Hodočašće u Rim

Hodočašće Udbinskog dekanata i prijatelja u Rim (18. – 22. veljače 2014.)

Udbinski dekanat ponovno je uspostavljen u listopadu 2012. godine. Nakon malo više od godinu dana organizirano je prvo hodočašće u Rim, u veljači 2014. Sudjelovali su vjernici iz Gračaca, Udbine, Korenice, Plitvičkih jezera, ali i prijatelji iz Slunja, Otočca, Ogulina pa sve do Zadra.

Nakon cijelonoćne vožnje stigli smo u srijedu ujutro zarana u hotel Domus Croata (Dom za hrvatske hodočasnike) i nakon male okrepe odmah krenuli na audijenciju na Trg sv. Petra. Tek što smo stigli doći do ograde papa Franjo je već bio pred nama. Počeo je audijenciju gotovo sat vremena ranije kako bi što više ljudi susreo, pozdravio, rukovao se… U nagovoru riječ je bila o sakramentu pomirenja – ispovijedi. Manirom pravog pastoralca sve je nazočne, oko četrdeset tisuća hodočasnika iz cijelog svijeta pozvao da se što prije ispovjede i pomire s Bogom. Pozdravi i govor bio je prevođen na devet jezika. Puk Božji nije krio oduševljenje papom Franjom iz kojega doista zrači prisnost i blizina svakom čovjeku.

Po završetku audijencije krenuli smo obilaziti Rimske trgove i poznatija zdanja: Anđeoska tvrđava, Navona, fontana „di Trevi“, Panteon, Španjolski trg, sve do Hrvatskog zavoda i crkve sv. Jeronima. U crkvi Sv. Jeronima primio nas je rektor mons. Jure Bogdan i progovorio o povijesti te hrvatske ustanove u Rimu. Tu smo slavili i svetu misu prvog dana hodočašća, a potom se uputili do Narodnog trga (Piazza del popolo) odakle smo krenuli na konačište u naš hotel.

Drugog dana hodočašća krenuli smo od bazilike Sv. Ivana Lateranskog, Krstionice i crkve Svete skale (Santa scala), pa do katakombi sv. Sebastijana. Poslijepodne došli smo u drugu baziliku Santa Maria Maggiore na brežuljku Esquilino, prva bazilika posvećena Blaženoj Djevici Mariji. Otuda šetnjom do crkve Santa Prasede gdje se čuva stup za koji je Isus bio vezan dok su ga bičevali u Pilatovu dvoru. Nastavljamo do Sv. Petra u okovima gdje se nalazi velebni kip Mojsija i grob minijaturiste Julija Klovića, naše gore list. Nedaleko je odmah Coloseum, velebni amfiteatar, pa slavoluci pobjednicima na Rimskom forumu, te oko Circo massimo (Velikog cirkusa – za trke konja u starom carstvu) do Usta istine (Bocca della verita). Već je pala noć i valjalo se vratiti na konak.

Slijedeći dan ponovno smo na Trgu sv. Petra, u pohod bazilici. Nezaobilazno slikanje kod Michelangelove Pieta, pa na grobu blaženog Ivana Pavla II koji je sada u bazilici, drugi oltar s desna. Šetnja bazilikom, pa kriptom do groba apostolskog prvaka sv. Petra, da bi iz kripte krenuli odmah na kupolu. Zahvaljujući lijepom vremenu vidik je bio prekrasan, cijeli Rim oko nas, Vatikanski vrtovi i Trg sv. Petra. Nakon toga pohodili smo Vatikanske muzeje da bi vrhunac oduševljenja bio u Sikstinskoj kapeli. Preostalo je nešto vremena za kupnju suvenira i raznih uspomena. Dan odmiče a mi na juriš od Trga Barberini, sveučilišta Gregorijane, Muzeja voštanih figura, do Venecijanskog trg, Rimske gradske vijećnice, pa u crkvu Uznesenja Marijina – „Ara celi“ (Nebeski žrtvenik) gdje je grob posljednje bosanske kraljice Katarine. Hvatao se mrak, ali smo ipak uspjeli napraviti zajedničku fotografiju pred Oltarom domovine i odšetati do najbolje slastičarne u Rimu, Giolitti.

Posljednji dan pohodili smo baziliku Sv. Pavla izvan zidina, pomolili se na grobu sv. Pavla, obišli dvorišta i muzej uz tu baziliku. To je bio kraj našeg pohoda Rimu. Uputivši se kući navratili smo još u Orvieto i divili se velebnoj gotičkoj katedrali. Puni dojmova, urezanih pomalo i u tabane zbog podosta hodanja, preostali su još kilometri vožnje, molitve, pjesme i šala do povratka na Krbavu. Kažu da je bilo nezaboravno!