Svjetlo je sišlo s nebesa na Zemlju

Udbina - Likaplus portal posjetio je Udbinu na misi Polnoćki. Prije mise održan je kratki recital o Svjetlu s visina koje noćas dolazi... Uz ugašano svjetlo u crkvi i probrane tekstove i glazbu, bio je to dobar duhovni uvod u slavljenje Euharistije. Misu je predvodio župnik vlč. Tomislav Rogić, a lijepo je pjevao i župni zbor. U propovijedi je župnik naglasio kako se Bog poslužio odlukama carske vlasti, koja je naredila popis stanovništva, a nije bila ni svjesna da je samo dio Božjega plana. Betlehem, što znači "kuća kruha", nije bio baš gostoljubljiv prema dolasku malog djeteta.

"Kako shvatiti Božju poniznost, Bog dopušta da bude odbijen, dopušta da bude odbačen, a Bog i dalje voli i dolazi u susret. To može samo božanska ljubav."
Bog uzima ljudsko srce, od krvi i mesa, zakucalo je božansko srce u novorođenom djetetu...Bog očekuje i da ljudsko srce zakuca za Boga, nastavio je u svojoj propovijedi vlč Rogić.
 
"Bog bira one u čijim srcima može naći mjesto, a na prvom mjestu su pastiri, a poslije i mudraci-kraljevi...Tajna božićne noći je u otkrivanju da smo miljenici Božji...za Božju ljubav nema krize, nema recesije...Imam li mjesta za Boga u svojem srcu?"
Poslije svete mise župljani su se zadržali u čestitanju pred crkvom i nastavili druženje u pastoralnom centru.
 
Župnik vlč. Rogić pokrenuo je i izlaženje lista Udbinskog dekanata pod nazivom Krbava. Udbinski dekanat je ukinut 1969. godine. Do 2.svjetskog rata je imao skoro 15 tisuća katolika Hrvata, ali su poslije rata i u tijeku rata mnogi pobijeni i protjerani bez prava na povratak svojim kućama. Bilo je to klasično etničko čišćenje ovih prostora bez kazne i suda za počinitelje. Crkva na Udbini je srušena, a Hrvati protjerani na blagdan sv. Lucije 1942. i nisu se smjeli vratiti na svoja ognjišta. Na njihova imanja nova komunistička vlast naselila je neke druge ljude koji nisu dopuštali da se obnovi srušena crkva sv. Nikole. Crkva je srušena nakon rata 1949. godine. Na tom mjestu su sagradili hotel i mislili su "da ih nikada više neće biti". Posljednjeg udbinskog župnika su javno objesili nasred Udbine 1946. godine. Bio je to vlč. Mate Moguš.
Bog piše povijest i vjerojatno nikada ti koji su zapriječili povratak Hrvatima katolicima i gradnju crkve na Udbini nisu mogli niti zamisliti da će tako brzo biti sasvim drugačije. Predivna crkva hrvatskih mučenika stoji na istom mjestu gdje je postojala stara srušena crkva sv. Nikole, Ali sada puno veća i puno ljepša! Nikada nisu mogli sanjati da će tu doći ljudi koji nose patnju progonstva, ljudi prognani iz Bosne i Hercegovine.
Bilo je lijepo na misi vidjeti crkvu ispunjenu vjernicima i zbor koji pjeva Bogu u slavu i čast. Pjeva Djetetu koje nije imalo kuće niti imanja, ali je imalo božansku ljubav. Ta božanska ljubav , kao i u prvim stoljećima kršćanstva, mučenička vremena, vremena rimskih careva, sve nadživljuje i sve se okreće na dobro onima koji vjeruju i imaju u sebi iskru te božanske ljubavi koja je sišla s nebesa i upalila svjetlo u tamnu ljudsku povijest. I temelji udbinske katedrale iz 12. stoljeća otkopani su poslije "Oluje"...Tragovi katoličke povijesti na ovim prostorima ima više pod zemljom nego iznad zemlje. I zato Udbina sa svojom uistinu mučeničkom poviješću svjedoči da Bog sve okreće na dobro onima koji se u njega uzdaju. I kako se ne sjetiti napuštajući Udbinu i vozeći se prema Korenici pjesme hrvatskog pjesnika Ivana Tolja, koji upravo pjeva o toj prešućenoj povijesti i pouzdanju u Boga i u dijete Isusa.

Palim danas crvenu, bijelu
i plavu svijeću.

Za duše umrlih: da nam
otpustiš duge naše kako
i mi otpuštamo dužnicima
našim.

Pa neka vam je pokoj, braćo,
rasutih kostiju. I neka je
tako duši Matinoj, pokošenu
ni za što...

Palim svijeću...

 

Objavio: Likaplus.hr