HODOČAŠĆE NIN - UDBINA

HODOČAŠĆE NIN - UDBINA

Mala grupa hodočasnika, članova Molitvenog saveza legije Srca Isusova i Marijina i molitvene zajednice „Radnici milosrdnog Isusa“ hodočastili su pješke iz Nina do Crkve hrvatskih mučenika u Udbini da bi prisustvovali svečanom euharistijskom slavlju 29.kolovoza 2015.god. kojeg je predslavio gospićko-senjski biskup mons. Mile Bogović.

Cilj im je bio, na jedan simboličan način, posvijestiti cijelu hrvatsku povijest od 7.lipnja 879.god., kada je prvi put međunarodno priznata hrvatska država po tadašnjem papi Ivanu VIII i njen legitimni vladar knez Branimir, do današnjih dana i tako kroz jednu malu žrtvu odati zahvalnost svim hrvatskim mučenicima koji su kroz povijest podnijeli mučeništvo i to najčešće upravo zbog vjernosti Svetoj stolici i Petrovu nasljedniku.

Hodočašće su započeli iz Nina 27.kolovoza u ranim jutarnjim satima sa molitvom i blagoslovom župnika župe Sv. Anselma don Bože Barišića i don Damira Stojića koji je imao duhovnu obnovu te dane u župskoj crkvi s obzirom na proslavu zaštitnika župe.

Nakon odmora u Obrovcu, gdje ih je ugostio župnik župe Sv. Josipa don Krešo Ćirak, nakon svete mise u petak 28.kolovoza, koju je župnik slavio samo za tu nakanu, hodočasnici su se uputili, preko Velebita prema Gračacu gdje su stigli oko 14 sati.

Nakon popodnevnog odmora u samostanu Presvetog Otkupitelja, u večernjim satima su se pridružili hodočasnicima iz Gračaca koji već tradicionalno hodočaste sa svojim župnikom fra Jakovom Prcelelom u CHM, da bi u ranim jutarnjim satima pristigli u Udbinu.

Smisao cijelog hodočašća su saželi u slogan: „ZA JEDINSTVO I SLOGU HRVATSKOG NARODA PO ZAGOVORU SVETIH MUČENIKA“ i kao takvog ga upisali, kao prvi hodočasnici tog jutra, u knjigu utisaka u CHM.                                       Bozena Grgić

IMG 5314 4

IMG 5314 4
IMG 5312 4
IMG 5312 4
11884020 1204107279606797 3427610063575965051 o
11884020 1204107279606797 3427610063575965051 o

Trodnevnica uoči Dana Hrvatskih mučenika 2015.

Trodnevnica uoči Dana Hrvatskih mučenika 2015.

Ovogodišnjem „Danu hrvatskih mučenika“ prethodila je posebna trodnevnica koju je predvodio fra Miljenko Stojić, član Hercegovačke franjevačke provincije i vicepostulator postupka mučeništva „Fra Leo Petrović i 65 subraće“.

Prvog dana, u srijedu 26. kolovoza, nakon večernje svete mise bila je prezentacija o nastanku reljefa Slava hrvatskih mučenika, djelo akademskog kipara Kuzme Kovačića.

Trećeg dana trodnevnice, 28. kolovoza, pred stotinjak vjernika i branitelja koji su pješice stigli na misu trećeg dana trodnevnice s Ljubova preko Bunića i Krbavskog polja do Udbine, prikazan je film o ubijenim hercegovačkim franjevcima „In odium fidei – Iz mržnje prema vjeri“.

Kroz sva tri dana fra Miljenko Stojić nadahnuto je vodio okupljene vjernike prema glavnoj proslavi Dana hrvatskih mučenika. Osvrćući se na Božju riječ dotičnog dana ukazivao je na aktualnost mučeničkog svjedočanstva u današnjem vremenu i poticao vjernike da crpe svoju životnu snagu iz vjere u Boga poput svetih mučenika.

TRODNEVNICA - SV. AUGUSTIN, petak - 1 Sol 4,1-8 - Ps 97, 1-2b.5-6.10-12 - Mt 25, 1-13

IZGRADIMO SVOJU CRKVU

Prvi dan ove naše trodnevnice razmišljali smo općenito o našem kršćanstvu, jučer smo se doticali uzora Sv. Monike, danas se dotičemo uzora Sv. Augustina. Možda ćemo na kraju svega uspoređivati što je bilo uspješnije. Pogrješno je to.

Na sv. misi smo ne zbog lijepog govora i lijepog ugođaja, nego zbog onoga kruha koji se lomi, zbog one čaše vina. Pretvorbom oni postaju Isusovo tijelo i krv koji nam se daju i po kojima učvršćujemo sebe i svoju zajednicu. Koliko smo toga svjesni? Dogodi nam se da nam sv. misa postane nešto obično, ta toliko smo joj puta nazočili.

Stvari naprotiv ne bi smjele ići tako. Da bismo izbjegli rutinu u svom odnosu prema Bogu, trebamo se staviti pred njegovo lice i dopustiti sebi osjetiti da je on tu, da je živ. Želi nam govoriti, želi nas poučavati, posebno u teškim vremenima.

Učinimo to, dakle, na početku ove sv. mise. A na to se pripremimo čisteći se od svojih grijeha i svojih pogrješaka ostajući nekoliko trenutaka u tišini.  

Oznaka vremena

Na jednom mjestu Sv. Pavao kaže da su vremena zla. Primijetimo, bilo je to prije 2.000 godina. Ako su tada vremena bila takva, do danas su se valjda morala popraviti. Je li se to dogodilo? Po svemu sudeći, nije. Guši nas recesija, naši sposobni za rad odlaze ponovno u inozemstvo, ratovi su na sve strane, zvecka atomsko i ino oružje. Ne preostaje nam očito ništa drugo nego prokukati, kako to obično činimo. Međutim, taj isti Sv. Pavao kaže nam da trebamo živjeti mudro. A kuknjava i mudrost nikako ne idu zajedno.

Očito trebamo događaje i stanje oko nas uzeti onakvima kakvi oni jesu. Ne možemo ih na silu promijeniti, jednostavno pobjeći od njih. Ali možemo dopustiti Bogu da uđe u sav taj košmar i počne u njemu stvarati red. I tada će nam svako vrijeme postati vrijeme u kojemu se može živjeti. Jer znat ćemo da nas Bog čuva i da je na kraju pobjeda naša.

Sv. Augustin

Ima trenutaka kada Bog djeluje na čudesan način, ali i trenutaka kada je to puno jednostavnije i prirodnije. Jedan od ljudi preko kojega je Bog djelovao jest Sv. Augustin. Iz životopisa mu znamo da na početku ništa nije izgledalo obećavajuće. Bilo mu je lakše slijediti svoga oca u poganstvu, nego svoju majku u kršćanstvu. Počeo se školovati pa je usput stekao i nezakonitog sina.

Na vrhuncu stjecanja znanja, kad je mislio da se svijet rasprostro pred njim, čuo je iznenada dječji glas kako mu govori da uzme i čita Sv. Pismo kraj njega. Rastresen otvorio je poslanicu Rimljanima gdje se govori da se trebamo zaodjenuti Gospodinom, a ne pogodovati požudama. To ga je tako pogodilo da je krenuo putem obraćenja. Obrativši se naglašava potrebu preobraćenja kao temeljnu poruku evanđelja. Postaje glasovit po svojoj jasnoći i nauku koji je iznosio.

Jean-Paul Sartre

Današnja uljudba umjesto Sv. Augustina pred oči nam pokušava, između ostaloga, staviti filozofa Jean-Paul Sartrea. Nema smisla da sada ulazimo u to je li ili nije veliki filozof, ali da je glasovit jest. Suvremeni mediji slavu su mu pronijeli do na kraj svijeta. A on je tu slavu stekao proglasivši se bezbožnikom i učvršćivanjem toga stava darom koji mu je Bog dao. Podrazumijeva se da je živio neurednim životom. Zbog toga su ga prigrlili ljevičari i komunisti te proglasili svojom ikonom.

Međutim, kad je smrt zakucala na vrata Jean-Paul Sartre se počeo drukčije ponašati. U iskazu koji je snimio njegov prijatelj i bivši marksist Pierre Victor, rekao je: »Ne osjećam da sam proizvod slučajnosti, mrlja prašine u svemiru, već netko tko je bio očekivan, pripreman, naznačen. Ukratko, biće koje je jedino Stvoritelj mogao staviti ovdje, a ova ideja o stvoriteljskim rukama odnosi se na Boga.« Kasnije je ovaj njegov čin njegova ljubavnica Simone de Beauvoir kiselo nazvala »senilnim činom izdajice«.

Mi

Razmišljajući o vremenu u kojem živimo možemo poći putem ove dvojice koje njihovi proglašavaju velikanima. Obojicu nam stavljaju pred oči. Razlika je u tome što kršćanstvo ništa ne krije, dok ovi drugi itekako kriju zadnje dane svoga velikana. I to nam je već signal da im ne vjerujemo.

Ova današnja uljudba pokvarena je, zla u svojoj biti, dok je kršćanstvo tu posve zdravo. Zato je ta uljudba ponekada dobra, a naše kršćanstvo ponekada griješi.

I zbog toga ne dajmo da nas prevare. Ma nije tu govor samo o predizbornim danima, govor je tu o bitnim postavkama u životu. Počnimo ih malo pozornije slušati pa ćemo vidjeti da se zapravo radi o ambalaži. Oni to, naoko učenije, nazivaju PR. Nije važno kakvo je nešto u svojoj biti, važno je da ti to uspješno prodaš. Duboka pokvarenost na djelu.

Domovina

A nas je Bog pozvao da čuvamo i brinemo se ne samo za same sebe, nego i za domovinu koja nam je darovana. Oni kojima se to ne sviđa takvu brigu nazivaju nacionalizmom, šovinizmom i slično.

Opet pokvarenost na djelu. Jadan je onaj čovjek koji ne zna cijeniti svoje. Tada, naime, ne zna cijeniti ni tuđe. Zanosio se nekada time Jean-Paul Sartre, ali neminovnost smrti sve je preokrenula.

Ne znam hoće li na takve misli doći raznorazni potekli iz našega naroda koji zbog svoje maglovite brige za čitav svijet uništavaju nam domovinu koja je zajednička kuća svih nas. Od nekada ponosne i pobjedničke države sveli su nas na europskog prosjaka. I ponovno bi htjeli da im poklonimo povjerenje, jer nisu dovršili posao. Da ne bi!

Mi smo domoljubi, a to nas uči ne samo da ljubimo sebe i svoje, nego čitav svijet. To je prava nesebična ljubav, dok je njihova potpuno zalutala u sebičnost.

Svemu su nas tome učili i još nas uče naši branitelji. Neki su od njih večeras ovdje s nama. Na sve moguće načine čuvaju svoju domovinu. Mole Boga ne da im dadne bogatstvo, već da svi zajedno živimo od i za ideale za koje su se oni borili. A nije im bilo lako. Mnogi su bili protiv njih. No, pobijedili su zahvaljujući molitvi i krunici oko vrata.

Dvojica američkih farmera dogovorili se sastati se u gradu da bi uglavili neki važan posao. Vozili su čitavo dopodne i konačno se sastali. Najprije počeše pričati jedan drugom kako im je bilo na putu.

Prvi reče: »Vozio sam brzo kad se ispred mene odjedanput pojavi jato divljih gusaka. Pokušao sam zakočiti, ali nisam uspio. Odletio sam u neku veliku jarugu. Došavši k sebi pomislio sam da je sa mnom gotovo. Vozilo je bilo razbijeno. Nu, mičući se polako osjetih da ništa nisam slomio, čak da nemam niti kakve ogrebotine. Tada sam klekao i zahvalio Bogu na sretnom ishodu.«

Drugi reče: »Ja sam prošao još čudesnije.«

Prvi ga začuđeno pogleda razmišljajući što bi moglo biti čudesnije od njegova događaja.

»Meni se ništa nije dogodilo. Vozio sam spokojno do grada. Tada sam klekao i zahvalio Bogu na tome.«

Bog nas čuva u svakome trenutku. Treba to znati prepoznati. Ni jedan se od ove dvojice nije tužio. Obojica su se zahvalili Bogu što je sve sretno prošlo. Jednostavno, živjeli su s njim.

Progonjeni kršćani

Nije ovo samo logičan zaključak ovoga malog događaja. Prije nekog vremena internetom je kružila video snimka razgovora s desetogodišnjom kršćanskom prognanicom iz Iraka. Novinar nije mogao doći k sebi od njezine vjere i mudrosti. Umjesto da očajava, tuži se, proklinje ISIL-ovce, ona, između ostaloga, kaže da joj ih je žao jer nisu razumjeli Isusa. A on sve nas jednako voli, svjedoči dalje. Kao da slušamo predavanje o biti kršćanskog mučeništva.

Znamo da se to s nama kršćanima događalo od samog početka. Rimska vlast nije nas mogla progutati i zbog toga su se stali redati progoni potpomognuti tadašnjom židovskom vlasti. Nebrojeni su odlazili u smrt pjevajući, ali ne kao ovi današnji fanatici iz naših medija. Učinili su sve da ne izgube život koji im je Bog darovao, ali kad već tako mora biti onda u tom času nisu mrzili. I zbog toga su jednostavno bili pobjednici.

Crkva hrvatskih mučenika

Ova namisao stoji i u temeljima ove crkve gdje se sada nalazimo. Ovdje se skuplja naša rasuta povijest, ovdje će se, ako Bog da, jednoga dana skupljati i rasute hrvatske kosti.

Biskup dr. Mile Bogović i njegovi suradnici imali su hrabrosti ne kukati te krenuti ovim putem. Hrvatski im je narod na tome zahvalan, podrazumijeva se i Katolička Crkva.

Ne će nam pomoći isprazna priča o ljudskim pravima pa ćemo zbog toga proglašavati zdravim ono što je zapravo nezdravo, nego će nam pomoći samo jasan govor poput Sv. Augustina. A ova Crkva hrvatskih mučenika tako je jasan govor. I zbog toga je neki ne vole i pokušavaju je zaustaviti na različite načine. Nažalost trajat će to još dosta vremena.

Određene snage htjele bi da hrvatski narod nestane, da hrvatski narod barem šuti. A on to ne smije, ako ništa drugo onda zbog ovih mučenika kojih se spominjemo i kojima će sutra veliko mnoštvo vjernika iskazati poštovanje.

Komisija HBK i BK BiH za hrvatski žrtvoslov

Namisao Crkve hrvatskih mučenika urodila je i pokretanjem Komisije HBK i BK BiH za hrvatski žrtvoslov. To je svojevrsno priznanje čitave Katoličke Crkve u hrvatskom narodu ovom radu. Nema više ostavljanja svega toga za neka bolja vremena, već samo zauzeti rad da se što bolje osvijetli patničko lice hrvatskih katolika. Nije im bilo dobro za vrijeme Turaka, nije im bilo dobro u prvoj Jugoslaviji, nije im bilo dobro u drugoj Jugoslaviji. Brojčano ona ih je zapravo najviše progonila i doslovno ubijala. Jugokomunisti i njihove pristaše to danas nastoje skriti pod svaku cijenu.

Međutim, spomenuta Komisija, zajedno s drugima, ne će im to dopustiti. Ona nastoji popisati sve pobijene katolike da bi onda među njima pronašla kandidate za mučeništvo. Zar to nije nešto veličanstveno, zar netko može tome nešto prigovoriti? Sadašnje neojugo-komunističke vlasti neka odgovore na pitanje zbog čega nisu same napravile do sada taj popis, jer to je njihova zadaća uzeta u ime naroda.

Široki Brijeg

Uz Crkvu hrvatskih mučenika usuđujem se spomenuti i Široki Brijeg odakle dolazim i o kojemu ćemo večeras vidjeti dokumentarni film. Dok fratri nisu došli na njega, bio je obična hercegovačka zabit. Sve pusto i golo. Turci tu nisu napravili ni putove, ni zgrade, ni neko značajno mjesto, ni pokrenuli školstvo, ništa, bili su tek osvajači. Ali fratri jesu.

I taj neprekidni razvoj trajao je do 1945. kada su na Široki Brijeg došli jugokomunisti. Doslovno su ga tada spalili i pobili mu ne samo fratre, nego i puk Božji. Nije im trebalo puno, tek nekoliko dana, da bi nakon toga otišli istim poslom prema Mostaru. Iza sebe su ostavili, što smo do sada obilježili križem, 132 što veća što manja stratišta.

Skrivena je to povijest Širokog Brijega o kojoj čak i danas nastoje šutjeti. Ali uzalud. Pobijeni fratri oslobađaju svoj Široki Brijeg. Tako prije Velike Gospe imamo Devetnicu na kojoj prosječno svaku večer nazoči oko 10.000 vjernika.

Pružimo si ruke

Nema nam, dakle, druge nego si ponovno pružiti ruke, kao na početku Domovinskog rata, da ne idemo dublje u prošlost. Svi smo mi jedno i svi smo mi hrvatska domovina. Lika, Dalmacija, Istra, Zagorje, Hercegovina, Bosna, Boka, Srijem, da ne nabrajam dalje. Svugdje gdje ima Hrvat i katolik tamo je i naša domovina.

Ne znači to naravno prisvajati nešto tuđe, nego samo znati kome pripadaš. Tada se ne će događati da režimo jedni na druge, kao što nam podmeću kroz medije. Ne mogu vidjeti Hrvate iz Bosne, Hrvate iz Hercegovine proglašavaju lopovima, a Remetinec pun njihovih.

To su ti među nama koji žale za nekim bivšim vremenima. Pokazalo se da su bila potpuno pogrješna i zbog toga smo ih srušili. Sada trebamo graditi domovinu po svojoj mjeri, domovinu iz koje se ne će odlaziti, nego u koju će se dolaziti. Svi smo pozvani na to, a ne samo neki.

Prošlog blagdana Velike Gospe točno u podne u francuskim crkvama, ono što ih je još ostalo, oglasila su se zvona u znak podrške progonjenim kršćanima po svijetu, ne samo tamo po Bliskom Istoku. Ujedno je to i znak vjere koja se u toj zemlji ne gasi unatoč svemu.

Nešto slično i svatko bi od nas trebao učiniti. Može to biti molitva, post, neka pokora, može nešto drugo. Važno je samo da se ne damo pokoriti. Mi kršćani imamo pravo na ovaj svijet, potpuno isto kao i svi drugi. Oplemenimo ga poput Sv. Augustina. Budimo zaista svoji. Amen! -

Udbina, 28. kolovoza 2015.

Trodnevnica2015 01 resize

Trodnevnica2015 01 resize
Trodnevnica2015 02 resize
Trodnevnica2015 02 resize
Trodnevnica2015 03 resize
Trodnevnica2015 03 resize
Trodnevnica2015 resize
Trodnevnica2015 resize
Udbina 2015 01 fit 800x600
Udbina 2015 01 fit 800x600

Jakovljeva na Udbini 2015

Jakovljeva na Udbini 2015.

U subotu 25. srpnja na Udbini je u Crkvi hrvatskih mučenika u kapeli Kraljice mučenika svečano proslavljen blagdan zaštitnika drevne krbavske katedrale, sv. Jakova. Na današnji dan pred 15 godina osnovana je Gospićko-senjska biskupija, a misno slavlje je predvodio gospićko-senjski biskup Mile Bogović, a uzveličali su ga svečenici susjednih dekanata sa čuvarem nacionalnog svetišta mons. Tomislavom Rogićem. Koncelebrirao je i mons. Jorge Ramos iz Opusa Dei u Hrvatskoj kao i sjemeništarci i bogoslovi koji su protekli tjedan bili na ljetnom susretu u Gospićkom dekanatu.

Svijet ima svoju dugu povijest i svašta se u njoj dogodilo. Ljudi su griješili, ali i činili dobra djela. Dobra djela se hvale, a loša kažnjavaju. No to nije uvijek baš tako. U ovom svijetu je među zločince i izdajnike vlastitog naroda ubrojen jedan koji nije nikada zlo učinio, koji i svome narodu i svakome drugome želio samo dobro, koji nije nikada nekoga mrzio. U ovome svijetu bilo je moćnih carstava i kraljevstava, velikih ustanova i bogatih društava, ali sve je to propalo. Isusova „lađa“ i danas plovi. U evanđelju smo čuli koja je razlika između Kristove zajednice i ustanova ovoga svijeta: „Znate da vladari gospoduju nad svojim narodom i velikaši njihovi drže ih pod vlašću... tko hoće među vama da bude najveći, neka vam bude poslužitelj, i tko god među vama hoće da bude prvi, neka vam bude sluga“ (Mt 20, 25-27). Eto, tu je tajna dugovječnosti Kristove ustanove. Nema tu mjesta ni laži ni nasilju. Laž i nasilje mogu doći do izražaja jedno vrijeme, a opet dođe drugo nasilje pa ga sruši. Svako društvo u kojemu postoji pravo na laž, ugrađuje u sebe destrukciju i nasilje. (Nakon što je Adam prihvatio Napasnikovu laž, ubrzo dolazi do ubojstva Abela.). To se može opipati u suvremenom društvu, ali se ono ne odriče ni jednoga ni drugoga. Ono što može živjeti bez jednoga i drugoga, to je neuništivo.

Evo tu liniji ljudi kojih se nitko na treba bojati naviješta današnji svjedok Kristova pravca sv. Jakov Stariji. Njega je dao pogubiti Herod („mačem pogubi Jakova, brata Ivanova. Kada vidje da je to drago Židovima, uhvati i Petra“ Dj 12, 2-3). Mnogi su nestali i pali u zaborav koji su gospodarili. Štovanje sv. Jakova jedno je od najproširenijih. Postojali su u srednjem vijeku hodočasnički putovi prema njegovom grobu (kamo je preneseno njegovo tijelo) u Compostelli. Jakova ćemo staviti i na oltarni reljef. U svijetu se nitko ne treba bojati Kristovih učenika i Crkve, i oni se ne trebaju nikoga bojati jer su „opredijeljeni“ za pobjedu, jer su na strani onoga koji je pobijedio svijet.

Bogoslovi i sjemeništarci se spremaju da nastave Jakovljevu liniju koja nikoga ne ugrožava; ta linija bit će uvijek ugrožavana u svijetu, ali i povijest je pokazala da je sve svoje progonitelje nadživjela, jer je utemeljena na Životu., zaključio je biskup Bogović svoju propovijed.

Misa na blagdan sv. Jakova prvi je puta služena u kapeli Kraljice mučenika jer se u svetištu završavaju opsežni i kompleksni poslovi postavljanja Reljefa hrvatskih mučenika, autora akademskog kipara Kuzme Kovačića koji je i sam nazočio misi. Nadamo se da će kameni reljef biti završen do proslave Dana hrvatskih mučenika. U tijeku je i priprema za postavljanje orgulja na koru udbinske crkve.                                                                                                        Zvonko Ranogajec

05udbina-sv-jakov

05udbina-sv-jakov
02udbina-sv-jakov
02udbina-sv-jakov
03udbina-sv-jakov
03udbina-sv-jakov
04udbina-sv-jakov
04udbina-sv-jakov

01udbina-sv-jakov

01udbina-sv-jakov
06udbina-sv-jakov
06udbina-sv-jakov

HKM Bern u posjetu Crkvi hrvatskih mučenika

HK misija iz Berna u posjetu Crkvi hrvatskih mučenika

Udbina, nedjelja, 26. srpnja 2015.

Doba je godišnjih odmora i velikih vrućina, ali kršćani ne zaboravljaju ni tada nedjeljnu svetu misu i priliku za učiniti dobročinstvo, te ostvariti zajedništvo bratskog druženja. Upravo to dogodilo se na Udbini u Crkvi hrvatskih mučenika, u nedjelju 26. srpnja ove godine. Hrvati iz Švicarske, preciznije iz Hrvatske katoličke misije u Bernu predvođeni svojim tamošnjim župnikom fra Gojkom Zovkom došli su u pohode Crkvi hrvatskih mučenika i donijeli svoj dar za nastavak uređenja ovog nacionalnog svetišta. Uz domaće župljane okupilo se stotinjak hodočasnika na župnoj misi u 10 sati koju je predvodio fra Gojko Zovko u suslavlju čuvara svetišta mons. Tomislava Rogića. Liturgijsko pjevanje uljepšao je muški zbor Corus cantorus. Fra Gojko je u propovijedi pretočio evanđelje u današnje vrijeme i pozvao vjernike da žive evanđelje, da žive istinosljubivost i darežljivost na koju nas Isus poziva. Približio je evanđeosku poruku kroz aktualnih 10 zapovijedi za Hrvatski narod u današnjem vremenu po kojima možemo doći u bolje sutra, ali i u blaženu vječnost. Na koncu mise fra Gojko je čuvaru svetišta uručio potvrdu o donaciji 40.000 kuna prikupljenih u HKM Bern. Župnik Tomislav zahvalio se fra Gojku i okupljenim vjernicima iz Berna na vrijednoj donaciji, a kao uspomenu fra Gojku uručio mali kipić sv. Ivana Pavla II. koji stoji na trgu pred crkvom.

Nakon mise hodočasnici su razgledali svetište, autor reljefa umjetnik Kuzma Kovačić protumačio je hodočasnicima značenje reljefa koji se upravo dovršava. Potom su u kripti svetišta pogledali kratki dokumentarni film „Od doseljenja Hrvata do izgradnje Crkve hrvatskih mučenika“. Uz tumačenje čuvara svetišta obišli su Spomen park i muzej, a potom nastavili ugodno druženje uz ručak u restoranu Robert na Udbini. Prekrasno vrijeme, ugodan ljetni dan, potekla je i pjesma. Sve je to doprinijelo punini radosnog doživljaja kojeg hodočasnici nisu krili, obećavajući na odlasku ponovno navraćanje u Crkvu hrvatskih mučenika.

01BernCHM

01BernCHM
02BernCHM
02BernCHM
03BernCHM
03BernCHM
04BernCHM
04BernCHM
05BernCHM
05BernCHM
06BernCHM
06BernCHM
07BernCHM
07BernCHM
08BernCHM
08BernCHM
07BernCHM
07BernCHM
09BernCHM
09BernCHM

Najava Dana hrvatskih mučenika

Sastanak Odbora za proslavu Dana hrvatskih mučenika 2015.

(Krasno, 30.6.2015.) - Odbor za proslavu Dana hrvatskih mučenika održao je u utorak 30. lipnja u svetištu Gospe od Krasna svoj redoviti godišnji sastanak u cilju priprema za proslavu Dana hrvatskih mučenika. Dan hrvatskih mučenika već četvrtu godinu obilježava se u zadnju subotu u kolovozu, a ove godine pada na 29. kolovoza.

Ovogodišnjoj proslavi prethoditi će trodnevnica koju će predvoditi fra Miljenko Stojić član Hercegovačke franjevačke provincije, vicepostulator postupka mučeništva fra Lea Petrovića i 65 subraće. Prvog dana trodnevnice u srijedu 26. kolovoza nakon večernje mise će se predstaviti katalog kipara Kuzme Kovačića vezan za oltarni reljef koji će do tada biti dovršen i kojim će se zaokružiti izgradnja oltarnog dijela u Crkvi hrvatskih mučenika. Trećeg dana trodnevnice 28. lipnja prikazat će se film o ubijenim hercegovačkim franjevcima. Ovogodišnje misno slavlje predslaviti će domaći biskup dr. Mile Bogović, a očekuje se više tisuća hodočasnika. Kako je istaknuo čuvar svetišta mons. Rogić, već se preko web stranice chm-udbina najavljuju hodočasničke skupine.

Misnom slavlju će prethoditi križni put s Krbavskog polja i crkve sv. Marka Groba. Predstavnica sestara milosrdnica s. Veronika Popić i ove će godine prinijeti svijeću u procesiji. Nakon mise koju će od 11 do 13 sati prenositi HTV bit će i nastup crkvenog zbora i klape s Brača. Povodom Dana hrvatskih mučenika tiskat će se plakat i kalendar, a o detaljima će se sve čuti na konferenciji za tisak koja će se održati 21. kolovoza u 11 sati u Gospiću.

Sastanak je održan pod predsjedanjem gospićko-senjskog biskupa mons. dr. Mile Bogovića uz radno vodstvo predsjednika Odbora mons. Tomislava Šporčića, članova odbora, čuvara Crkve hrvatskih mučenika mons. Tomislava Rogića, ekonom biskupije vlč. Nikola Turkalj zaduženog za ekonomsko-tehnička pitanja, Ivan Prpić Špika koji je uz mons. Šporčića zadužen za liturgijsko-glazbeni dio, Zvonko Ranogajec zaduženog za medijsko-promidžbeni dio i kancelar biskupije vlč. Marinko Miličević.

Chm 2015

Chm 2015

O, mučenici hrvatski

O, mučenici hrvatski

O, Kralju mučenika svih, što krunom slave kruniš njih,
Ti sve što zemlju prezreše, u rajske dižeš krajeve.

O, mučenici hrvatski, uslišite nam molitve,
Vi zvijezde svijetle na nebu, dovedite nas Isusu.

Dobrostivo nas pogledaj, i molitvu nam uslišaj,
Mi pobjednike slavimo, proštenje grijeha prosimo.

U njima Ti pobjeđuješ, svjedoke svoje miluješ,
Pobijedi naše pakosti, o djelitelju milosti.

Povijesni pregled

Pronađite nas na