Mons. Tomislav Rogić zaređen za šibenskog biskupa

U katedrali Svetog Jakova u Šibeniku, na svetkovinu svetog Jakova, u ponedjeljak 25. srpnja za novog biskupa šibenske biskupije zaređen je naš bivši župnik i upravitelj Svetišta mons. Tomislav Rogić.

Glavni zareditelj istaknuo je kako katedrala pastira Šibenske biskupije čuva "neugasivu kršćansku baštinu, živi spomen svjedočanstva vjere i služenja istini Evanđelja".

Kardinal je zatim opisao čime bi se biskup trebao odlikovati, istaknuvši da poglavito treba biti čovjek koji je usmjeren na Boga koji je u Isusu Kristu očitovao svoju brigu i ljubav prema čovjeku, odnosno čovjek kojemu su na srcu ljudi, koji suosjeća s ljudima, koji se otvara zovu ljudskih potreba - biskup treba biti čovjek za druge, a to može biti samo ako je zahvaćen Bogom. Stoga biskupovo srce treba ispunjati zahvaćenost Bogom i briga za ljude, poručio je kardinal, istaknuvši da u tom smislu biskup poglavito treba biti "čovjek vjere, jer vjera nije drugo nego zahvaćenost Bogom u dubini našega bića", zaključivši: "Od biskupa se očekuje da bude vjerodostojan svjedok Božjega milosrđa".

Na kraju propovijedi kardinal Bozanić obratio se mons. Rogiću riječima: "Biskupe Tomislave, radost i nada, žalost i tjeskoba naroda Šibenske biskupije, osobito siromašnih, nezaposlenih, napuštenih, bolesnih, starijih, pridošlica i svih koji trpe neka uvijek nalaze odjeka u tvom srcu i tvojoj molitvi. Budi bliz svima: djeci i mladima, obiteljima, hrvatskim braniteljima i starijim osobama". Pozvao ga je i da posebnom pažnjom i ljubavlju prati sve Bogu posvećene osobe; da prezbitere i đakone, svoje suradnike u Kristovoj službi, ljubi očinskom i bratskom ljubavlju, a svima neka uvijek na srcu bude zajednička briga za duhovna zvanja.
Biskupskom ređenju s velikom radošću prisustvovala je i naša župna zajednica. Ispunjeni ponosom i veseljem što imamo priliku dobro poznavati novog biskupa žarkom molitvom i pjevanjem pratili smo obred ređenja. Na kraju mise dirljiv susret i uzajamno obećanje molitvene podrške.

Na povratku prema Udbini posjetili smo kraljevski grad Knin, crkvu Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta i kninsku tvrđavu.

 

Vlč. Josip Šimatović novi ravnatelj Crkve hrvatskih mučenika

Vlč. Josip Šimatović novi upravitelj svetišta Crkve hrvatskih mučenika

(Gospić, 1.7.2016.) - Vlč. Josip Šimatović, dosadašnji župni vikar (kapelan) u Gospiću, razriješen je te službe imenovan župnikom župa Sv. Nikole na Udbini i Sv. Jurja u Podlapači. Ovim dekretom je imenovan i čuvarom nacionalnog svetišta Crkve hrvatskih mučenika na Udbini.

Župe Sv. Nikole na Udbini i Sv. Jurja u Podlapači primit će od dosadašnjeg upravitelja mons. Tomislava Rogića 11. srpnja 2016. Vlč. Šimatović i dalje će vršiti službu povjerenika za mlade u Gospićko-senjskoj biskupiji.

Dosadašnji upravitelj mons. Tomislav Rogić bit će na blagdan sv. Jakova, 25. srpnja 2016. zaređen za novog šibenskog biskupa u Šibenskoj katedrali.

Josip Simatovic

Josip Simatovic
001OprostajUdbina2016
001OprostajUdbina2016
002OprostajUdbina2016
002OprostajUdbina2016
003Oprostajudbina2016
003Oprostajudbina2016

Bilten župe sv. Nikole - Crkva hrvatskih mučenika - svibanj 2016.

BILTEN ŽUPE

SV. NIKOLE BISKUPA – UDBINA

CRKVA HRVATSKIH MUČENIKA

Godina II. – br. 4. – svibanj 2016.

svijecnica01

svijecnica01

GODINA MILOSRĐA

 

USKRSNO VRIJEME 2016.

 

Uskrsna pobjeda

Različita sportska natjecanja naših vrlih sportaša naučila su nas radovati se pobjedama. Koliko sreće i ozarenih lica kad osvojimo prvenstvo u nekom sportu. Veseli nas jer smo pobijedili druge. Divimo se izdržljivosti, spretnosti, umješnosti naših sportaša. Često zaboravimo koliko je truda i vježbe uloženo u neku pobjedu. Nijedan veliki rezultat ne dolazi sam od sebe, valja se oko njega truditi, mučiti, svladavati vlastita ograničenja i postati bolji od protivnika. Tek tada dobiva se pobjednički vijenac, slava, radost i ushićenje. Velike pobjede dugo se pamte, a pobjednici postaju heroji za sjećanje i uzor.

Sveti Pavao je usporedio ljudski život i rast u vjeri sa sportom: «Ne znate li: trkači u trkalištu svi doduše trče, ali jedan prima nagradu? Tako trčite da dobijete. Svaki natjecatelj sve moguće izdržava; oni da dobiju raspadljiv vijenac, mi neraspadljiv. Ja dakle tako trčim - ne kao besciljno…» (1Kor 9,24-26). Doista svaki čovjek na svoj način trči svoju životnu dionicu. Puno se puta čuje da današnji životni ritam sve više sliči nekoj utrci, a da toga nismo ni svjesni. Nitko ne bi pristao sudjelovati u nekoj utrci, a da se ne zna gdje je cilj i koja je nagrada. Ipak nas brige i kolotečina života katkada tako ponesu da zaboravimo kamo to žurimo? Koga to želimo stići? Koga pobijediti? Čega se domoći? Uzaludno je naše «trčanje» ako ne znamo kuda i što nas čeka.

Ima jedna pobjeda kojoj ni jedna druga nije ravna: UKRSNA KRISTOVA POBJEDA. Krist je za nas 'otrčao zemaljsku dionicu', pokazao nam je oko čega se trebamo truditi – kako živjeti da bi dobili neuveli vijenac slave. On je zauvijek postavio Cilj: vječni život. Njegovi neprijatelji bili su grijeh i smrt. Grijeh je pobijeđen Božjim milosrđem, a smrt Božanskim besmrtnim životom koji je Isus imao u sebi kao Bog. S križa je molio: Oprosti im, Oče, jer ne znaju što čine (Lk 23,34). Svojim apostolima dao je ovlast da otpuštaju grijehe i siju nadu Božje dobrote da će zlo zauvijek biti pobijeđeno. Ostavio nam je zalog budućeg vječnog života: Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan (Iv 6,54). Biti kršćanin znači prije svega vjerovati u Kristovu Uskrsnu pobjedu, hraniti se kruhom vječnosti i kročiti prema konačnom cilju života u Bogu, biti dionikom Božanske ljubavi koja nam se u Sinu Božjem tako veličanstveno darovala.

Ima li slavnije pobjede u kojoj želimo sudjelovati? Nije li pogled na naš život posve drugačiji ako ga gledamo u svjetlu Kristove uskrsne pobjede? Uskrsna pobjeda izvor je vjere ona nam daje snage za sve životne borbe, za sva životna nadmetanja. Zato ne zaboravimo cilj i nagradu prema kojoj idemo i sigurno nam neće ponestati Božje pomoći, Njegova vodstva koje i životne poraze može pretvoriti u pobjedu. Samo uskrsna pobjeda ima tu snagu.

* SVIBANJSKE POBOŽNOSTI – svaki dan pola sata prije mise

* UZAŠAŠĆE – 5. svibnja – sv. misa u 18 sati

* PRVA SVETA PRIČEST – nedjelja, 8. svibnja – sv. misa u 10 sati

*BLAGDAN DUHOVA – 15. svibnja – sveta misa u 10 sati

* srijeda, 25. svibnja – biskupsko ređenje u Gospiću – 10.30 sati

* TIJELOVO – četvrtak, 26. svibnja – sv. misa u 10 sati


Već na prvoj stranici našeg Biltena vidljiva je dinamika mjeseca svibnja u našoj župi i biskupiji. Slavlja i susreti nižu se jedan za drugim. K tome mjesec svibanj po broju hodočasnika u Crkvu hrvatskih mučenika već godinama prednjači brojem grupa koje nas posjete.

Svibanjske pobožnosti, molitva Gospine krunice i litanija prije mise, i prijašnjih godina činila je od naše župne zajednice molitvenu zajednicu. Krunica okuplja ljude i dovodi bliže Bogu po zagovoru naše nebeske Majke. Odvojite barem koji dan i pridružite nam se. Toliko je potreba za koje trebamo moliti: bilo obiteljskih, za naš narod i Domovinu, mir u svijetu, nova duhovna zvanja, sreću i napredak u društvu, toliko potrebno zdravlje…

Blagdan Uzašašća Gospodinova, 5. svibnja, veliki je blagdan i događaj spasenja koji otvara nove poglede naše vjere. Učvršćuje nas u Uskrsnoj pobjedi. Isus na očigled svojih učenika uzlazi u nebesa o desnu nebeskog Oca. Ono što je Uskrsnom pobjedom ostvareno sada se doslovno događa, otvaraju se vrata Neba, pokazuje nam se put u vječni život.

Slavlje Prve sv. pričesti, 8. svibnja za naših devet ovogodišnjih prvopričesnika slavlje je za cijelu župnu zajednicu. Ispratimo prvopričesnike pred oltar, Isusu u zagrljaj. Gdje će u životu naći više sigurnosti i oslonca ako ne u prijateljstvu s Isusom Kristom, našim Spasiteljem i Otkupiteljem? Sjetimo se svoje Prve pričesti, djetinje uzbuđenosti i doživljaja kad smo prvi puta blagovali Kruh s neba.

Blagdan silaska Duha Svetoga nad apostole, dan Pedesetnice, 15. svibnja, nedjelja Duhova zapravo je rođendan Crkve, novog naroda Božjeg koji vjeruje u Sina Božjeg uskrslog. Uvijek su nam tako potrebni darovi Duha Svetoga: mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost i strah Božji, možda danas više nego ikad prije. Ovo je prilika da ih iznova izmolimo, da ih obnovimo nakon krizme koja je možda bila davno ili tek pred godinu dana. Slavimo Božje milosrđe koje neprestano izlijeva svoje darove onima koji ih traže…

Biskupsko ređenje novoimenovanog Gospićko-senjskog biskupa o. Zdenka Križića biti će u srijedu, 25. svibnja na šesnaestu godišnjicu proglašenja naše biskupije u 10.30 sati u gospićkoj Katedrali. Potičemo sve naše župljane da se uključe u ovo slavlje, kako molitvom tako i svojim dolaskom prema mogućnostima. Ovo je prvo biskupsko ređenje u gospićkoj Katedrali pa je i pod tim vidom povijesni događaj za našu biskupiju. Biskupsko geslo novog biskupa o. Zdenka Križića je: BOG SAM DOSTAJE. Njegov grb obuhvaća sve dijelove naše biskupije: duhovno, kulturno i povijesno. Neka ne izostane ustrajna molitva za novog biskupa i našu Biskupiju.

Blagdan Tijelova slavimo u četvrtak 26. svibnja u 10 sati. To je i neradni dan – državni praznik pa nema zapreka sudjelovanju na jedinstvenoj godišnjoj procesiji s Presvetim Oltarskim Sakramentom oko naše crkve, s pjesmom i molitvom, blagoslovom naših obitelji, mjesta, ljudskog rada, prirode. Ovo je najsvečaniji blagoslov što ga Crkva ima u tijeku liturgijske godine. Ovaj blagdan najveća je proslava Božje blizine u euharistiji ili kako pjeva himan toga blagdana: Gospod zbori i kruh biva – Svetim tijelom njegovim, - Likom vina krv se skriva, - Okom toga ne vidim, - Ali sama vjera živa – Kazuje bezazlenim… - Što sam stvori ono veče, - Krist to isto tvorit reče – Dovijeka na spomen svoj…

Izdaje Župni ured Sv. Nikole biskupa – Crkva hrvatskih mučenika

Trg sv. Nikole 1 – 53234 UDBINA - tel. (053) 778 610

* www.chm-udbina.com.hr   *   e-mail adresa: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Dan Hrvatskog društva političkih zatvorenika

Dan Hrvatskog društva političkih zatvorenika

U subotu 30. travnja 2016. na Udbini je šestu godinu za redom obilježen Dan Hrvatskog društva političkim zatvorenika koji se slavi na spomendan pogibije hrvatskih junaka Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana u Bečkom Novom Mestu. Susret je i ove godine okupio preko 200 članova iz cijele Hrvatske na čelu s predsjednikom Markom Grubišićem. Započeo je sv. misom u Crkvi hrvatskih mučenika na Udbini koju je predslavio gospićko-senjski biskup Mile Bogović u suslavlju župnika i dekana udbinskog i čuvara svetišta mons. Tomislava Rogića, vlč. Jure Tuteka, mons. Jurja Jernejića (graditelja orgulja koje se upravo postavljaju na koru CHM) i župnika Bibinja don Zdenka Milića. Hodočasnici župe Bibinje priključili su se ovom slavlju i uzveličali ga pjesmom svoga župnog zbora.

Biskup je u svojoj prigodnoj homiliji istaknuo što nam znači ova Crkva hrvatskih mučenika, kako upravo u njoj pronalazimo novu snagu i nadu da će i svako naše nevino trpljenje donijeti plod u svoje vrijeme: Nitko nema veće ljubavi od ove nego dati život za svoga prijatelja! To je Isusova nosiva misao i primjer koji i nas krijepi.

Ova Crkva hrvatskih mučenika nastala je prvenstveno zato da upoznamo one koji su znali iz svoje patnje čitati svoj narod, živjeti i žrtvovati se za njega, istaknuo je biskup Bogović. Na samom koncu svete mise predsjednik udruge Marko Grubišić predao je prigodni dar biskupu Bogoviću u znak zahvalnosti za podršku koju su imali kod njega sve ove godine.

Nakon mise članovi HDPZ obišli su kriptu svetišta gdje ih je mons. Rogić upoznao s radovima na nedavno dovršenom kamenom reljefu Slava hrvatskih mučenika, djelu akademskog kipara Kuzme Kovačića.

Slijedila je skupština društva kojoj je predsjedao Marko Grubišić. U sklopu izlaganja predstavljena je knjiga pokojnog Tomislava Vukasovića: Gorke uspomene iz stare Gradiške. Knjigu je predstavila autorova kći i prof Anđelko Mijatović.

Susret je zaključen bratskim druženjem uz skromni domjenak u Pastoralnom centru Crkve hrvatskih mučenika.

Datum obilježavanja Dana hrvatskih političkih zatvorenika ima posebnu simboliku i po stradanju sv. Venancija, prvog mučenika iz redova kršćana i biskupa s teritorija današnje Hrvatske koji je skončao 257. godine u unutrašnjosti Dalmacije, čiji se lik nalazi i u vitraju kapele unutar Crkve hrvatskih mučenika, a slavi se također 30. travnja.DanPOLzatvor2016 02

DanPOLzatvor2016 02
DanPOLzatvor2016 01
DanPOLzatvor2016 01
DanPOLzatvor2016 05
DanPOLzatvor2016 05
DanPOLzatvor2016 06
DanPOLzatvor2016 06
DanPOLzatvor2016 08
DanPOLzatvor2016 08
DanPOLzatvor2016 03
DanPOLzatvor2016 03
DanPOLzatvor2016 04
DanPOLzatvor2016 04

Korizmeno hodočašće u Crkvu hrvatskih mučenika Gospićkog dekanata

Korizmeno hodočašće u Crkvu hrvatskih mučenika Gospićkog dekanata

U nedjelju 14. veljače održano je na 1. korizmenu nedjelju hodočašće vjernika prvostolnog Gospićkog dekanata u Crkvu hrvatskih mučenika na Udbinu. Ovo je peta godina da dekanati hodočaste u Crkvu hrvatskih mučenika kao izraz zajedništva Crkve u Lici i kao trajno nadahnuće svakom kršćaninu i vjerničkoj zajednici. Hodočastimo „u duhovnu katedralu cijele nacije" kako ju je nazvao biskup Bogović. Hodočašće je okupilo oko 300 vjernika sa župnicima Gospićkog dekanata.

Na početku je održana pobožnost križnog puta koju je predvodio župnik i dekan gospićki mons. Mile Čančar. Za vrijeme pobožnosti bila je i mogućnost ispovijedi. Slijedila je sv. misa koju je predvodio biskup Mile Bogović u zajedništvu sa svećenicima Gospićkog dekanata. Mons. Mile Čančar na početku je predstavio prvostolni dekanat iznijevši osnovne podatke za 18 župa dekanata.

Propovijed biskupa mons. Mile Bogovića:

1. Na treću nedjelju Došašća otvorili smo na gospićkoj katedrali „Vrata milosrđa“. Procesija je krenula iz Sv. Ivana kroz grad pa kroz katedralna vrata, koja smo prethodno proglasili „Vratima milosrđa“. Pored katedrale još su neke crkve dobile u ovoj Jubilejskoj godini milosrđa takva vrata, među njima su i ova kroz koja ste malo prije prošli. Iznad njih ste prepoznali onu sliku koju nosimo sobom i iz koje svaki dan molimo da nas Bog obdari osjećajem za duhovna i tjelesna djela milosrđa.

2. Pred 5 godina, 26. veljače 2012., prvi put je korizmeno hodočašće bilo u CHM. Tada sam vam rekao: Odlučili smo da na mjesto hodočašća u gospićku katedrali, u koju smo hodočastili deset godina, bar jedan petogodišnji ciklus hodočastimo u ovu crkvu koja je plod desetgodišnjeg rada naše Biskupije ali i svih Hrvata katolika. Naime, 6. travnja 2002. dogovorom između gospićko-senjskog biskupa i predsjednika Hrvatskog sabora krenula je inicijativa za izgradnju CHM. Nije mi poznato da je na našim prostorima pri gradnji neke crkve sudjelovao tako široki i organizirani krug vjernika Hrvata. Preostaje nam još veliki posao da započnu i da se ustale hodočašća sa svih strana otkuda su dolazile podrške, materijalne i moralne, za izgradnju CHM. Započinjemo s hodočašćem naše Biskupije jer je crkva na našem području i jer je odavde krenula inicijativa i odavde je izgradnja imala najjaču podršku.

Ovome bih dodao misao koju nam nudi prvo čitanje, a vezana je na susret pape Franje i Patrijarha Kirila.

Mojsije je doista pravi tip vođe naroda. Moli Boga da uzme njegov život a poštedi život naroda, pa i onda kada mu se iznevjerio. Na kraju svojega poslanja Mojsije je rekao Izraelcima kada dođu u obećanu zemlju neka u hramu obnove što je sve Bog za njih učinio sve tamo od Izraela Jakova, Egipatskog ropstva pa do ulaska u obećanu zemlju. „Moj otac bio je Aramejac, lutalica. Sišao je u Egipat....“. I tako je pred Bogom svaki Izraelac obnovio cijelu povijest svoga naroda.

Ova crkva je sažetak našeg povijesnog hoda i lutanja sve do danas. Mjesto sabiranja svega onoga najplemenitijega što smo dobili i stvorili.

Kako rekoh, i ovo mjesto i ova crkva ima neke sličnosti s mjestom koji je ugostio Papu i Patrijarha. Pratimo korake pape Franje koji je na prostoru gdje je bilo mnogo progona naroda i vjernika postavio kamen temeljac vjerskom zajedništvu. Neki prostori koji su izgledali kao izgubljeni ili odbačeni, postaju povlaštena mjesta. Prostor gdje nije bilo milosrđa papa Franjo postavlja polazišta prema zajedništvu.

Prisjetimo se kako je ovdje bilo od 1942. do 1995! Progoni, rušenje crkava, groblja...

Zar ne da Havana i Udbina imaju mnogo sličnosti? I mi ovdje molimo Gospodina da po zaslugama brojnih nevinih žrtava, na ovim i drugim prostorima, našemu narodu udijeli mir i slogu. Vjerujemo u tu snagu slabih i nezaštićenih, ali onih koji se predaju u ruke milosrdnog Oca. To neka budu i osnovne smjernice na našem putu kroz započetu korizmu prema uskrsnoj slavi.

3. Na svom putu i nas kao i Krista čekaju iskušenja. Njih treba primiti ne kao kaznu nego kao priliku jačanje u hodu. I post i molitva i kušnja ispunili su Krista posebnom duhovnom snagom na početku javnog djelovanja. Sotona je ispucao sve svoje adute: laž i mržnja su njegovo najjače oružje. Dobro se maskira. On je u stanju mržnju prikazati ljubavlju, a čistu ljubav izrugivati. U susretu s Kristom doživio je čisti poraz, a Krist čistu pobjedu.

Kroz takve kušnje trebamo svi proći.

Mi svećenici upravo danas smo čitali u časoslovu riječi sv. Augustina:

„Nitko sebe ne pozna ako nije kušan;

nitko ne može biti okrunjen ako nije pobijedio;

nitko ne može pobijediti ako se nije borio;

a nitko se ne može boriti ako nema neprijatelja i napasti.“

Krist je sve to prošao i postao pobjednik: za sebe i za nas. On je odgovor Božje ljubavi prema čovjeku nakon čovjekova pada, izdaje.

Danas možda više nego inače osjećamo borbu između dobra i zla u svijetu, pa i ovdje u Hrvatskoj.

4. Papa Franjo često govori o znakovima Trećeg svjetskog rata. Nije to ispušteno ni u izjavi sa susreta s patrijarhom Kirilom. Za njega su znakovi rata međusobno osuđivanje i rješavanje sukoba silom. Vrijeme osuđivanja je ratno stanje. Tada se šire laž i mržnja na one „tamo“. Krivnja se redovito vidi na „onoj“ strani. Mržnja i neprijateljstvo sužavaju vidik na ono što ne valja tako da se ništa drugo i ne vidi. U ratu se puca, baca bombe „na onu stranu“ bez znanja koga to može pogoditi, krivca ili nevinoga čovjeka. Zato je rat dodatno nešto strašno.

I u miru nastaju stanja u kojima neki smatraju da je važno napadati drugu stranu, kada se podijeli društvo na „mi i oni“. Taj opasni zadah osjećamo itekako i u Hrvatskoj. Osjećamo i mi „ispružen prst i besjedu bezbožnu“ (Iz 58, 9), kako sam rekao na dan uspostave biskupije.

5. No sv. Jakov kaže: Milosrđe likuje nad sudom (smije se) (Jak 2. 13). Čovjek je sklon tražiti načina kako kazniti onoga koji te je iznevjerio i izdao, koji je nakon što je primio uzvišene darove odbacio i prezreo darovatelja.

Što bi Bog učinio ljudima da se tako postavio prema nama?

No „Bog bogat milosrđem“ drukčije se ponio. On je nakon pronevjere tražio najbolji način kako bi toga palog čovjeka spasio, kako bi ga zagrlio svojom ljubavlju, kako bi ga stavio na svoja ramena i izvukao iz opasnosti u koju je upao. To želi poručiti i slika-logo na vratima CHM. Božja je strategija – tražiti načina spašavanja a ne kažnjavanja. Projekt spašavanja čovjeka zove se Isus Krist. Zar nije „Bog bogat milosrđem“ našao dobro rješenje nakon čovjekovog grijeha? Po tom projektu se može spasiti i grješnica uhvaćena u preljubu, i razbojnik na križu. Nijedan grješnik nije isključen.

Ipak ima onih koji se ne spašavaju.

Ne može se spasiti neplodna smokva: zalijevaš, okopaš, a ono opet isto; Isus je prolazio Kafarnaumom, Galilejom, propovijedao, liječio, činio čudesa – a oni su i dalje tražili su da ga optuže. Prepreka nisu grijesi nego kada se oni svjesno ugrade u način djelovanja, kada se prisvoji pravo određivati što je i gdje je dobro a gdje je zlo (mi smo ispravni, oni su zlo).

6. Zahvala. Ovih korizmenih nedjelja župnik i sužupnik imat će dosta posla. A neće bez posla biti ni njihovi bliži i dalji suradnici jer ih župnik i čuvar svetišta znade uključiti u posao. Iz brojnih susreta sa župnikom primijetio sam da s radošću govori kada je imao mnogo posla, a s prizvukom tuge kada dugo nije bilo hodočasnika. I pored svega posla, uvjeren sam da ga je obradovao i ovaj naš posjet. Hvala mu i na toj radosti, kao i svima župljanima koji su njega i nas svojim sudjelovanjem željeli obradovati. Amen.

Glazbom su održane svečanosti animirali katedralni zbor pod ravnanjem vlč. Josipa Šimatovića. Nakon sv. mise upravitelj svetišta CHM mons. Tomislav Rogić pozdravio je hodočasnike i kratko im protumačio oltarni reljef Slava hrvatskih mučenika. Potom je u kripti svetišta održana prezentacija o 18 župa dekanata koju je pripremio i predstavio katedralni vikar iz Gospića vlč. Josip Šimatović. Susret je okrunjen kratkim druženjem uz kekse i čaj u Pastoralnom centru.

GSdekanat korizma2016 01

GSdekanat korizma2016 01
GSdekanat korizma2016 02
GSdekanat korizma2016 02
GSdekanat korizma2016 03
GSdekanat korizma2016 03
GSdekanat korizma2016 04
GSdekanat korizma2016 04
GSdekanat korizma2016 05
GSdekanat korizma2016 05
GSdekanat korizma2016 06
GSdekanat korizma2016 06
GSdekanat korizma2016 07
GSdekanat korizma2016 07
GSdekanat korizma2016 08
GSdekanat korizma2016 08
GSdekanat korizma2016 09
GSdekanat korizma2016 09

Zvonko Ranogajec

O, mučenici hrvatski

O, mučenici hrvatski

O, Kralju mučenika svih, što krunom slave kruniš njih,
Ti sve što zemlju prezreše, u rajske dižeš krajeve.

O, mučenici hrvatski, uslišite nam molitve,
Vi zvijezde svijetle na nebu, dovedite nas Isusu.

Dobrostivo nas pogledaj, i molitvu nam uslišaj,
Mi pobjednike slavimo, proštenje grijeha prosimo.

U njima Ti pobjeđuješ, svjedoke svoje miluješ,
Pobijedi naše pakosti, o djelitelju milosti.

Povijesni pregled

Pronađite nas na