriti s vozačem za povratak natrag.

Voditelji hodočasnika koji dolaze autobusima, neka prijave broj hodočasnika organizacijskom Odboru - Crkvi hrvatskih mučenika na tel. 053/778-610 ili na fax. 053/778-610, ili najbolje na e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. kako bi ih pozdravili na misnom slavlju. Kod odabira putnih pravaca iz Splita, Rijeke ili Zagreba preporučamo autoput i izlaz Gornja Ploča, Udbina.

Hodočasnike koji nisu u mogućnosti obaviti pobožnost križnog puta (starije, invalide i dr.) neka vozači prevezu do ulaza u Udbinu, a zatim se vrate na parkiralište.

Parkiranje. Autobusi, kao i osobni automobili s hodočasnicima, parkiraju se na Krbavskom polju, kraj crkve sv. Marka Groba, na prostoru koji će biti označen.

Biskupi, osobe iz civilne i vojne vlasti, imaju parkiralište u dvorištu Doma za starije i nemoćne osobe na Udbini. Suradnici u organizaciji imaju parkiralište uz cestu ispod navedenog doma. Svećenici, redovnici, redovnice, novinari, snimatelji, pjevači, vjernici u narodnoj nošnji, imaju parkiralište na Udbini, na nogometnom igralištu u pravcu Osnovne škole «Kralj Tomislav». Invalidi imaju parkiralište na prostoru ispred osnovne škole.

Ispovijed. Jedan sat prije euharistijskog slavlja bit će prilika za ispovijed u Crkvi hrvatskih mučenika i u atriju ispod crkve, ispred dnevne kapele BDM Kraljice mučenika. Svećenici koji dođu ranije neka se stave na raspolaganje za ispovijed bilo u crkvi ili u atriju. Molimo svećenike i iz drugih biskupija da se stave na raspolaganje za ispovijed hodočasnika. Preporučamo da se u župama koji dan prije organiziraju pokornička slavlja i ispovijedi, kako bi se na Udbini ispovjedili oni koji nisu mogli u župi.

Oblačenje. Biskupi sa svojom pratnjom obući će liturgijsku odjeću u dnevnoj kapeli, a drugi svećenici i ministranti u kripti. Svećenici neka sa sobom ponesu albu i štolu crvene boje. Ministranti koji će doći s vjernicima, neka sa sobom ponesu odijela. Mjesto oblačenja je u holu Pastoralnog centra.

Okrjepa

Nakon euharistijskog slavlja biskupi, svećenici, redovnici, bogoslovi, sjemeništarci, uzvanici, pjevači, pozvani su na okrjepu u dvoranu Pastoralnog centra na Udbini. Vjernici hodočasnici imaju mogućnost okrjepe na otvorenom kod ugostitelja na Udbini.

Ostale obavijesti:

- U blizini mjesta slavlja i parkiranja bit će osigurana medicinska pomoć. One koji ne će moći doći na Udbinu, (stariji, bolesni, invalidi i ostali) možete obavijestiti da će moći pratiti izravni prijenos euharistijskog slavlja preko Hrvatske televizije i prvog programa Hrvatskog radija.

- Budući da je misa na otvorenom, ispred CHM, svim hodočasnicima preporučamo da sa sobom ponesu kišne kabanice u slučaju kiše, ili kape za sunce.

- Kao priprava za središnje slavlje, od srijede do petka, održat će se trodnevnica s programom. Sveta misa u trodnevnici je u 19 sati.

Sve ove, kao i ostale informacije, možete naći na web adresi http://www.gospicko-senjska-biskupija.hr/ ili na www.chm-udbina.com.hr. Tu se nalaze i tekstovi o Krbavskoj bitci, kao i oni o povijesti nastanka, razvoju i završetku izgradnje Crkve hrvatskih mučenika na Udbini i daljnjim planovima svetišta. Preporučamo da te tekstove preuzmete i, čitajući ih, prikladno osmislite vrijeme vašeg putovanja.

Cijenjeni voditelji i hodočasnici, ovim informacijama i uputama želimo Vam pomoći da se što bolje pripremite i organizirate za proslavu Dana hrvatskih mučenika na Udbini. Molimo vas da ih se u tom smislu i pridržavate na dobro svih hodočasnika. U iščekivanju susreta na Udbini od srca Vas u Kristu pozdravljamo. Na vašemu putu neka vas prati zagovor hrvatskih mučenika.

Odbor za proslavu Dana hrvatskih mučenika na Udbini

Dan Hrvatskih političkih zatvorenika na Udbini 2015.

Na Udbini obilježen Dan Hrvatskog društva političkih zatvorenika

U četvrtak 30. travnja na Udbini je petu godinu za redom obilježen Dan Hrvatskog društva političkim zatvorenika koji se slavi na spomendan pogibije hrvatskih junaka Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana u Bečkom Novom Mestu. Susret je okupio preko 200 članova iz cijele Hrvatske na čelu s predsjednikom Markom Grubišićem. Susret je tradicionalno započeo sv. misom u Crkvi hrvatskih mučenika na Udbini koju je predslavio gospićko-senjski biskup Mile Bogović u suslavlju župnika i dekana udbinskog i čuvara svetišta mons. Tomislava Rogića i vlč. Jure Tuteka. Biskup je u svojoj prigodnoj homiliji istaknuo:

Doživljavajući zloću oko sebe, mogao bi se stvoriti osjećaj da se nalazimo u bezizlaznoj situaciji, pogotovo kad vidimo da zlo ne popušta. Prilika je u ovo vrijeme probuditi svijest kako i zlo može svoju ulogu tako odraditi da pomogne boljem uspjehu dobrote.

Reći ću to jednom izmišljenom slikom.

U nekom mjestu vjernici željeli u znak zahvalnosti što je njihov kraj pošteđen od kuge sagraditi crkvu na brdu, ali su se bojali kako odnijeti građu na vrh. Ipak su krenuli. To nije bilo pravo đavlu (zahvalnost, crkva), pa je donosio kamen i lupao s njime po gradilištu. Došli ljudi i vide: baš toliko je trebalo materijala za crkvu. I uvelike im je pomogao onaj koji je želio onemogućiti gradnju.

Taj optimistički stav najjasnije je izrekao sv. Augustin riječima Vazmenog hvalospjeva: „O zaista potrebna Adamova grijeha… O, sretne li krivice koja je zaslužila takvoga i tolikoga Otkupitelja!

1.Božji odgovor na čovjekov grijeh

Možemo reći da je grijeh prvog čovjeka izazvao Boga na nastavak stvaranja, odnosno na novo stvaranje. To novo stvaranje dovršava se uskrsnim jutrom kada je čovjek Krist „raskinuo okove smrti i kao pobjednik od mrtvih ustao“. Zato Crkva govori da je uskrsnuće osmi dan stvaranja. Spomenuti sv. Augustin reći će slikovito da je Bog na krivi glas čovjeka nadogradio divnu simfoniju. Nećemo reći da je prvi čovjek autor te simfonije, nego Božja ljubav prema čovjeku, ali to „komponiranje“ nastalo je nakon prvoga grijeha. Bog je nastavio sa stvaranjem nakon sedmog dana, a osmi dan ostvarena je pobjeda života u čovjeku Isusu Kristu. Njegovim uskrsnućem dovršeno je stvaranje u Kristu, a zbiva se u svima koji u njega vjeruju. Krist ih vodi do savršenstva koje je u njemu ostvareno (usp. Kol 1,28).

To dovršavanje u pojedincima i u svijetu (Crkvi) ne zbiva se bez silnih vapaja i suza, o kojima čitamo u poslanici Hebrejima (usp. Hebr 5,7), kao što nije bilo bez toga ni na Kristovom putu prema osmom danu – prema uskrsnuću. Uvijek kada i nas snađu nevolje, i nas obuzima jeza, drhtimo i plašimo se, moleći da nas mimoiđe taj križ, ali upravo se tada pruža i nama prilika za veliki pothvat i veliku pobjedu. Za takav pogled smoći ćemo snage ako budemo svjesni cilja prema kojem idemo i prisutnosti Oca u čijim smo rukama. To su prilike za stvaralačko Božje djelovanje na putu prema dovršenju našeg otkupljenja, prema ostvarenju, u nama, djela osmog dana stvaranja. Možemo reći da Sotona, želeći upropastiti Božje djelo, uvijek izaziva Boga na još savršeniji stvaralački čin.

2. Zloća kao izazov i poziv na djela dobrote

Ohrabreni sv. Augustinom, možemo taj govor nastaviti pa dodati da ne bismo imali tako veličanstvenih mučeničkih svjedočanstava u životu Crkve prvih stoljeća da nije bilo okrutnih progona Kristovih vjernika; da ne bismo imali tako divno svjedočanstvo ljubavi Majke Tereze prema čovjeku da su se po ulicama Kalkute (i drugih „Kalkuta“) šetali samo zdravi i situirani ljudi. Tek u suočenju s bijedom i bolešću bila je ona izazvana da do krajnjih granica razvije svoju ljubav prema potrebnima. Pa i ne trebamo ići daleko. Zar bismo u nadbiskupu Stepincu dobili tako sjajan uzor vjernosti istini i dobroti da nije bilo komunističke mržnje na njega i na njegov narod. A koliko je bilo prinosa žrtava dobrote i ljubavi majki udovica nakon 1945.? I konačno, kako možemo zamisliti Kristovo otkupiteljsko djelo da nije bio okružen zloćom ovoga svijeta u kojoj se očitovala onakva i onolika Kristova ljubav? Dokazao je zloća može biti poticaj za velika djela dobrote. Sve ono što se odigralo s njime na dan njegove muke i smrti, pripremilo je onako sjajno i pobjedničko uskrsno jutro.

3. Zlo kao izazov za jačanje u dobru

Više puta smo slušali kako su i naši neprijatelji zaslužni za našu slobodu jer su svojom zloćom pokrenuli našu zaspalu dobrotu. U tom smislu zanimljivo je razmišljanje sv. Augustina. On veli:

Život naš na ovom hodočasničkom proputovanju ne može biti bez kušnje. Rast naš ostvaruje se kroz kušnje. Nitko sebe ne poznaje ako nije kušan. Nitko ne može biti okrunjen ako nije pobijedio. Nitko ne može pobijediti ako se nije borio. A nitko se ne može boriti ako nema neprijatelja i napasti.

Što nas okružuje veće zlo, to nam se pruža uzvišenija pobjeda. Nema prave veličine koja se nije izbrusila i izrasla u borbi protiv ovozemnih podlosti i niskosti. I tu nam je Isusov primjer najpoučniji. Upravo je tu njegova snažna poruka: Zloća u svijetu, oko nas, pa i u nama ne smije nas obeshrabriti da joj se predamo, nego da nam ona bude izazov za jačanje u dobru. Zloća je prisutna u svijetu, ali njoj je oduzet žalac i zato nema snagu da otruje za pobjedu gdjegod se dogodi oslonac na božansku snagu koja je u svijetu po Isusu Kristu. Nije li zloća svom svojom silinom navalila na Pravednika da ga preda smrti. Sa sv. Pavlom možemo joj i mi postaviti pitanje: „Gdje je smrti pobjeda tvoja? Gdje je smrti žalac tvoj“ (1 Kor 15, 55). Zloća svijeta ne može postići svoj cilj: razaranje i uništavanje života, pače i ona i bez svoje volje, uz svu svoju bahatost, mržnju i divljinu, može pridonijeti rastu i pobjedi dobrote ako idemo s Kristom, putem istine i života.

U Isusu nije bilo divljine, mržnje, bahatosti, oholosti. U njemu je bila pitomost, ljubav, skromnost, poniznost. Izgledalo je da je to slaba oprema, ali se na koncu pokazalo da su upravo to osobine pobjednika.

4. Godina evanđelja

Zlo se pojavljuje pred nama poput Golijata, jaka, dobro opremljena i naoružana, a dobro poput Davida s praćkom u ruci. I pored svega toga, i mi poput Davida trebamo biti sigurni u pobjedu. Bog je bio iza one praćke, a ne iza oklopa. Zato je David pobijedio.

David je tek blijeda slika onoga što je Krist svojom „praćkom“ učinio kada se, okružen silom i mržnjom, predao u ruke vječnoga Oca, predao se na raspolaganje Očevoj ljubavi. Svu zaštitu Isus je povjerio Bogu (Ocu).

No, ima još jedna zorna slika. Slika vuka i janjeta. Nije li Isus upravo tu sliku koristio: Šaljem vas kao janjce među vukove (Lk 10, 3). Kakve su tu šanse za pobjedu janjaca? Vukovi su zaštićeniji od janjaca. Zar nije i samo zakonodavstvo više postavljeno tako (grješne strukture) da zaštiti lopova. Nastradat će oni na sitno. U ovom svijetu doista je napast da čovjek zaželi biti vuk, Golijat, da povjeruje u laž (u početku bijaše Riječ, ali i laž), u pušku (nasilje), a ne u janje, David s praćkom, da se osloni na istinu i križ (slika na koricama HV 10). Upravo to je Isus htio da apostoli budu. Ipak Isus nije slao apostole da od njih napravi gubitnike, nego upravo pobjednike.

Ta poruka jasno se izražava na svakoj misi kada svećenik podigne hostiju i pozove ljude da priđu i uzmu pobjedničku snagu u sebe riječima: Evo Jaganjca Božjega koji oduzima grijehe svijeta!

Evo Jaganjca Božjega koje je pobijedilo divljinu ovoga svijeta, vučje osobine, nasilje, nadutost, oholost ovoga svijeta. Jaganjac ne crpi snagu u tjelesnoj snazi, poput vuka, kao što se ni David nije oslanjao na svoju snagu i opremu, nego na Boga Izraelova. Možemo danas reći da je društvo slabo i zato što nemamo političkih zatvorenika.

5. CHM je škola osmišljavanja križa, janjeta, Davida, ideala. Vječna i idealna Hrvatska živi najviše u patnicima i prognanicima, a najmanje u sitima i situiranima. Jer patnici i prognanici su najpismeniji za „čitanje“ naroda. Oni ne čitaju debele knjige i programe, poruke iz EU i Bruxelesa, nego čitaju narod. Vi ste to pismo/čitanje dobro naučili. Koristite ga i dalje jer se bojim da tu knjigu koja se zove (hrvatski) narod sve manje čitaju oni koji ga vode. Zato je potrebno sići u narod poput Isusa. Vratimo se slici s početka propovijedi kako je đavao lupa kamenjem po onom gradilištu na brdu. zato je građevina postala veća nego je bila predviđena. Tako je bilo lupanja i lupetanja po ovom brdu. zato je crkva ovako velika postala. Ima također lupanja kamenjem i po građevini naše Hrvatske. Ne treba se zato previše zabrinjavati. i to lupanje i lupetanje može doprinijeti da ona neprestano jača i raste.

Ova CHM nastala je prvenstveno zato da upoznamo one koji su znali iz svoje patnje čitati svoj narod, živjeti i žrtvovati se za njega.

Nakon mise članovi HDPZ obišli su kriptu svetišta gdje ih je mons. Rogić upoznao s trenutnim aktivnostima vezanim za Crkvu hrvatskih mučenika kao i idejom cijelog projekta. Slijedila je skupština društva u kojoj je predsjednik Marko Grubišić poručio. „Žrtve koje su pale za današnju Hrvatsku ne padaju u zaborav, što je vidljivo i po ovom našem susretu i okupljanju. Ono što je posebno značajno u rad naše udruge uključuju se i mlađi, djeca i unuci političkih zatvorenika koji su jamstvo čuvanja uspomena na žrtve bivših politički režima,“ zaključio je predsjednik Grubišić.

Datum obilježavanja Dana hrvatskih političkih zatvorenika ima posebnu simboliku i po stradanju Venancija, prvog mučenika iz redova kršćana i biskupa s teritorija današnje Hrvatske koji je skončao 257. godine u unutrašnjosti Dalmacije a čiji se lik nalazi i u vitraju kapele unutar CHM-a, a slavi se također 30. travnja.                                                    Zvonko Ranogajec

polZatvorenici05

polZatvorenici05
polZatvorenici00
polZatvorenici00
polZatvorenici01
polZatvorenici01
polZatvorenici02
polZatvorenici02
polZatvorenici06
polZatvorenici06
polZatvorenici07
polZatvorenici07
polZatvorenici08
polZatvorenici08
polZatvorenici04
polZatvorenici04
polZatvorenici03
polZatvorenici03
polZatvorenici09
polZatvorenici09

O, mučenici hrvatski

O, mučenici hrvatski

O, Kralju mučenika svih, što krunom slave kruniš njih,
Ti sve što zemlju prezreše, u rajske dižeš krajeve.

O, mučenici hrvatski, uslišite nam molitve,
Vi zvijezde svijetle na nebu, dovedite nas Isusu.

Dobrostivo nas pogledaj, i molitvu nam uslišaj,
Mi pobjednike slavimo, proštenje grijeha prosimo.

U njima Ti pobjeđuješ, svjedoke svoje miluješ,
Pobijedi naše pakosti, o djelitelju milosti.

Povijesni pregled

Pronađite nas na