Od Cvjetnice do sv. Jurja 2014.

Cvjetnica, Veliki tjedan, Uskrs i Sv. Marko 2014. na Udbini – Sv. Juraj u Podlapači

Pripreme za Veliki tjedan u Crkvi hrvatskih mučenika, župi Sv. Nikole na Udbini započele su uoči Cvjetnice kada je svetište pohodila župa iz Splita s oko sto pedeset hodočasnika predvođenih prof. don Antom Mateljanom. Oni su na Udbini imali malu duhovnu obnovu. Molio se križni put stazom od crkvice sv. Marka Groba u Podudbini, pa do Crkve hrvatskih mučenika gdje su slavili svetu misu. Potom su razgledali svetište, kriptu, muzej i spomen park. Dijelu hodočasnika to je bio prvi susret s ovim nacionalnim svetištem svih mučenika iz naše povijesti. Nisu krili svoje oduševljenje.

Na Cvjetnicu misa Muke Gospodnje započela je blagoslovom maslinovih grančica pred crkvom, oko kipa sv. Ivana Pavla II. Potom je uslijedio ophod oko crkve i misa. Muka Gospodnja po Mateju čitana je po ulogama. Župnik je u homiliji naglasio ono što piše i na oltaru naše crkve: Nema veće ljubavi od ove, dati život za svoje prijatelje (Iv 15,13). To nam je Isus zorno pokazao. Ako smo Kristovi nikad ne smijemo odustati od tog vrhunca ljubavi. Lijep odaziv domaćih župljana uz pokojeg hodočasnika učinili su da Cvjetnica bude dostojanstveno proslavljena.

Na Veliki četvrtak služena je misa Večere Gospodnje u 18 sati. Nakon mise u ophodu oko crkve Oltarski sakrament prenesen je u dnevnu kapelu gdje je održana ura klanjanja, bdijenje s Isusom u Getsemaniju.

Veliki petak obilježili smo molitvom križnog puta u 17 sati od crkve Sv. Marka dostojanstveno i pobožno. Sedamdesetak vjernika uspinjalo se prema Crkvi hrvatskih mučenika prisjećajući se Isusove muke i stradanja našeg naroda. Dio starijih vjernika čekao je u crkvi. Obrede Velikog petka predvodila su oba župnika Jure Tutek i Tomislav Rogić. Dirljivi dio, kao i uvijek, bilo je klanjanje križu. Nakon pričesti i završenih obreda dio vjernika s pjevačkim zborom pjevao je Gospin plač, to jest opjevanu Isusovu muku na dalmatinski način.

Obredi vazmenog bdijenja započeli su na Veliku subotu u 21 sat. Blagoslov ognja, hvalospjev uskrsnoj svijeći, služba čitanja, obnova krsnih obećanja i sveta euharistija proslavljeni su vrlo svečano. Sudjelovalo je više od sto pedeset župljana. Skladnim pjevanjem, uvodima animatora u pojedine dijelove, sudjelovanjem desetak čitača dostojanstveno i radosno proslavili smo Kristovo uskrsnuće. Poslije euharistije uslijedio je blagoslov uskrsnih jela.

Na Uskrs, 20 travnja, misa je bila redovito u 10 sati. Opet je bilo vrlo svečano i raspjevano. Ni prohladno vrijeme nije moglo umanjiti uskrsnu radost. Dio vjernika nakon ove mise blagoslovio je uskrsna jela. Na Uskrsni ponedjeljak svetu misu slavili smo u Domu za starije i nemoćne kako bi i naši susjedi stariji i nemoćni koji ne mogu doći do crkve osjetili radost Uskrsa.

Sv. Marko proslavljen je 25. travnja u crkvici pod Udbinom svetom misom u 19 sati. Misu je služio župnik Rogić. Slavlje je pomaknuto na taj sat jer smo u 17 sati u Osnovnoj školi Kralja Tomislava na Udbini priredbom proslavili Dan škole.

Misno slavlje započelo je blagoslovom polja i blaga kako je stari običaj na blagdan sv. Marka. Mali ophod oko crkvice i sveta misa. Župnik je u par riječi približio povijest ove crkve i njezin značaj, te značenje sv. Marka kao prvog evanđeliste. Nakon mise nazočni vjernici, njih pedesetak zadržali su se u ugodnom druženju pred crkvom.

Sv. Jurja proslavili smo u Podlapači na Bijelu nedjelju, 27. travnja. Okupljenim vjernicima župnik Rogić progovorio je o značenju crkve podignute sv. Juraju u čast i trajnoj borbi protiv zla u sebi i oko sebe, čega je simbol sv. Juraj. Ovaj svetac slika je Kristove uskrsne pobjede. Nakon mise okupljenih četrdesetak vjernika zadržalo se u veselom druženju ispred crkve.

Sjećanje na Vukovar

SJEĆANJE NA VUKOVAR

18. studenoga 2013. – Udbina – Crkva hrvatskih mučenika

Crkva hrvatskih mučenika u svojim njedrima nosi spomen i na Vukovarske žrtve. Zato smo danas čitali čitanja koja se čitaju na spomen-dane mučenika.

Svaka nevina žrtva, svaka pravedna žrtva, svaka žrtva iz ljubavi za svoj dom, narod i vjeru, u obrani – bez mržnje ima svoje mjesto u našem svetištu. Zato se danas sjećamo Vukovara.

Naše sjenčanje predvodi molitva. Na čelu su mu hrvatski mučenici i posebno posljednji proglašeni blaženik Miroslav Bulešić. Među njegovim zadnjim riječima bila je vječna istina: Neka moja jedina osveta bude oprost.

Molit ćemo danas za tu snagu praštanja koja nas treba očistiti, da se negdje u kutovima duše i srca ne sakrije mržnja, osveta, zlo bilo koje vrste. Jer ako se to dogodi – bit ćemo iznova ranjeni i to iznutra.

Molit ćemo da naše drage pokojne, pobijene, pale u obrani grada Vukovara i cijele Hrvatske, Božja milost očisti i primi u svoje vječne šatore, u puninu radosti Neba, života s Bogom gdje smrti više nema, ni jauka, ni boli…

Molit ćemo danas i za naše neprijatelje: prošle, sadašnje i buduće.

Isus nas je došao naučiti ljubavi. Dva su vrhunca ljubavi koja Kristov križ pokazuje: „Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. “ i „"Nego, velim vama koji slušate: Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju.“ (Lk 6,27-28).

Na Kalvariji Isus Krist, Božji Sin pokazao je jedno i drugo. Umro je za nas i prije nego je predao Ocu svoj duh, oprostio je svojim neprijateljima.

Neka po današnjoj molitvi i tišini (dio procesije proći ćemo u tišini i sjećanju) ozdravi naša memorija, naša sjećanja. Neka rane budu zacijeljene, neka dobri i svemogući Bog obrati ljudska srca u svim narodima svijeta – napose u onim zaraćenima. Neka Bog obrati srca naših neprijatelja. Neka povijest neprijateljstava prestane i uzme novi tok razumijevanja i prihvaćanja.

Znam da ovo nije lako, ali mi vjerujemo u Boga Oca Svemogućega…

Na svetoj misi okupilo se stotinjak župljana. Nakon svete mise procesijom smo obišli glavni trg i dio mjesta, molili krunicu žalosnih otajstava, a potom u šutnji prilazili velikom Vukovarskom križu u našem spomen parku pored Crkve hrvatskih mučenika. Položili smo lampione podno križa i naše sjećanje na Vukovar zaključili molitvom pet Oče naša na čast pet Isusovih rana, povezujući tako Krbavski i Vukovarski križ. Bili smo jedno s cijelom Hrvatskom.