U pohode novom blaženiku Miroslavu Bulešiću

U pohode novom blaženiku Miroslavu Bulešiću

Prohladno jutro. Jedno od prvih jesenskih kad se po Krbavi počinju hvatati mrazevi. Nije još svanulo, tek je pet sati. Četrdesetak hodočasnika župe Sv. Nikole na Udbini okupljaju se na trgu pred Crkvom hrvatskih mučenika. Razdragani kreću prema Puli gdje će biti proglašenje blaženim novog hrvatskog mučenika, svećenika Miroslava Bulešića. On je novo lice našeg svetišta. Prozivka, pa molitva i uskoro autoput. Poslije tunela Mala Kapela svitanje. Prolazimo Ogulinski kraj pa kroz Gorski Kotar dolazimo na Grobničko polje. Puca vidik na Kvarnerski zaljev. Obilazimo Rijeku i kroz Učku do krasne zemlje Istre mile… Istarskim Ipsilonom brzo se stiže u Pulu.

Putem smo susretali druge autobuse, a sada nas je na parkiralištu poveliki broj. Slikanje cijele grupe, a more pozadina. Pred pulskom arenom hodočasnika sa svih strana. Rukovanja, pozdravi, prepoznavanja, neki se dosita dugo nisu vidjeli. Sve vedro i veselo. Uskoro će svečanost. Cijeli prostor u Areni ispunjen hodočasnicima, mnoštvo svećenika. Iza olatara pokrivena velika slika novog blaženika. Svečana pjesma, utihnu žamor, kreće procesija. Dominira crvena boja, boja mučeništva, prolivene krvi.

Možda najdirljivi trenutak nakon samog proglašenja novog blaženika Miroslava Bulešića, kada njegov rođeni brat predaje biskupu relikvijar s komadićem tkanine s Miroslavova odijela natopljen njegovom krvlju. Ostavio nam blaženik jasnu poruku: Neka moja jedina osveta bude oprost!. To može samo snaga vjere. Misa, složno pjevanje, gromoviti odgovori naroda, a tako zanimljivo: predvoditelj latinski, a narod hrvatski odgovara. Iako potraja sve skoro tri sta kao da je bilo u jednom hipu. Upečatljiv doživljaj koji će se još dugo prebirati.

Mi bismo dalje. Hoćemo danas još dosta toga obići. najprije u Vodnjan. Vele, najveća crkva u istri, posvećena sv. Balžu. I crkveni toranj do nje, najveći, preko 60 metara. Ali najveće blago stoji iza glavnog oltara. Relikvije preko tri stotine svetaca i k tomu šest neraspadnutih tijela. Mjesto čuđenja i molitve. Bog pokazao da je vječnost njegova. On i prolaznost može zaustaviti i pokazati kako njegovi miljenici žive zauvijek. Molili smo se kod relikvija svetaca svatko za svoju trenutnu najžarču potrebu, a svi zajedno za naš narod i nova zvanja u našoj Gospićko-senjskoj biskupiji.

Vrijeme proletje i ovdje, a hoćemo još i Gospi na Trsat. Oko 17 sati eto nas u Hrvatskom Nazaretu – svetištu Gospe Trsatske. legenda kaže da je pred sedam stoljeća tu borvila tri godine Nazaretska kučica Sv. Obitelji. Potom bi prenesena u Italiju, u Loreto. Slikanje pred svetištem oko kipa bl. Ivana Pavla II.. On je pred deset godina, tu dolje, malo niže pod Trsatom, na Riječkoj delti blagoslovio kamen temeljac za Crkvu hrvatskih mučenika na Udbini, a njegov kip je i pred našom crkvom. osjećamo se ko neki glasnici što povezuju prošle, sadašnje, a i buduće događaje. najavljuje se da će ga papa Franjo uskoro proglasiti svetim. Obišli smo Trsatski perivoj, kapelu zavjetnih darova, tvrđavu – kulu nad Rječinom, pa tek onda u svetište Gospi jer su mladenci imali prednost, vjenčanje. Toliki su iz Pule krenuli na Trsat Gospi, pa se ovdje zajedno molimo i pjevamo. kod Gospe se uvijek ima što moliti i tražiti, a bome i na mnogočemu zahvaliti.

Već se spušta polako noć i valja put Like, do Krbave, na Udbinu. Bogatstvo doživljaja ne da umoru prevladati. Ori se i pjesma i molitva, ma čak se i kolo zaplesalo (a autobusu). Stižemo pred Crkvu hrvatskih mučenika, a ondje nas opet čeka bl. Ivan Pavao II. i kao da pita jesmo li Bulešića dopratili do Udbine. Ma svakako, kao novog zagovornika i uzor svim vjernicima.

Prva godina na Udbini

U nacionalno svetište Crkvu hrvatskih mučenika došli smo 3. rujna 2012. vlč. Jure Tutek i mons. Tomislav Rogić kao sužupnici za Udbinu i župu Podlapača. Od tada mi je povjereno dekretom našeg biskupa mons. Mile Bogovića upravljanje ovim svetištem. Dakako, veliku zahvalnost dugujem svim župnicima koji su od 1995. na ovamo marljivo radili, hrabrili i vodili na duhovnom polju ovdašnje vjernike i bili uključeni u ostvarenje projekta Crkve hrvatskih mučenika.

Crkva hrvatskih mučenika kao svetište u koje se dolazi tokom cijele godine tek stvara tradiciju posljednje tri-četiri godine, zapravo od blagoslova crkve 2010. Do tada dolazilo se u na Udbinu uglavnom samo na Dan hrvatskih mučenika jer je crkva bila u izgradnji. Zamjećuje se polako da sve više grupa dolazi ciljano u pohod svetištu, a još više je onih koji na putu do drugog odredišta usput navrate bar na kratko. Na popularizaciji svetišta već se duže vrijeme radi, osobito preko kalendara Crkve hrvatskih mučenika, više internetskih stranica naše Gospićko-senjske biskupije, lista Hrvatska vjernost i kroz razne druge medije. Dakako osmišljavamo i nove načine predstavljanja svetišta, a u srpnju 2013. je pokrenuta nova web stranica: Crkva

hrvatskih mučenika. To će ići pomalo dvojakim putem, s jedne strane služeći se i dalje medijima, novinama, internetom, Facebookuom, a s druge strane najbolja su promidžba oni koji posjete crkvu na Udbini i sve sadržaje koji ju okružuju. S vremenom kanimo organizirati i različite susrete upravo u svetištu što će nadamo se pomoći da ono još više zaživi kao nacionalno svetište u kojem osim proglašenih svetaca mučenika, častimo i za uzor postavljamo nebrojene velikane koji su se žrtvom života ugradili u svjedočenje vjere i slobodu našeg naroda, Lijepe naše.

Prva iskustva govore da je informacija o značenju Crkve hrvatskih mučenika i svih njezinih sadržaja koji se pomalo nadopunjavaju, dosta površna. Reći ću to kroz šalu. Dosta grupa navrati usput hitajući prema drugom odredištu, a onda se iznenade što sve ovdje mogu vidjeti i saznati, te ustanove da im nije dosta predviđenih pola sata, jer cjeloviti obilazak predvorja, crkve, kripte, muzeja, spomen zida hrvatskih stratišta, ostataka crkve Sv. Nikole, Vukovarskog križa i krbavske katedrale Sv. Jakova traje i do dva sata. Tako da se obično srdačno rastajemo s pozdravom: „Dođite nam na Dan hrvatskih mučenika i nemojte više dolaziti samo na pola sata.“ No sve češće su grupe koje žele imati neku pobožnost ili svetu misu u crkvi.

U protekloj godini svetište je posjetilo oko deset tisuća hodočasnika koji su došli organizirano, najviše u proljeće i u jesen. Primjećuje se porast školskih grupa koje navrate ili s Plitvica ili iz Smiljana, gdje su posjetili memorijalni centar Nikola Tesla. Osim samog Dana hrvatskih mučenika polako i neki drugi susreti stvaraju tradiciju ili se tek najavljuju. Već par godina Udruga političkih zatvorenika svoj godišnji skup organizira na Udbini, 30. travnja. Nekoliko biskupija održalo je godišnje susrete svojih vjeroučitelja na Udbini. Hrvatsko katoličko društvo medicinskih sestara i tehničara organiziralo svoje prvo godišnje Nacionalno hodočašće u Svetište hrvatskih mučenika na Udbini, 8. lipnja 2013. Na hodočašće se odazvalo više od dvjestotinjak hodočasnika, mahom med. sestara te tehničara ali i njihovih članova obitelji iz cijele Hrvatske, od Koprivnice do Dubrovnika. Održani su i neki drugi susreti različitih grupa, a neki se najavljuju za ubuduće.

Bremenitost značenja Crkve hrvatskih mučenika i svega što ju okružuje svakako pomalo raste i svakim danom postaje sve više mjesto molitve, spomena žrtvama kroz cijelu hrvatsku povijest, mjesto nadahnuća i ohrabrenja da se u teškoćama može ustrajati, a za svoj narod i Domovinu još puno toga učiniti.

U ovom malom osvrtu na prvu godinu boravka na Udbini, u Crkvi hrvatskih mučenika, svakako bi valjalo spomenuti malu ali požrtvovnu župnu zajednicu župe Sv. Nikole na Udbini. Župa broji oko 170 obitelji. Vjernici župe uvijek su prvi za priskočiti u pomoć u svemu što treba napraviti oko svetišta i u samoj crkvi. Bez njihove ljubavi prema ovoj crkvi bilo bi nemoguće održavanje i čišćenje, ukrašavanje i opremanje svetišta. Oni u tim poslovima velikodušno sudjeluju kroz čitavu godinu, a na osobit način u neposrednim pripremama za sam Dan hrvatskih mučenika. Lijepo je doživjeti kod domaćih vjernika da se za taj dan pripremaju kao domaćini svim hodočasnicima i kako im je stalo do toga da Crkva hrvatskih mučenika zablista svom svojom ljepotom i značenjem.

Redoviti vjerski život župe Sv. Nikole na Udbini ima svojih radosti i ljepota u raspjevanim bogoslužjima, raznim slavljima kroz liturgijsku godinu, blagdani, slavlja krizme i Prve pričesti i drugih sakramenata. Osobito se veselimo svakom krštenju i vjenčanju jer to garantira budućnost ove župne zajednice. I kad nas zadesi žalost zbog gubitka nekog člana naše župne zajednice pokušavamo ju zajednički nositi.

Svakodnevno se u crkvi moli za sve žrtve kroz povijest i za sve dobrotvore koji su pomogli izgraditi ovaj velebni hram.

Nadamo se da ćete na ovoj web stranici i u buduće moći pratiti događanja u našoj župi.

trs