Prostor i spomenička baština Krbavskog polja

kruhek001

kruhek001
Dr.sc. Milan Kruhek, ravnatelj instituta za hrvatsku povijest u Zagrebu

Poznavanje prošloga vremena, događaja i slike prostora u njemu, uvijek je velika pomoć u razumijevanju današnjice, a nekada je u velikoj mjeri i određuje i usmjerava u daljem tijeku prema budućnosti. Projekt izgradnje nove memorijalne Crkve hrvatskih mučenika na Udbini zaista je jedan od takvih zadataka u kojem svu prošlost treba cjelovito sagledati i usmjeriti prema budućnosti. Bez razumijevanja stare udbinske i krbavske povijesti takav projekt ne bi bilo moguće ni pokrenuti niti ostvariti, jer srž te ideje čini povijesna slika i poruka hrvatske povijesne Krbave. Tu nam hrvatsku, biskupsku i mučeničku Krbavu dokumentira i svjedoči za nju sva krbavska povijest i svi njezini sačuvani spomenici materijalne kulture. Zbog toga, promišljajući zadatak ovog projekta i tražeći mu najbolje rješenje, treba znati i poznavati tu ishodišnu točku same ideje tako definiranoga projektnoga zadatka.

Temljne povijesno-zemljopisne odrednice

Povijesno ime Krbava u najužem smislu označavalo je nekadašnje srednjovjekovno naselje i biskupski grad. Taj srednjovjekovni hrvatski i biskupski grad pri kraju srednjega vijeka i na početku stoljetnih protuturskih obrambenih ratova propada i nasljeđuje ga mlađe naselje, Udbina, koje nije izgrađeno na istom mjestu, jer je njegov nastanak uvjetovala nova obrambena utvrda, podignuta na boljem strateškom položaju. Treba dakle razlikovati i različitost povijesne lokacije i povijesnu sudbinu i suvremenu sliku njihovih ostataka: mjesto i položaj srednjovjekovne Krbave s ostacima biskupske katedrale i stare župske utvrde i drugi položaj nove udbinske utvrde i mjesto pod njom gdje se razvilo mlađe obrambeno naselje, Udvina ili Udbina.

U nešto širem smislu ime Krbava obuhvaćalo je prostor Krbavskoga polja koje se protegnulo od Bunića do Udbine u dužini oko 25 km i širini 3 do 7 km. U još širem povijesnom značenju Krbava je bila jedna od starohrvatskih župa koja je obuhvaćala, uz Krbavsko polje, i još neka susjedna manja polja: Bjelopolje, Koreničko, Homoljačko, Turanjsko, Trnovačko i druga manja polja oko Srednje Gore, Kurjaka i Komića. Ta su polja bila dobro napučena brojnim zaselcima i naseljima od kojih su mnoga imala svoje župne crkve, a i svoja lokalna utvrđenja, građena radi zaštite i veće sigurnosti. To je ona starohrvatska župa koju u 10. stoljeću, zajedno s Likom i Gackom, spominje u svojoj povjesnici bizantski car Porfirogenet.

KRBAVA - srednjovjekovno hrvatsko naselje i sjedište Biskupije krbavske

Već u 11. stoljeću, jedna isprava iz 1045. godine spominje Krbavu kao župu koja potpada pod crkvenu vlast splitskoga biskupa. Dakle, Krbava je u to rano doba hrvatske povijesti bila i crkveno uređena pokrajina. Jedna kasnija isprava, iz 1163. godine, opet govori o Krbavi kao župi koja potpada pod jurisdikciju splitske Crkve. Krbava pak kao srednjovjekovno naselje, na Splitskom crkvenom saboru održanom 1185. godine, biva izabrana i određena za sjedište novoutemeljene biskupije, koja po njoj dobiva ime Krbavska biskupija. Ova i još neka druga svjedočanstva potvrđuju da je područje stare hrvatske župe Krbave već u 10. i 11. stoljeću bilo dobro uređeno i kao politička i kao crkvena zajednica, a najveće i najuglednije mjesto toga prostora bilo je starohrvatsko srednjovjekovno naselje Krbava. Izborom Krbave da bude sjedištem nove biskupske stolice ovo starohrvatsko naselje postaje gradom, "civitas Corbaviae", a dotadašnja župna crkva postaje katedralnom crkvom nove biskupije.

 

Krbava kao biskupski grad, utemeljen na položaju i mjestu još starijega japodskoga naselja, živi i mirno se razvija u političkom okviru srednjovjekovne hrvatske države do tatarske provale sredinom 13. stoljeća, tj. do prvog velikog neprijateljskog napada i uništenja. Brzo se oporavlja, obnavlja i traje sve do ranog novog vijeka kada zauvijek propada u osvajačkom ratu osmanske vojne sile. Ta "turska sila" postaje uzrokom postupnog nestajanja nezaštićenoga srednjovjekovnoga biskupskog grada Krbave. Konačnu sudbinu i kraj srednjovjekovnoga života u Krbavi označava bula pape Pija II. kojom je on 4. lipnja 1460. godine i službeno prenio biskupsku stolicu iz Krbave u sigurniji i bolje utvrđeni frankopanski grad Modruš.

Spomenici srednjovjekovne Krbave

Što je ostalo od srednjovjekovne Krbave, grada i biskupije, do danas? Do nedavna tek je vrlo mali broj ljudi znao za mjesto srednjovjekovnog krbavskog kastruma i položaj biskupske crkve sv. Jakova Starijeg, apostola. O srednjovjekovnoj hrvatskoj Krbavi nije se ni govorilo niti pisalo. Bila je to, iako srednjovjekovna - zbog najnovije udbinske povijesti - gotovo zabranjena tema. Mjesto i položaj utvrđenog župnog grada Krbave u lokalnoj je toponomastici označeno nazivom "Karaula", očito po značenju turske riječi "karaula" - stražarnica - jer je i za turskih vremena na tom istom mjestu bila predstraža koja je čuvala sigurnost turske Udbine. Mjesto na kojem je bila krbavska katedrala specijalne karte označavaju imenom "Karija" ili "Korija", možda prema riječi kurija, što bi značilo dvor - biskupski.

Danas je, zahvaljujući arheološkim iskopavanjima na položaju "Korija", pred nama iskrsnula iz zaborava povijesti tlocrtna slika nekadašnje katedralne crkve Krbavske biskupije. Arheološka istraživanja i iskopavanja treba nastaviti. Posve je sigurno, kada ta istraživanja budu dovršena i njihovi rezultati valorizirani i arhitektonski ostaci kompleksa krbavske katedrale na doličan način prezentirani, da će to u projektu izgleda današnje i buduće Udbine biti najljepši i izvorno najvrjedniji spomenik srednjovjekovne, povijesne Krbave i Udbine. Dakle, ovaj zadatak, koji trebaju obaviti arheolozi, povjesničari, konzervatori i restauratori, treba biti dio projektnog programa izgradnje Crkve hrvatskih mučenika na Udbini. Ostaci biskupske krbavske crkve s otkrivenim pratećim arhitektonskim detaljima mogu biti najizvrsniji otvoreni spomenik biskupske Krbave, povijesne nasljednice još starijega japodskoga naselja i prethodnice današnje Udbine, a neki fragmenti te crkve i drugi arheološki nalazi mogu ući u buduću stalnu muzejsku izložbu memorijalnog centra hrvatskih mučenika.

U tom poslu ne treba zaboraviti položaj "Karaule", iako su ostaci te župne utvrde danas neznatni. No zbog istaknutosti njezinoga položaja te blizine i povijesnoga odnosa prema srednjovjekovnom naselju i krbavskoj biskupskoj crkvi, treba i njezin položaj svakako istražiti i obilježiti ga na odgovarajući način. "Castrum Corbavia" bila je plemenska utvrda i mjesto političke i sudske uprave stare krbavske župe, zbog čega je u starohrvatskoj lokalnoj upravi i u feudalnom ustroju toga kraja imala značajno povijesno mjesto.

UDBINA - naselje i povijesni spomenici

Udbina je novija utvrda i mlađe povijesno naselje. Obrambena utvrda gradi se na bolje zaštićenom i lakše branjenom položaju, nad samim rubom stjenovite uzvisine pod kojom se razdvaja južna strana Krbavskoga polja prema Kurjaku i Komiću, odnosno istočno prema Kozjoj Dragi i Visuću. U koje bi vrijeme trebalo staviti povijesni početak i daljnji razvoj udbinskoga naselja?

Najstariji, za sada nam poznati spomen imena Udbine zapisan je glagoljskim slovima na hrptu latinske isprave iz 1364. godine, pisane za pavlinski samostan Bl. Dj. Marije: "To e list pod Turan na Udvni reda sga Pavla Remete". Zemlje i sela koja tom ispravom dobivaju pavlini nalaze se također "..in districtu Vduina..." Čini se dakle da je to spomen Udbine kao distrikta, zemljišnog kotara, a ne i Udbine kao naselja i utvrde. Crkva reda pustinjaka Sv. Pavla, posvećena Bl. Dj. Mariji, nalazi se "in monte Turun", a na tom je brijegu i utvrđeni grad Kurjakovića, zvani Turanj, po kojem se i danas tamošnje naselje i cijelo polje zove Turjanski. Malo nas zbunjuje glagoljski zapis koji kaže da se ta isprava odnosi zapravo na samostan pod Turnjem na Udvini. Nije li to možda samostan pod već postojećom udbinskom kulom u Podudbini - u to se u ovoj prilici dalje ne ćemo upuštati.

Udbina kao novo naselje i udbinska kula s obrambenim zidinama koje su štitile nju i manje podgrađe s njezine južne strane, postoje svakako prije propasti stare Krbave, napuštanja krbavskoga naselja i prijenosa biskupske stolice na Modruš 1460. godine.

Dakle, posve je sigurno da pri kraju 15. stoljeća već živi tvrđavsko udbinsko naselje sa svojom utvrdom, jer je izričito zapisano da se i Krbavska bitka 1493. odigrala "na polju Krbavskom pod gradom Udvinom". To hrvatsko naselje, stisnuto tada tek u podnožju udbinske obrambene kule, osvojili su Turci 1527. i zaposjeli ga svojom vojnom posadom. Turci su u drugoj polovici te godine uredili cijeli krbavski kotar kao svoju novu političku pokrajinu, pa zato bosanski paša "trdi Udbinu, Mrsin i Komić". Turska je Udbina bila nešto veće tvrđavsko naselje i središte turske vojne uprave na Krbavi. Takva je Udbina bila oslobođena u velikom protuturskom oslobodilačkom ratu (1683.-1699.) i već 1689. godine vraćena Hrvatskoj. Naselje je tada bilo uništeno, a utvrdu preuzima i obnavlja krajiška granična obrana. Tim događajima počinje nova povijest Udbine. Novo naselje naseljavaju i grade novi žitelji, izbjegli Hrvati sa susjednih područja, dok stara utvrda služi istoj, obrambenoj svrsi i čuva sigurnost Krbavskoga polja od uvijek mogućih turskih napada s bosanske strane.

Za naš su projekt vrlo bitni ostaci udbinskih utvrda i utvrđenog udbinskog podgrađa zbog povijesnoga svjedočanstva o staroj hrvatskoj, turskoj i krajiškoj razvojnoj etapi utvrde i naselja, ali i zbog neposrednog susjedstva s budućom Crkvom hrvatskih mučenika. Položaj i ruševne ostatke udbinske utvrde svakako je potrebno arheološki istražiti. Povijesnost toga položaja na sreću nije uništena suvremenim građevinskim promjenama. To je posve netaknuti prostor i sigurno bi istraživanje udbinskih utvrda iznijelo pred nas mnogo novih spoznaja o životu i vremenu stare Udbine. Arheološka bi iskopavanja dala i mnoge vrlo vrijedne materijalne ostatke koji bi, kao povijesni spomenici, mogli biti izloženi u budućoj muzejskoj izložbi u kripti nove udbinske crkve.

Crkva sv. Ivana i franjevački samostan

To do sada neistraženo mjesto stare Udbine, nekada izvan njezinih obrambenih utvrda, označeno na topografskoj karti brojem 4, prema jednom bi zapisanom izvoru, kao i nekim slučajnim nalazima, mogao biti položaj srednjovjekovne crkve Sv. Ivana i mjesto franjevačkog samostana. Zbog toga bi ovo mjesto također trebalo arheološki istražiti, poštujući mjesto na kojem je nakon Drugog svjetskog rata uređena grobnica-kosturnica s partizanskim spomenikom. Ne smije se dogoditi da, tražeći starija svjedočanstva povijesti, povrijedimo mlađa, kao što se to dogodilo uređenjem ove grobnice i podizanjem novog spomenika, a da se prethodno nije istražilo i valoriziralo starije povijesno vrijeme i na istom mjestu pokopana njegova vjerojatna materijalna svjedočanstva.

Župna crkva sv. Nikole

Upozoravamo i na danas nevidljive, a možda ipak sačuvane temelje novovjeke, velike barokne udbinske župne crkve, posvećene sv. Nikoli. Ta je crkva uništena do temelja iz čiste mržnje prema povijesnom življenju i postojanju Hrvata u Udbini. Ona je bila simbolom obnovljene hrvatske Krbave, ali kako su Hrvati 1942. u strahu od partizanske osvete iz Udbine izbjegli, tako je i crkva, kao simbol njihovih udbinskih povijesnih korijena, bila do temelja porušena. Prilikom uređivanja novoga gradilišta i kopanja temelja za novu crkvu trebalo bi istražiti njezine moguće ostatke i razmisliti kako bi ih bilo ugraditi u novu spomen- crkvu, crkvu nove udbinske budućnosti.

Staro udbinsko groblje

Svako je groblje sveto mjesto. Tu sakralnost mrtvih poštivale su u povijesti sve kulture i civilizacije, sve do najnovijega vremena. Suvremeni barbari gaze i preziru i tu svetinju. Dogodilo se to i sa starim udbinskim grobljem, očito iz istih razloga zbog kojih je bila srušena i udbinska crkva Sv. Nikole. Smatramo da je ovo groblje ne samo sveto mjesto mrtvih, već i spomeničko mjesto hrvatske Udbine i da ga zbog toga treba svakako uvrstiti u program obnove i doličnoga uređenja. To je današnja obveza prema povijesti ovoga mjesta i prema groblju kao civilizacijskom spomeniku koji ima svoju sakralnu i kulturnu vrijednost.

Podudbina, crkva sv. Marka Grob, samostan (?)

Već su raniji istraživači Krbave zabilježili postojanje ruševne crkvice Sv. Marka i opisali je da je bila građena od velikih kamenih blokova. Franjo J. Fras opisuje je kao ruševnu, ali je ona poslije obnovljena. Od nje je na blagdan sv. Marka išla procesija u župnu crkvu sv. Nikole na Udbini. Crkva je do kraja porušena poslije Drugog svjetskog rata, a njezino je kamenje upotrijebljeno za gradnju nedaleke ovčarnice. Uz ovu je crkvicu vezana daleka tradicija koja seže do turskih vremena, a koja govori da je u njoj bio pokopan neki mučenik. Zbog toga je narod na starim ruševinama podigao novu crkvicu i hodočastio na ovo mjesto sve do najnovijega vremena. Zato je ovo mjesto u narodnoj tradiciji i dobilo ime "Sveti grob".

Arheološka iskopavanja, započeta 1996., otkrila su zanimljivu graditeljsku slojevitost ovoga sakralnoga objekta koja svjedoči da je i ta spomenička lokacija dragocjena u cjelini povijesnog graditeljskog naslijeđa stare Krbave i Udbine. Čini se da arheološka iskopavanja treba još proširiti, a onda poraditi na cjelovitoj valorizaciji i prezentacije ove male, ali povijesno i arhitektonski dragocjene i u udbinskoj spomeničkoj baštini jedinstvene spomeničke cjeline. Konzervirani arhitektonski ostaci ovoga graditeljskog spomenika vrlo bi se dobro mogli uklopiti u novu spomeničku cjelinu i postati ishodišnom točkom od koje bi se novim putem (križnim putem) mogle povezati tri povijesna i posvećena spomenika: mjesto krbavskoga boja u Krbavskom polju, stara udbinska utvrda i nova Crkva hrvatskih mučenika. Tako bi cijeli taj prostor postao jedinstvenim simbolom krbavske mučeničke prošlosti za sve koji bi ovdje živjeli i za sve koji bi kao putnici hodočastili iz povijesti do suvremenosti i budućnosti jedne nove Udbine.

Crkvica sv. Augustina u Mutiliću

Crkvica Sv. Augustina u Mutiliću, na južnoj strani pod zaravni na kojoj je bio srednjovjekovni grad Krbava, danas je ruševina zarasla u šumi i grmlju. Malo je onih koji znaju za njezine temelje. Tu crkvicu spominje M. Sladović kao i shematizmi Senjske i modruške ili krbavske biskupije iz prve polovine 20. stoljeća. Mislimo da bi trebalo istražiti njezine ostatke i u sklopu šire povijesne valorizacije prezentirati ih kao vrijedne građevinske ostatke krbavskih i udbinskih spomenika.

Istražiti i obilježiti sva povijesna mjesta na Krbavskom polju

Krbavsko bi polje u cjelini, a posebno mjesto na kojem se odigrala Krbavska bitka, trebalo u ovom projektu biti na poseban način valorizirano i obilježeno. U srednjem vijeku to je prostor intenzivnog življenja i međusobnih veza brojnih naselja. U povijest je ušlo kao mjesto Krbavske bitke s turskim osvajačima. Poznato je da su prve čarke s Turcima zametnute već ispod Bunića, a prema staroj kartografiji, koju nam krajem 17. ili na samom početku 18. stoljeća crta L. F. Marsili, koji je bio na Krbavskom polju i zabilježio riječi još žive tradicije te po njima na svojoj karti Krbavskoga polja naznačio mjesto ispod grada Udbine kao "Cimeterium Turcicum", Tu lokaciju treba arheološki istražiti i utvrditi točnije mjesto na kojem se odigrao središnji sukob Hrvata s Turcima, jer je na tom mjestu najvjerojatnije bio i pokopan najveći broj poginulih ratnika Krbavskoga boja. Možda bi ta iskopavanja zaista dala posve nove spoznaje o mjestu Krbavske bitke, a sigurno bi na svijetlo dana iznijela i vrijedna materijalna svjedočanstva, dragocjena za muzeološku prezentaciju Krbave-Udbine. U svakom slučaju, u samom Krbavskom polju, prema uzoru na ono što je učinjeno na Mohačkom polju - na kojem je jednako tragično bila poražena ugarska vojska u srazu s Turcima 1526. godine - svakako treba postaviti neku oznaku, nekakav oblik doličnog spomeničkog obilježja, upozorenja na mjesto i položaj, gdje se dogodio taj veliki ratni i povijesni događaj.

Konačno, za bolje razumijevanje srednjovjekovne povijesne slike šireg krbavskoga prostora trebalo bi još jednom arheološki rekognoscirati mjesta naselja, svjetovnih i sakralnih spomenika, bar prostora Krbavskoga polja. Taj su posao dijelom već obavili neki prijašnji istraživači krbavske povijesti, ali ga treba nastaviti, proširiti i produbiti u svoj njegovoj povijesnoj slojevitosti. Na temelju tih istraživanja bilo bi moguće izraditi novu i cjelovitiju kartu povijesne topografije Krbavskoga polja i u nju unijeti osnovne elemente arheologije krbavskih sakralnih i svjetovnih graditeljskih spomenika. Ta bi pak karta, u jednoj suvremenoj animiranoj prezentaciji, mogla biti vrlo dragocjena živa informacija i vrlo zanimljiv informativan izložak buduće muzeološke izložbe u ostvarivanju ovoga projekta.

Ovako shvaćeni i naznačeni zadatci povijesnih i arheoloških istraživanja, valorizacija tih istraživanja, konzervatorski radovi i konačno prezentacija arhitektonskih i arheoloških nalaza, dugoročni su poslovi koji trebaju biti dijelom cjelovitoga projekta izgradnje nove crkve i memorijalnog centra hrvatskih mučenika u Udbini. Posebna radna skupina (odbor), izabrana za vođenje tih poslova, treba prema načelima znanstvenosti i stručnosti, u jednom "izvedbenom projektu", odrediti slijed i način svih poslova kojima će ostaci povijesnih spomenika stare Krbave i Udbine, Podudbine i Krbavskoga polja biti adekvatno istraženi, povijesno valorizirani i na potreban način uključeni u ovaj projekt, u suvremenost i budućnost današnje Udbine.

Uređenje okoliša

Treba upozoriti na još jedan važan posao. Sve spomeničke lokacije, kao i gradnja nove crkve i memorije hrvatskih mučenika na izabranoj lokaciji nekadašnjega položaja crkve Sv. Nikole, trebaju dobiti odgovarajuće hortikulturno uređenje. U sklopu rješavanja i uređivanja starih i novih komunikacija između povijesnih i suvremenih graditeljskih sadržaja treba misliti i na šire uređenje ovih prostora. Trebao bi to biti zapravo jedan novi, poseban projekt unutar projekta građevinskih, istraživačkih i konzervatorskih zadataka ovog složenog i velikog programa: otkrivanja prošlosti i gradnje budućnosti ne samo nove Udbine, već dijelom i revalorizacije nestale hrvatske povijesti, koja se na ovom malom prostoru tako slojevito naslagala i bila nažalost toliko puta uništena i pokopana. Projekt izgradnje Crkve hrvatskih mučenika na Udbini treba svu povijesnost ovoga prostora stručno otkriti, hrabro je i stručno prezentirati i ugraditi u crkvu, koja bi trebala već u svojoj pojavnosti sažimati, odražavati i simbolizirati svu mučeničku povijest Hrvatske, Krbave i Udbine, a u svojoj sakralnosti svjedočiti da je građena na poštivanju prošlosti i zbog naviještanja bolje, ljudske i kršćanskije budućnosti ovoga kraja Hrvatske.

Zagreb, 18. rujna, 2003.