Prvi Susret Zajednica Obnove u Duhu Svetome

Prvi Susret Obnove u Duhu Svetome

- ukratko -

Više od tisuću članova molitvenih zajednica iz Hrvatske (odazvalo se 70 zajednica, ima ih još 30-ak), BIH, Italije, Mađarske i Škotske sudjelovalo je na prvom Susretu Zajednica Obnove u Duhu Svetome u Crkvi hrvatskih mučenika na Udbini, 17. listopada 2015. Taj Susret je plod molitve i poruke pape Franje „slušajte i izvršavajte“.

Naime, treba naglasiti kako je ovaj prvi susret takve vrste u Hrvatskoj sazvan upravo na temelju poziva pape Franje koji je poručio kako posebno računa na članove Obnove koje vidi kao struju milosti za cijelu Crkvu.

Svi su pozvani stalno „osluškivati i izvršavati“, kako za osobno poslanje, tako i za cjelovito poslanje zajednica s nakanom "Molimo za domovinu i obitelji". Da bi se izvršilo to poslanje, susret u Udbini je uklopljen u preporuke Svetog Oca o potrebi neprestanog rada članova zajednica na poniznosti i izgradnji zajedništva.

Cjelodnevni program veličanstvenog skupa bio je ispunjen predavanjima, molitvom, pjesmom i nadasve radosnim slavljenjem Gospodina. Završnica i kruna susreta bilo je slavlje Euharistije koje je predvodio gospićko-senjski biskup mons. dr. Mile Bogović.

                                                                                                       

Budimo prepoznatljivi pobožnošću prema Djevici Mariji

- opširnije -

Prvi Susret Zajednica Obnove u Duhu Svetome, koji je u Crkvi hrvatskih mučenika na Udbini okupio oko tisuću i sto članova iz više od 70 molitvenih zajednica iz nadbiskupije Zagrebačke, Splitsko-makarske, Đakovačko-srijemske, biskupije Gospićko-senjske, Dubrovačke, Šibensko-kninske, Križevačko-bjelovarske, Varaždinske, Zadarske, iz Bosne i Hercegovine, kao i iz zajednice Regina pacis iz Verone (Italija), iz Aberdeena Škotskoj i iz Mađarske, na duhovnom planu početak je duhovnog boja, početak obnove u Duhu Svetome za hrvatski narod, zaziv Božjeg blagoslova i izljeva pomazanja, vatre Duha Svetoga.

Na susretu koji se odvijao prema pozivu pape Franje „slušajte i izvršavajte", a na nakanu "Molimo za domovinu i obitelji“, jer bez osluškivanja, bez ulaska u prisutnost Božju nema očitovanja Božje milosti, o poruci Svetog Oca i usmjerenju djelovanja zajednica ODS-a govorili su koordinatori zajednica iz Zagrebačke i Splitsko-makarske nadbiskupije Damir Zukan i Lordan Ljubenkov. Podsjetili su na Papin pozdrav na Trgu Svetog Petra upućen članovima Obnove iz Italije, a među njima je, na mjestu za posebne uzvanike, bilo i 96 predstavnika zajednica iz Hrvatske. Papa je poručio kako računa na članove Obnove koju vidi kao struju milosti za cijelu Crkvu.

I riječi Zukana i Ljubenkova, tijekom cjelodnevnog programa, proizašle su iz „osluškivanja i izvršavanja“, prije svega poslanja stalnog rada na poniznosti i izgradnji zajedništva, a o temi izgradnje zajedništva nizale su se sve daljnje pouke i predavanja vlč. Marinka Miličevića (Tema: Autoritet vjernika), Ivone Zgrabljić (Koji si ti instrument u Božjem orkestru?), don Damira Stojića (Duhovna formacija).

Posebno je naglašena važnost mjesta gdje se odvijao susret uz zagovor hrvatskih mučenika – u Crkvi hrvatskih mučenika, u nacionalnom svetištu koju su pokrenuli hrvatski biskupi na inicijativu biskupa Bogovića, a po riječi sv. Ivana Pavla II., koji je i blagoslovio kamen temeljac za crkvu godine 2003. u Rijeci, po njegovoj riječi da se ne prepuste zaboravu svoji svjedoci vjere, svoji mučenici. O svetištu je govorio njegov ravnatelj vlč. Tomislav Rogić navevši razloge zašto je svetište nastalo upravo na Udbini, tko su hrvatski mučenici i koja je simbolika detalja uređenja prostora crkve.

Radosno slavljenje Gospodina tijekom susreta predvodio je sastav Božja pobjeda iz Zagreba, uvodni blagoslov dao je duhovnik Obnove pater Zdravko Barić, a fra Smiljan Kožul uputio zaziv Gospodinu da Duh Sveti oživi zajednice koje će biti apostoli u ovim teškim vremenima, da susret bude doista jedan novi početak molitvom sviju, posebno molitvom krunice (plakate Pokreta krunice "Molitvom spasimo Hrvatsku" dobile su sve župe). Nizala su se svjedočanstva o snazi zajedništva, o pečatu zajedništva kojim je Majka Marija obilježila sudionike zahvalne krunice od 300 metara u povodu 300 godina čudotvorne Gospe sinjske, o povezivanju sa župom u Aberdeenu, o Zajednici Regina pacis iz Verone, koja je nastala kao plod molitve obitelji Nottegar (ova zajednica koja je dio ODS-a Italije danas brine u svojim domovima o tisuću djece siročadi i ima svoje redovnike), o aktivnom djelovanju zajednice Dobri pastir i njezine podružnice na Klisu.

„Svi smo mi slični apostolu Petru u danima između Uskrsnuća i Uzašašća, kad još nije bio spreman za svoj 'agapeo', ali je puno molio i puno vremena proveo s Majkom, možemo to nazvati vremenom duhovne adolescencije. Mi smo duhovni tinejdžeri, a Marija je odgajala Isusa tinejdžera, pa će i nas znati odgojiti. Zato neka pobožnost prema Djevici Mariji bude „trade mark“ hrvatske katoličke karizmatske obnove, da nas prepoznaju po tome, da budemo bliski Mariji, da smo mi marijanski narod“, poručio je don Damir Stojić čije predavanje sadrži korisne upute svakom vjerniku i molitelju.

Članovi Obnove u Duhu Svetome kao posebnu milost doživjeli su euharistijsko slavlje koje je u predvodio gospićko-senjski biskup mons. dr. Mile Bogović, čime je ovaj susret i završio. Neizmjerno bogatstvo poruka za osobnu izgradnju i izgradnju zajedništva (nemoguće ih je pobrojati, kamoli opisati) primili su tako i članovi molitvenih zajednica iz Otočkoga dekanata, euharistijske zajednice iz Otočca, zajednice mladih sv. Ivan Pavao II. iz Otočca, zajednice Duha Svetoga iz Sinca, molitvene zajednice iz Prozora, marijanske zajednice iz Švice, Brinja, Krasna, Senja, Gospića te njihovi duhovnici.

M.K.G.

* preuzeto s portala Glas Gacke09 ODS2015

09 ODS2015
01 ODS2015
01 ODS2015
02 ODS2015
02 ODS2015
03 ODS2015
03 ODS2015
04 ODS2015
04 ODS2015
05 ODS2015
05 ODS2015
06 ODS2015
06 ODS2015
07 ODS2015
07 ODS2015
08 ODS2015
08 ODS2015
10 ODS2015
10 ODS2015
11 ODS2015
11 ODS2015
12 ODS2015
12 ODS2015
13 ODS2015
13 ODS2015

Propovijed, pozdrav i zahvala mons. Mile Bogovića na Dan hrvatskih mučenika 2015.

Propovijed biskupa dr. Mile Bogovića na Dan hrvatskih mučenika 2015.

Deset godina je prošlo od postavljanja kamena temeljca za ovu crkvu. Kamen je blagoslovio sveti Ivan Pavao II. u Rijeci 3. lipnja 2003. a položio ga je na ovo gradilište 9. rujna 2005. tadašnji predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. Od one lopate kojom smo zatrpali kamen temeljac dospjeli smo do oltarnog reljefa „Slava hrvatskih mučenika“ koji smo danas blagoslovili.

Dobro se prisjetiti nekih datuma na putu prema ideji CHM i prema njezinom ostvarenju.

1. Zašto CHM na Udbini. Područje Like i Krbave središnji je i vezni dio između hrvatskog sjevera i hrvatskog juga. Bez te poveznice Hrvatska ne može opstati. Tu je prije 730 godina osnovana biskupija, ali je ovdje na Krbavskom polju 9. rujna 1493. to hrvatsko zemljopisno središte teško ranjeno. Cijela Lika i Krbava bile su 160 godina pod Turcima, a nakon oslobođenja na ovim prostorima nisu više bili samo katolici nego i pravoslavci.

Pred sv. Luciju 1942. preostali Hrvati katolici morali su napustiti svoju Udbinu i uz životnu opasnost probijali se iz neprijateljskog obruča prema Lovincu. Nakon toga ni oni ni njihovi potomci nisu se smjeli pojaviti u ovom mjestu. Crkva im je srušena, groblje devastirano, kuće uništene, zemlja oduzeta. Zavladao je drugi zakon koji nije poštedio ni pravoslavnu crkvu na Udbini.

1966. zajedno s jednim arheologom tragao sam u obližnjem pravoslavnom selu (Mogorić) za srednjovjekovnim stećcima. Naišli smo na seoskog učitelja za kojega su nam rekli da zna sve. Prve riječi bile su mu: Ovdje je prva puška pukla…. Čudio se kada smo mi pitali što je bilo prije puške. Kult puške, nasilja, proširio se ovim krajem i još danas se tom idolu mnogi klanjaju. Svoju zločinačku narav pokazala ona puška koja se 1941. okomila na nevine i nemoćne u lapačkom selu Brotnji.

U srednjem vijeku vodiči su počinjali s predstavljanjem svoga mjesta s podacima o broju moći svetaca, a ovdje se vrednovalo po tome kada je u mjestu pukla prva puška.

Nije, dakako, problem braniteljska puška, koja služi za obranu istine i života, za stvarnu slobodu čovjeka i naroda. Takvu braniteljsku crta hrvatske prošlosti zabilježio je bizantski car Porfirogenet još u 10. stoljeću. Opjevao ju je i srpski pjesnik Jovan Jovanović Zmaj u jednoj pjesmi u kojoj stoji:

Hrvat se ne bori da što otme kome,

Čuva sveti oganj na ognjištu svome.

I dok tako čini u najteži dani

I Bog je i pravda na njegovoj strani.

I kad sam desetak godina poslije s arheolozima i povjesničarima pješačio Krbavskim poljem, naišli smo na mnoge pa i bizarne spomenike puškonoscima, ali nismo nigdje mogli naići na ijedno slovce koje bi upućivalo na tragediju našega naroda koja se na tom polju dogodila 9. rujna 1493. godine. Moje kolege i ja pitali smo se tada: hoće li već jednom doći vrijeme da onim tisućama branitelja, palim na Krbavskom polju, kao i ostalima koji su završili na raznim bojištima i stratištima, podignemo spomenik i izrazimo javnu zahvalnost i naše poštovanje. Još tada neke branitelje i žrtve iz novije povijesti nije se smjelo javno ni spomenuti, a kamo li podignuti im spomenik.

Trebalo je to još čekati.

2. Rađanje ideje. Tek prije 20 godina oslobodilačkom akcijom stvorene su prilike kada se moglo računati da ćemo na ovim prostorima moći slobodno izraziti svoje poštovanje i zahvalnost svima onima koji su prije 500 godina svoje živote ovdje izložili i založili u obrani svojih domova i svoje domovine.

Nastale su prilike i za povratak biskupa na ove prostore, nakon što se biskup pred više od 500 godine, zbog opasnosti povukao odavde, noseći biskupski štap i križ koji ste danas vidjeli u mojim rukama, a taj štap i taj križ stavili smo i u ruke Ivana Pavla II. na ovom spomeniku.

Ideja o našemu dugu prema onima koji su se u prošlosti žrtvovali za buduće naraštaje se proširila na cijelu našu povijest. Nismo, dakako, mislili da nam je cijela prošlost mučenička, ali da je bilo dosta duga prema mučenicima i žrtvama, pogotovo prema onima koji su ponijeli križ za drugoga a mjesto priznanja dobili osudu, a katkada tretirani kao zločinci i ljudski otpad. Pogotovo je takvih bilo među stradalima u Drugom svjetskom ratu i poraću. Najbolje je primjer za to slučaj kardinala Stepinca.

Iako ni mi kao ni drugi narodi ne možemo reći da se nemamo zašto kajati u svojoj prošlosti, s ponosom možemo reći da je velikana dobrote i žrtvovanje za druge bilo veliko mnoštvo u našoj povijesti. Mnogo više nepoznatih nego poznatih. Naša crkvena i svjetovna povijest sustavno su prljane. Još i danas mnoge i debele naslage laži prekrivaju našu prošlost i naše velikane tako da i najdobronamjerniji ne mogu vidjeti njezinu pravu sliku. Žalosno je da nam se isti oni koji su proizvodili te laži i danas nameću kao učitelji i za tu svoju školu dobivaju i prostore i novce.

U takvim okvirima nastala je i rasla ideja Crkve hrvatskih mučenika.

3. Projekt CHM. Ideja o podizanju spomenika hrvatskim žrtvama mučenicima ojačana je pozivom pape Ivana Pavla II. svim narodima da popišu i časte svoje mučenike. Zato je pred crkvom njegov kip. Papa je doista bio zabrinut gledajući kako svijet ima pune ruke pušaka i granata i prenosi ih preko praga stoljeća i tisućljeća. Zato on visoko diže križ kao istinsku garanciju pobjede i bolje budućnosti za čovjeka, nasuprot onih koji dižu u vis pušku, koji se hvale svojom moći i silom. Tu našu opredijeljenost za Papin poziv izrazili smo posebno u prošlom broju Hrvatske vjernosti. Ne kult puške, laži i nasilja,koji i danas neki uporno održavaju, nego kult križa i čašćenje onih koji su pretrpjeli nasilje raznih pušaka i nasilnika! Ne idemo ni na kult nacije, nego onoga plemenitoga i dobroga u našem narodu, što nikoga ne ugrožava, što je dobro i za narod i za cijeli svijet.

Ideja je uobličena u projektu Crkve hrvatskih mučenika koji danas sam sebe tumači. Projekt osim bogoslužnog prostora sadrži i kriptu u smislu učionice hrvatske povijesti, zatim memorijalni park ili naš zid plača, muzej, knjižnicu, križni put i – a dao Bog da se ostvari! – i Svehrvatski grob.

Taj projekt narod prepoznao kao svoj i pratio ga svojom naklonošću i potporom sve do sada. Nismo za nj imali osiguranu financijsku konstrukciju ali nismo nikome ostali dužni za učinjeni posao. Bogati i moćni nisu se ni javljali, niti smo s njima računali. Ni među našim milijunašima u iseljeništvu nismo naišli na posebnu potporu, s izuzetkom Mije Matića iz Njemačke. Bogataši u vjeri su projekt razumjeli i oni su ga izveli.

4. Reljef. O desetoj obljetnici početka radova dobio je bogoslužni prostor neosporno umjetničko djelo Kuzme Kovačića, svoj sadržajni završetak i krunu. No to djelo nije samo visoke umjetničke vrijednosti; ono je također i visoke vjerničke i domoljubne vrijednosti. Izborom Kuzme Kovačića pokazali smo kako nam je stalo da ova crkva bude poznata i po umjetničkim sadržajima najvišeg dometa, ali samo takvih koji nisu sami sebi svrha nego koji izražavaju i prenose kršćansku poruku. Svaki detalj na ovom reljefu svjedoči o povezanosti našeg naroda s Crkvom, o kršćanskom prožimanju njegove znanosti i umjetnosti. Pred tim reljefom, koji smo nazvali Slava hrvatskih mučenika, možemo odčitavati mukotrpni povijesni hod hrvatskog katoličkog naroda i ujedno se diviti umjetničkoj ruci njegovog autora. Vidio sam više lica koji zadivljeno gledaju u reljef. To me obradovalo. Još više me obradovalo kad sam vidio da ljudi pred njim kleče i mole.

5. Smisao patnje. Neki su nam dobronamjerno govorili da ne treba slaviti svoje poraze. Zašto se dičiti krbavskom tragedijom, Bleiburgom i križnim putovima, Vukovarom? Ljudski je cijeniti hrabrost i odvažnost u obrani naroda i domovine, u obrani života. Mi kršćani vjerujemo da smo mukom i križem gospodina našega Isusa Krista otkupljeni. Trpljenje i smrt Isusa Krista vjerniku su najjači dokaz za smisao patnje pravednika. Najbolji odgovor kršćaninu jest Isusovo uskrsnuće. Ono je uslijedilo nakon velike patnje najvećeg pravednika. Ono je također dokaz da vremeniti porazi ne trebaju biti i stvarni porazi, pače da njihovo prihvaćanje u Kristovom duhu vodi prema pobjedi života nad smrću. Ona povorka mučenika pobjednika, koja u gornjem dijelu Kuzminog reljefa ide prema Kristu, nastavak je one patničke povorke s Krbavskog polja, s križnih putova, iz Vukovara i drugih bojišta i stratišta naše povijesti.

Ova crkva želi po svim svojim dijelovima, pa i ovim reljefom, biti trajna propovjedaonica našem narodu o smislu patnje i o njezinoj ulozi u spašavanju života. Svaka patnja može biti proljeće novog i bogatijeg života. Ona je najkreativnija snaga kad je prožeta vjerom, ufanjem i ljubavlju. Inače je patnja lijevog razbojnika na Kalvariji.

6. Svehrvatski grob. Na današnji dan Crkva se spominje mučeništva Ivana Krstitelja. Nakon što je Herod zbog hira njegove nesavjesne žene Herodijade odrubio Ivanu glavu, Ivanovi učenici nisu pograbili kamenje i krenuli da se osvete Herodu. Oni su došli i uzeli Ivanovo tijelo da ga pokopaju. Sjećamo se da je Pilat predao Josipu iz Arimateje i Nikodemu Isusovo tijelo fa ga pokopaju. U rimskom pravu rodbina i prijatelji mogli su dobiti tijelo i pogubljenog državnog neprijatelja. Pokop čovjeka nadilazio je svako neprijateljstvo. No suvremeni Pilati peru ruke i od te ljudske i civilizacijske obveze da predaju tijela ubijenih od brojnih Heroda i Herodijada Drugog svjetskog rata i poraća, kojima nisu samo odrubili glave nego su ih grozno mučili i kao otpad pobacali u jame, jaruge i rovove. Neposredno odgovorni već su pomrli ali imaju svoje nasljednike koji ni danas ne daju vukovarskim majkama i suprugama tijela njihovih sinova i muževa.

Na reljefu Slava hrvatskih mučenika na Krbavskom polju vidi se u zemlji između dviju vojski jedan križ. Usuđujem se ponovno predložiti da na Krbavskom polju bude Svehrvatski grob za sve one žrtve čiji se identitet kod iskapanja na prepozna pa se ne može odrediti u koje groblje pripadaju. Uz CHM i uz Memorijalni park time bi ovaj udbinski prostor dobio još veće značenje i doista bi ga trebalo proglasiti mjestom posebnoga pijeteta. Kad sam obilazio u Sloveniji naše jame i grobišta kao da sam od ondje stradalih slušao molitvu Preradovićeva Putnika Domovini:

U tvom polju daj mu groba

S tvojim cvijećem grob mu kiti.

Nije li to polje upravo ovo krbavsko, iznad kojega je Crkva hrvatskih mučenika?

Poput učenika Ivana Krstitelja ni mi nismo došli ovamo s kamenjem u rukama da ga bacamo po krivcima, tim više što smo svjesni da ni hrvatska katolička ruka nije bila bez grijeha. Odavde se navještaju mučeničke vrline, spremnost darivanja života za drugoga, a ne nasilje i osveta, ugroza života drugoga. Želimo i molimo da naš hrvatski narod poput Ivana Pavla II. visoko drži križ kao našu nadu, naš stijeg i našu snagu. To neka bude trajna poruka ove bijele golubice na udbinskom brdu. Amen.

Pozdrav domaćina gospićko-senjskog biskupa 29. kolovoza 2015. godine

Od srca pozdravljam sve vas koji ste na razne načine i s raznih strane stigli u hodočasničkom duhu do ovog Svetišta. Drago mi je što dobrotom Hrvatske televizije i Hrvatskog radija te postaja Hrvatskog katoličkog radija, Radio Marije i Radija Mir Međugorje mogu pozdraviti i vas koji ste s nama povezani tv-ekranima i radio valovima.

Posebnosti ovogodišnje proslave je u tome što danas blagoslivljamo reljef Kuzme Kovačića: Slava hrvatskih mučenika koji likovno izražava i tumači smisao cijelog projekta. Od srca pozdravljam umjetnika, a on će se nakon mene osobno obratiti hodočasnicima.

Pozdravljam predsjednika Hrvatske biskupske konferencije, zadarskog nadbiskupa mons. dr. Želimira Puljića; s nama je i naš metropolit mons. dr. Ivan Devčić, koji nam je donio križ krbavskih biskupa, krčki biskup mons. Ivica Petanjak , koji je kao biskup prvi put na proslavi Dana hrvatskih mučenika; pozdravljam kolegu mons. Ivana Milovana, porečko pulskog biskupa u miru. S nama je naš vjerni susjed šibenski biskup mons. Ante Ivas, te mons. Mijo Gorski, pomoćni zagrebački biskup po kojemu nam i kardinal Bozanić šalje svoje pozdrave i čestitke, zatim mons. Marko Semren, pomoćni banjalučki biskup. Sjećamo se ovdje izgovorenih riječi hvarskog biskupa kako bi bio red da Hrvatska dobije predsjednika katolika; nije mogao danas biti ovdje ali je poslao svoga generalnog vikara don Stanka Jerčića. Pozdravljam don Peju Orkića, salezijanskog provincijala i druge provincijale koje nisam uočio. Hercegovačkog zastupa fra Miljenko Stojić, voditelj trodnevnice.

Pridružili su nam se predstavnici vojske i policije, raznih društvenih i državnih funkcija. Poštujući njihove funkcije, ovdje ih najradije gledamo kao vjernike i hodočasnike. Ipak ću posebno istaknuti radost što je predsjednica Republike Hrvatske preko svoje zastupnice Brune Esih željela biti s nama na Udbini. Gospođa Esih bila je njezina zastupnica i u Bleiburgu. Pozdravljam i našeg stalnog hodočasnika gradonačelnika hrvatske metropole Milana Bandića i naše civilne domaćine, a to su ličko-senjski župan Milan Kolić i udbinski načelnik Ivan Pešut. Posebno pozdravljam članove Komisije HBK i BK BiH za hrvatski martirologij, biskupijske povjerenike za popis žrtava Drugog svjetskog rata i poraća, kao i svoju zmajsku braću. .

Drago mi je pozdraviti svećenike koji su na čelu sa svojim župljanima došli ovamo, redovnike i redovnice, bogoslove i sjemeništarce, sve vjernike laike, stare i nove Udbinjane. Pozdravljam sve u ime svoje i u ime čuvara Svetišta mons. Tomislava Rogića, koji će svakoga koji dođe ovamo radosno provesti kroz Svetište, a vodi nas i kroz ovo slavlje.

Dragi hodočasnici, radost mi je gledati ovo zajedništvo oko Crkve hrvatskih mučenika. Dobro svi došli!

Prije nego blagoslovimo reljef Slava hrvatskih mučenika, molim autora, akad. kipara Kuzmu Kovačića, da nam reče nekoliko riječi o djelu koje je napravio.

Zahvala biskupa Mile Bogovića 29. kolovoza 2015. na Udbini

Ugodna mi je dužnost da u ime domaćina zahvalim svima koji su ugradili svoj rad za odvijanje ove proslave.

Dakako iskrena hvala i svim biskupima i svećenicima koji su pozvali hodočasnike i došli s njima. Hvala Hrvatskoj radio televiziji i spomenutim postajama

Naša biskupija ima već dobro uvježbanu ekipu koja uspješno savladava organizacijske teškoće. Cijela biskupija sudjeluje u pripremi ovoga Dana, predvođena u središnjici Nikolom Turkaljem i ovdje mons. Tomislavom Rogićem. Rogić nije samo danas dočekao hodočasnike; oni dočekuje svakim danom u godini.

Hvala svim članovima udruženih zborova naše biskupije na čelu sa zborovođom Ivanom Prpićem Špikom i orguljašem Josipom Šimatovićem.

Zahvaljujem članovima Komisije za hrvatski martirologij na trudu oko popisivanja svih katoličkih i hrvatskih žrtava Drugog svjetskog rata i poraća.

Zahvaljujemo svim darovateljima. Oni nisu više tako brojni kao u vrijeme podizanja crkve. Preporučujemo i sve ostalo što je vezano uz ovaj projekt a što čeka svoje ostvarenje. Do kraja ove godine zasvirat će i velike orgulje na koru crkve za što se posebno zauzima preč. Juraj Jerneić.

Budući da je ovo jedna zaokružena obljetnica, zahvaljujem i najzaslužnijim sudionicima gradnje.

Nemjerljiv stručni, kršćanski i ljudski doprinos dao je Ivan Vukić iz Gospića. Ne mogu a da mu i danas ne izrazim zahvalnost. Zahvaljujem također i Željku Žderiću i njegovim stručnjacima unutar Kostruktora koji su odradili glavninu poslova i pred 5 godina, 11. rujna, Žderić mi je predao ključeve Crkve. Uz nas je od početka i vješto spisateljsko pero dr. Ante Bežena. Za arhitekturu oltarnog reljefa i Kuzma i ja koristili smo se stručnim savjetima Radoslava Bužanćića.

S mnogih strana dolazi podrška za izgradnju Svehrvatskog groba za sve neidentificirane žrtve. Vjerujemo da će se uskoro stvoriti bolja klima za tu inicijativu i da ćemo i taj projekt pokrenuti s mrtve točke. Hrvatska država pokazala je zanimanje za projekt CHM i podržala ga. Vjerujem da će tako učiniti i s projektom Svehrvatskog groba.

Našoj predsjednici preko gospođe Brune upućujemo molbu da osobno posjeti CHM i da podrži ideju Svehrvatskog groba na Krbavskom polju.

Zahvaljujemo fra Miljenku Stojiću što je predvodio trodnevnicu, ali i na svim inicijativama koje u svojoj provinciji i u Mostarskoj biskupiji vodi za popis žrtava i za kanonizaciju mučenika svoje provincije. O mučeničkoj smrti tih franjevaca Laudato je snimio film. Da se izrazim riječima sv. Franje i pape Franje: Laudato si, Signore, hvaljen budi Gospodine što imamo Laudato. Najviše zalaganjem fra Miljenka već je formirano „groblje mira“ na kojem će i onima za čiji se grob ne zna moći postaviti križ. Na groblju je crkva po obliku, ali ne i po veličini, slična ovoj CHM.

Sveti hrvatski mučenici molite za svoj narod i za ove koji su danas došli ponad Krbavskog polja da vam izraze svoje poštovanje i zahvalnost!

Srdačan pozdrav svima. Vidimo se i dogodine na Dan hrvatskih mučenika na Udbini.

A MBS DHM2015 propovijed

A MBS DHM2015 propovijed
Udbina 2015 30 fit 800x600
Udbina 2015 30 fit 800x600

Oltarni reljef Slava hrvatskih mučenika

Oltarni reljef postavljen 13. kolovoza 2015.

OLTARNI RELJEF

„SLAVA HRVATSKIH MUČENIKA“

Kršćanska je vjera živa po Kristovoj žrtvi vlastita života na križu za čovjeka u Njegovu uskrsnuću, živa je i u uskrsnuću svakog čovjeka koji žrtvuje svoj život za vjeru u Isusa Krista. Tu istinu svjedočili su svojim životima i mnogi vjernici-mučenici na kojima Crkva gradi svoju vjeru, i u zajedništvu s pukom kuću svojega postojanja, to jest piše svoju povijest, kao što je to hrvatski plemić-mučenik Fran Krsto Frankopan izrazio stihovima: “Navik on živi, ki zgine pošteno!“ Cijelim svojim bićem predani idealu slobode za svoj narod, i u ljubavi dali vlastiti život za bližnjega, za svojega brata u Kristu, i svoju kršćansku vjeru, vjernici-mučenici gradbena su poveznica Crkve u njezinu zajedništvu s Kristom.

„U kršćanskoj starini“ čitamo u pastirskoj poslanici biskupa Mile Bogovića „onaj koji je tako završio svoj zemaljski put nazvan je svjedokom (martys). Budući da je to životno svjedočanstvo bilo povezano s podnošenjem nasilja i mučenjem, u hrvatskom jeziku takve nazivamo mučenicima… Bez obzira gdje se mučeništvo dogodilo, mučenici su bili zajedničko blago cijele Crkve….“ Na ovoj kršćanskoj istini biskup Bogović pokrenuo je i projekt izgradnje Crkve hrvatskih mučenika na Udbini kao vidljivog znaka njihove žrtve za vjeru u Krista koja živi u toj vjeri i svijetli u svijesti naroda kroz tolika stoljeća, i za sva vremena. Potom je u suradnji s konzervatorom Radoslavom Bužančićem povjerio kiparu Kuzmi Kovačiću da u istoj crkvi likovnim jezikom izrazi tu žrtvu mučenika za vjeru u Krista i slobodu svojega hrvatskog naroda kao istinitu činjenicu što je čitamo u brojnim događajima i osobama kroz povijest prožetu mučeničkom žrtvom.

„Mučenički čin“, piše u istoj biskupovoj poslanici, „uvijek u sebi uključuje prihvaćanje žrtve života iz ljubavi prema nekome (Bogu, čovjeku, prijatelju narodu/domovini)“. Ove je kršćanske vrijednosti, kao i činjenice iz hrvatske povijesti Kuzma Kovačić oblikovao u reljefu postavljenom na zidnoj plohi iza oltara u Crkvi hrvatskih mučenika u trodijelnoj cjelovitosti kiparskoga djela. Oltarni reljef kipar je klesao u vrsnom bračkom kamenu „maslinica“ tako nazvanom po istoimenom kamenolomu u Pučišćima, a i dobro znanom po njegovoj specifičnoj bijeloj boji, čvrstoći, te, nadasve, po jedinstvenoj podatnosti za klesanje.

Taj golemi posao na kamenom reljefu, za kojega nije pretjerano kazati da je kiparsko-klesarski pothvat, Kuzma Kovačić je, sa svojim višegodišnjim kiparskim suradnikom, majstorom dlijeta Krešimirom Tomasovićem, i njegovim sinovima, Antom i Franom, započeo raditi početkom prosinca 2014. godine, pa sve do srpnja 2015. godine kada se još moglo dobro čuti kako njihove marljive ruke udaraju čekićem u dlijeto oblikujući iznijansiranu strukturu reljefa u bijelom bračkom kamenu.

Reljef je impresivan po kiparskoj oblikovnoj invenciji, i iznimno zahtjevnom klesarskom umijeću, a i po velikoj kamenoj površini koju su kipar i njegovi suradnici mjesecima strpljivo obrađivali u klesarskoj radionici Stipe Vrandečića u Pučišćima. Naime, reljef je cjelina od tri nejednaka dijela, srednjeg, i najvećeg, od 7,5 x 4 m., i dva bočna jednakih mjera, od 5 x 3,60 m. Sva tri dijela reljefa klesani su na ukupno 70 kamenih ploča sastavljenih u triptih na kojemu je oblikovana naša bremenita povijest kroz tri tragična događaja koja su duboko usječena u svijest hrvatskog naroda prožetom patnjom i mučeništvom: Bleiburg, Krbavsko polje, Vukovar. Ta tragedija povijesnih događaja naglašena je i riječima citiranim iz svjedočanstva popa Martinca o hrvatskom stradanju na Krbavskom polju ispisanim glagoljicom pod svakim dijelom-poljem triptiha koje u latiničkom pismu čitamo u suvremenom hrvatskom jeziku - za Bleiburg: “Tada počeše cviliti mnoge udove i mnogi drugi“, za Krbavsko polje: “Turci nalegoše na jazik hrvatski“, i za Vukovar: “Tada padoše snažni vitezovi i slavni borci.“

Svoje klesarsko umijeće i kiparsko znanje stjecano kroz minula desetljeća plodnog stvaralaštva, i učvršćivano kroz brojna djela rađena u različitim vrstama kamena Kuzma Kovačić je u rafiniranoj sintezi oblikovao u čvrstu strukturu ovoga reljefa. Veliku kompoziciju reljefa u kamenu kipar je koncipirao u crtežima, kiparskim skicama i studijama u gipsu i modelu u glini kako bi uskladio prostorne odnose većeg i manjeg, daljeg i bližeg, višeg i nižeg, a minucioznim modeliranjem udubljenja i usjeklina, ispupčenja i šupljina, kosina i krivulja, točkastih, kružnih i nepravilnih oblika stvarao je dinamičan ritam svojega kiparskoga izraza snažne likovne sugestivnosti.

Nad tragičnim događajima iz hrvatske povijesti: Bleiburgu, Krbavskom polju i Vukovaru, kipar je oblikovao Kristovo tijelo kako se uzvisuje k svojem nebeskom Ocu, i u slavi Uskrsnuća dominira reljefom i određuje njegovo središte u simboličkoj i stvarnoj vjeri onih koji su u Njemu umrli da bi vječno živjeli – u mučenicima. Zato je njima na spomen ovaj kameni reljef i naslovljen „Slava hrvatskih mučenika“ da i svojim imenom izrazi puninu te istine u svjetlosti vjere u Krista kojom je obasjan.                                     Milan Bešlić

triptihNLcijeli trsMALA

triptihNLcijeli trsMALA
Bleiburg NL trsMALA
Bleiburg NL trsMALA
isusNMALAL
isusNMALAL
Krist sveci NL trsMALA
Krist sveci NL trsMALA
PresvTrojstvoNL trs
PresvTrojstvoNL trs
ReljefCrkva oltar
ReljefCrkva oltar
Reljef cijeliTRS
Reljef cijeliTRS
Reljef Crkva kriz
Reljef Crkva kriz
Vukovar NL trsMALA
Vukovar NL trsMALA
ReljefCrkva oltar
ReljefCrkva oltar

Proslavljen Dan hrvatskih mučenika 2015

Udbina, 29. kolovoza 2015 – (IKA) 

Euharistijsko slavlje u prigodi proslave Dana hrvatskih mučenika u subotu 29. kolovoza na Udbini predvodio je gospićko-senjski biskup Mile Bogović. U koncelebraciji je bilo više desetaka svećenika, te predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zadarski nadbiskup Želimir Puljić, riječki nadbiskup Ivan Devčić, biskupi šibenski Ante Ivas, varaždinski Josip Mrzljak, bjelovarsko-križevački Vjekoslav Huzjak, krčki Ivica Petanjak, izaslanik zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski, banjolučki pomoćni biskup Marko Semren, te umirovljeni porečko-pulski biskup Ivan Milovan, kao i izaslanik vrhbosanskog nadbiskupa kardinala Vinka Puljića mons. Pero Brajko. U koncelebraciji bili su i provincijali don Pejo Orkić, SDB, fra Joško Kodžoman, OFM, fra Jure Šarčević, OFMCap., i fra Nikola Barun, TOR. Uz sudjelovanje više tisuća hodočasnika, misi su nazočili predstavnici civilnih i vojnih vlasti, kao i izaslanica predsjednice RH Bruna Esih.

Na početku mise biskup Bogović blagoslovio je oltarni reljef "Slava hrvatskih mučenika", rad kipara Kuzme Kovačića, koji se obratio okupljenima, te kratko pojasnio elemente ugrađene u sam reljef.

U homiliji biskup Bogović podsjetio je kako je prošlo deset godina od postavljanja kamena temeljca, koji je 3. lipnja 2003. godine blagoslovio sv. Ivan Pavao II., a položio ga je ondašnji predsjednik HBK kardinal Josip Bozanić 9. rujna 2005. Kratko je podsjetio na sam tijek gradnje Crkve hrvatskih mučenika, te na povijesne datosti vezane uz Krbavsko polje.

Premda ni mi, ni drugi narodi ne možemo reći da se nemamo za što kajati u svojoj prošlosti, s ponosom možemo reći da je velikana dobrote i žrtvovanja za druge bilo veliko mnoštvo u našoj povijesti: mnogo više nepoznatih, nego poznatih. Nažalost, naša svjetovna i crkvena povijest sustavno su prljane, što nije teško uočiti. Još i danas mnoge i debele naslage laži prekrivaju našu prošlost i naše velikane, tako da i najdobronamjerniji ne mogu vidjeti njezinu pravu sliku. Žalosno je da nam se isti oni koju su proizvodili te laži i danas nerijetko nameću kao učitelji i za tu svoju "školu" dobivaju i prostore i novce, upozorio je biskup, te dodao, kako je naš put na tragu poziva pape Ivana Pavla II. "put križa i čašćenja onih koji su od nasilja i raznih pušaka stradali".

U propovijedi biskup Bogović osvrnuo se i na oltarni reljef, za koji je rekao da to nije djelo samo visoke umjetničke vrijednosti, već i visoke vjerničke i domoljubne vrijednosti. Izbor Kuzme Kovačića za autora pojasnio je riječima "stalo nam je da ova crkva bude poznata i po umjetničkim sadržajima najvišega dometa, ali samo takvima koji nisu sami sebi svrha, nego koji izražavaju i prenose kršćansku poruku. Svaki detalj ovoga reljefa svjedoči o povezanosti našega naroda s Crkvom, o kršćanskom prožimanju njegove znanosti i umjetnosti. Pred reljefom nazvanim "Slava hrvatskih mučenika" možemo očitavati mukotrpni hod hrvatskog katoličkog naroda i ujedno se diviti umjetničkoj ruci njegova autora".

Osvrćući se na obilježavanje obljetnica stradanja, mons. Bogović istaknuo je kako je "ljudski cijeniti hrabrost i odvažnost u obrani naroda i domovine, u obrani života. Mi, kršćani, vjerujemo da smo mukom i Križem Gospodina našega Isusa Krista otkupljeni. Trpljenje i smrt Isusa Krista vjerniku su najjači dokaz za smisao patnje pravednika. Najbolji odgovor kršćaninu je Isusovo uskrsnuće. Ono je uslijedilo nakon velike patnje najvećeg pravednika. Ono je također dokaz da vremeniti porazi ne trebaju biti i stvarni porazi. Njihovo prihvaćanje u Kristovu duhu vodi prema pobjedi života nad smrću. Povorka mučenika, pobjednika koju vidimo na reljefu nastavak je patničke povorke s Krbavskog polja, križnih putova i Bleiburga, iz Vukovara i drugih bojišta i stratišta naše povijesti. Ova crkva želi svim svojim dijelovima, tako i ovim reljefom biti trajna propovjedaonica našemu narodu o smislu patnje i njezinoj ulozi u spašavanju života. Svaka patnja može biti proljeće novoga i bogatijega života. Ona je najkreativnija snaga kad je prožeta vjerom, ufanjem i ljubavlju, inače je patnja lijevoga razbojnika na Kalvariji".

Biskup se osvrnuo i na mučeništvo sv. Ivana Krstitelja, kojega se Crkva spominje toga dana, istaknuvši kako Ivanovi učenici nisu uzeli kamenje kojim bi se osvetili Herodu, već su uzeli Ivanovo tijelo i pokopali ga. I Pilat je Josipu iz Arimateje i Nikodemu predao Isusovo tijelo da ga pokopaju, a u rimskom pravu rodbina i prijatelji mogli su dobiti tijelo i pogubljenog državnog neprijatelja. Pokop čovjeka nadilazio je svako neprijateljstvo. No, suvremeni Pilati peru ruke i od te ljudske i civilizacijske obveze da predaju tijela ubijenih od brojnih "heroda i herodijada", kojima nisu samo odrubili glavu, nego su ih i grozno mučili i kao otpad pobacali u jame, jaruge i rovove, a ni danas ne daju vukovarskim majkama i suprugama tijela njihovih sinova i muževa, upozorio je biskup Bogović, te ponovno predložio da na Krbavskom polju bude svehrvatski grob za sve one žrtve čiji se identitet kod iskapanja ne prepozna. Time bi uz Crkvu hrvatskih mučenika i Memorijalni park, te cijeli udbinski prostor dobio još veće značenje i mjesto posebnoga pijeteta.

Poput učenika Ivana Krstitelja ni mi nismo došli ovamo s kamenjem u rukama da ga bacamo po krivcima, tim više što smo svjesni da ni hrvatska katolička ruka nije bila bez grijeha. Odavde se navješćuju mučeničke vrline, spremnost darivanja života za drugoga, a ne nasilje i osveta, ugroza života drugoga. Želimo i molimo da naš hrvatski narod poput Ivana Pavla II. visoko drži križ kao našu nadu, naš stijeg i našu snagu. To neka bude trajna poruka ove bijele golubice na udbinskom brdu, zaključio je homiliju biskup Bogović.

Euharistijsko slavlje pjevanjem su animirali združeni zborovi Gospićko-senjske biskupije pod ravnanjem Ivana Prpića Špike uz orguljsku pratnju vlč. Josipa Šimatovića.

Na misu su spomen kamene ploče s mjesta stratišta diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine donijeli motoristi, a doneseno je i dvadesetak knjiga koje su posljednjih godina dana objavljene o stradanju hrvatskoga naroda.

Proslava Dana hrvatskih mučenika počela je u jutarnjim satima križnim putem koji je od crkve Sv. Marka Groba predvodio fra Miljenko Stojić, član Hercegovačke franjevačke provincije, vicepostulator postupka mučeništva "Fra Leo Petrović i 65 subraće", koji je predvodio i trodnevnu duhovnu pripravu uoči slavlja.

- - - - - - Još veću galeriju slika možete pogledati na: https://photos.google.com/share/AF1QipOO5p_buy5_EXeAmDcCyiUfeVl4cmM2buB9V-QWEetjt_sNskwIG1xWey0kId8jLw?key=T0JsTTFncDRLTEFVUDVuQjM2V0JCdVloMlFlZU5B

A DHM026

A DHM026
A DHM001
A DHM001
A DHM002
A DHM002
A DHM003
A DHM003
A DHM004
A DHM004
A DHM005
A DHM005
A DHM006
A DHM006
A DHM007
A DHM007
A DHM008
A DHM008
A DHM009
A DHM009
A DHM010
A DHM010
A DHM011
A DHM011
A DHM012
A DHM012
A DHM014
A DHM014
A DHM016
A DHM016
A DHM017
A DHM017
A DHM018
A DHM018
A DHM019
A DHM019
A DHM020
A DHM020
A DHM021
A DHM021
A DHM022
A DHM022
A DHM023
A DHM023
A DHM024
A DHM024
A DHM025
A DHM025
A DHM 2015 oltar papa MBS
A DHM 2015 oltar papa MBS
A MBS DHM2015 propovijed
A MBS DHM2015 propovijed
A MBS DHM2015 zavrsetak
A MBS DHM2015 zavrsetak
A MBS kriz stap2015
A MBS kriz stap2015

Upute za hodočasnike na Dan hrvatskih mučenika 2015

DHM 2015 02a

DHM 2015 02a

 

VAŽNE NAPOMENE - TEHNIČKE UPUTE

SVIM ŽUPNICIMA I VODITELJIMA

HODOČASNIKA NA UDBINU 29. kolovoza 2015.

Poštovani!

Uz proslavu Dana hrvatskih mučenika na Udbini slobodni smo dati organizatorima hodočašća i hodočasnicima neke korisne upute.

Vrijeme proslave. Prema odluci Hrvatske biskupske konferencije, proslava Dana hrvatskih mučenika na Udbini bit će zadnje subote u mjesecu kolovozu. Ove godine to je 29. kolovoza. To je zato da se poveže dan Krbavske bitke (9. rujna) i Dan žrtava totalitarnih režima (23. kolovoza), a ujedno se tada hodočašće na Udbinu ne poklapa s drugim većim hodočašćima.

Dolazak. Potaknuti hodočasnike da dođu u narodnim nošnjama i sa zastavama koje dolikuju crkvenom slavlju.Kod ulaza na Udbinu, s južne i sjeverne strane, dočekat će ih prometna policija i prepoznatljive osobe obučene u prsluke žuto-bijele boje, s grbom Gospićko-senjske biskupije na poleđini. Oni će ih usmjeravati prema mjestu parkiranja i dati potrebne informacije. Svi autobusi koji dolaze nakon 10.00 sati neka prevezu svoje hodočasnike do blizine mjesta slavlja, kod ulaza na Udbinu, s pravca Plitvica ili Gračaca, (kod natpisa Hrvatska Udbina) te se vrate na mjesto parkiranja na Krbavskom polju. Isto tako može se dogovoriti s vozačem za povratak natrag.

Voditelji hodočasnika koji dolaze autobusima, neka prijave broj hodočasnika organizacijskom Odboru - Crkvi hrvatskih mučenika na tel. 053/778-610 ili na fax. 053/778-610, ili najbolje na e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. kako bi ih pozdravili na misnom slavlju. Kod odabira putnih pravaca iz Splita, Rijeke ili Zagreba preporučamo autoput i izlaz Gornja Ploča, Udbina.

Hodočasnike koji nisu u mogućnosti obaviti pobožnost križnog puta (starije, invalide i dr.) neka vozači prevezu do ulaza u Udbinu, a zatim se vrate na parkiralište.

Parkiranje. Autobusi, kao i osobni automobili s hodočasnicima, parkiraju se na Krbavskom polju, kraj crkve sv. Marka Groba, na prostoru koji će biti označen.

Biskupi, osobe iz civilne i vojne vlasti, imaju parkiralište u dvorištu Doma za starije i nemoćne osobe na Udbini. Suradnici u organizaciji imaju parkiralište uz cestu ispod navedenog doma. Svećenici, redovnici, redovnice, novinari, snimatelji, pjevači, vjernici u narodnoj nošnji, imaju parkiralište na Udbini, na nogometnom igralištu u pravcu Osnovne škole «Kralj Tomislav». Invalidi imaju parkiralište na prostoru ispred osnovne škole.

Ispovijed. Jedan sat prije euharistijskog slavlja bit će prilika za ispovijed u Crkvi hrvatskih mučenika i u atriju ispod crkve, ispred dnevne kapele BDM Kraljice mučenika. Svećenici koji dođu ranije neka se stave na raspolaganje za ispovijed bilo u crkvi ili u atriju. Molimo svećenike i iz drugih biskupija da se stave na raspolaganje za ispovijed hodočasnika. Preporučamo da se u župama koji dan prije organiziraju pokornička slavlja i ispovijedi, kako bi se na Udbini ispovjedili oni koji nisu mogli u župi.

Oblačenje. Biskupi sa svojom pratnjom obući će liturgijsku odjeću u dnevnoj kapeli, a drugi svećenici i ministranti u kripti. Svećenici neka sa sobom ponesu albu i štolu crvene boje. Ministranti koji će doći s vjernicima, neka sa sobom ponesu odijela. Mjesto oblačenja je u holu Pastoralnog centra.

Okrjepa

Nakon euharistijskog slavlja biskupi, svećenici, redovnici, bogoslovi, sjemeništarci, uzvanici, pjevači, pozvani su na okrjepu u dvoranu Pastoralnog centra na Udbini. Vjernici hodočasnici imaju mogućnost okrjepe na otvorenom kod ugostitelja na Udbini.

Ostale obavijesti:

- U blizini mjesta slavlja i parkiranja bit će osigurana medicinska pomoć. One koji ne će moći doći na Udbinu, (stariji, bolesni, invalidi i ostali) možete obavijestiti da će moći pratiti izravni prijenos euharistijskog slavlja preko Hrvatske televizije i prvog programa Hrvatskog radija.

- Budući da je misa na otvorenom, ispred CHM, svim hodočasnicima preporučamo da sa sobom ponesu kišne kabanice u slučaju kiše, ili kape za sunce.

- Kao priprava za središnje slavlje, od srijede do petka, održat će se trodnevnica s programom. Sveta misa u trodnevnici je u 19 sati.

Sve ove, kao i ostale informacije, možete naći na web adresi http://www.gospicko-senjska-biskupija.hr/ ili na www.chm-udbina.com.hr. Tu se nalaze i tekstovi o Krbavskoj bitci, kao i oni o povijesti nastanka, razvoju i završetku izgradnje Crkve hrvatskih mučenika na Udbini i daljnjim planovima svetišta. Preporučamo da te tekstove preuzmete i, čitajući ih, prikladno osmislite vrijeme vašeg putovanja.

Cijenjeni voditelji i hodočasnici, ovim informacijama i uputama želimo Vam pomoći da se što bolje pripremite i organizirate za proslavu Dana hrvatskih mučenika na Udbini. Molimo vas da ih se u tom smislu i pridržavate na dobro svih hodočasnika. U iščekivanju susreta na Udbini od srca Vas u Kristu pozdravljamo. Na vašemu putu neka vas prati zagovor hrvatskih mučenika.

Odbor za proslavu Dana hrvatskih mučenika na Udbini

O, mučenici hrvatski

O, mučenici hrvatski

O, Kralju mučenika svih, što krunom slave kruniš njih,
Ti sve što zemlju prezreše, u rajske dižeš krajeve.

O, mučenici hrvatski, uslišite nam molitve,
Vi zvijezde svijetle na nebu, dovedite nas Isusu.

Dobrostivo nas pogledaj, i molitvu nam uslišaj,
Mi pobjednike slavimo, proštenje grijeha prosimo.

U njima Ti pobjeđuješ, svjedoke svoje miluješ,
Pobijedi naše pakosti, o djelitelju milosti.

Povijesni pregled

Pronađite nas na