Udbina - zahvalni govor biskupa Mile Bogovića na proslavi Dana hrvatskih mučenika 31.8.2013.

DSCN6972

DSCN6972

Naučili ste svaki put vidjeti mnogo novoga učinjeno. Sada ne možemo ići tako brzo. Vjerujem da ste primijetili nove postaje križnog puta u Crkvi. To je rad Mirjane i Ivana Drašković iz Varaždina. Određeni napredak primijetit ćete i u Spomen parku koji radimo po projektu Ante Pađena. Rad na glavnoj slici/reljefu iza oltara dobro napreduje u radionici Kuzme Kovačića. Obavijesti o tome možete vidjeti na web stranici Svetišta.
Poruke Crkve hrvatskih mučenika formulirali smo u kalendaru koji će iduće godine svaki mjesec u naše kršćanske obitelji unositi neku od tih poruka. Daljnja pojašnjenja moći ćete naći i u glasilu Komisije za hrvatski martirologij „Hrvatsku vjernost“, a to znači i glasila ovog Svetišta, što vam je također na raspolaganju.

Stalo nam je da se CHM i njezine poruke što bolje upozna i ispravno shvati; neki su na ovoj preslici vidjeli mač, a to je prvo glagoljsko slovo (a) koje je u obliku križa jer je misionar htio reći – a glagoljica je misionarsko pismo – da je u križu Kristovu izvor prave mudrosti.

Mjesto ostalih zahvala želim poslati poruku svim slušateljima, i ovdje i preko medija, da smo u Komisiji HBK i BK BiH čvrsto odlučili napraviti popis svih stradalih katolika na našim prostorima u drugom svjetskom ratu i poraću. Molimo sve pojedince i ustanove da nam u tome pomognu: prvenstveno biskupe da uspostave ured u biskupijama, zatim župnike da se dodatno zauzmu kako bi praznine koje u dosadašnjim popisima postoje bile popunjene. Naime, mnogo toga je već učinjeno unutar ukinute saborske komisije za žrtve rata, ali ima praznina, koje su u nekim krajevima jako velike.

Poslat ćemo biskupijskim povjerenicima ono što imamo popisano o pojedinim biskupijama, a oni neka vide gdje im je potrebna pomoć župnika i stručnih popisivača. Gdjegod je to moguće, neka se zapiše vjernički izraz pojedinih žrtava. Skupljajmo biserje u svom narodu kao što je činila Crkva prvih vjekova popisujući svoje mučenike - i dočekala pobjedu u znaku križa.

Nismo kompetentni niti imamo snage popisivati vjernike drugih vjerskih pripadnosti, ali želimo svima poručiti da ne želimo bez pokrića govoriti o broju žrtava, niti umanjivati niti uveličavati, kako se to nažalost i danas često čini da se uvećava tuđa krivnja. Žrtve zasluže da im se spasi ime i prezime i kućni broj. Onda se neće moći broj uveličavati prema političkim potrebama.

Komisija je već održala jedan znanstveni skup o žrtvama i mučenicima iz vremena komunističke vladavine. Svima koji se tim pitanjima bave stoji sada i omašni zbornik s toga skupa. Iduće godine naši znanstvenici će se potruditi na sličnom skupu da istraže mučeničke tragove u našoj povijesti.

I na kraju, moj „ceterum censeo“: potrebno je sagraditi svehrvatski grob u koji ćemo sahraniti razbacane kosti hrvatskih žrtava za koje se ne zna kojem groblju pripadaju. To ću vam reći i dogodine na Dan hrvatskih mučenika ako me Bog poživi! Želim vas jednostavno zaraziti svojim nemirom koji će trajati sve dok taj posao ne obavimo, dok taj svoj dug ne isplatimo. Počnimo što prije jer je on velik.

Pozdrav domaćina gospićko-senjskog biskupa 31. kolovoza 2013. godine

Na 500. obljetnicu krbavske tragedije (1993.) odavde su na slobodni hrvatski teritorij slani tenkovi i granate. Dva VBR-a bila su ukopana upravo na temeljima krbavske katedrale. 10 godina kasnije počeli smo se mi ukapati u ovo brdo, ovdje u zemljopisno i povijesno središte Hrvatske da na sve strane šaljemo osvetničke granate tipa onih Miroslava Bulešića – „Moja je osveta oprost!“ Vjerujemo pri tom u snažnu podršku brojnih četa hrvatskih mučenika i žrtava. Dakako i onih koji su pali od hrvatske katoličke ruke. Sve žrtve zaslužuju poštovanje bez obzira na vjeru i naciju.

U temelje smo stavili kamen iz stare krbavske katedrale koji je blagoslovio u Rijeci papa Ivan Pavao II., koji je svojim učenjem i radom učvrstio mučeničke temelje Crkve. On je na pragu trećeg tisućljeća jasno formulirao pobjedničku snagu križa Kristova. Zato smo njegov kip stavili ispred Crkve hrvatskih mučenika.

Današnjeg predvoditelja slavlja Dana hrvatskih mučenika postavio je upravo spomenuti papa Ivan Pavao II. na mjesto glavnog tajnika Biskupske sinode u Rimu. Drago nam je da mons. Nikola Eterović kao Hrvat povezuje našu domovinu sa Svetom Stolicom, kao i to da kao visoki dostojanstvenik Svete Stolice povezuje središte Crkve s ovim slavljem i ovim mjestom. Uz njega je i prvi biskup Crkve u Hrvata, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije i zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić; s nama je i naš metropolit mons. Ivan Devčić s drugim biskupima Riječke metropolije: mons. Draženom Kutlešom, porečko-pulskim biskupom, mons. Ivanom Milovanom, porečko pulskim biskupom u miru. Mons. Dražen će nam na kraju reći svoju poruku povodom proglašenja blaženim istarskog mučenika Miroslava Bulešića.

Od srca s ovoga mjesta, uz Crkvu hrvatskih mučenika, pozdravljam sve vas koji ste na razne načine i s raznih strane stigli u hodočasničkom duhu do ovog Svetišta. Drago mi je što dobrotom Hrvatske televizije i radio postaja Hrvatski radio, Hrvatski katolički radio, Radio Marija i Radio Mir Međugorje mogu pozdraviti i vas koji ste s nama povezani preko tv-ekrana i radio valova.
Posebnosti ovogodišnje proslave je u tome što je u godini obilježavanja 1700. obljetnice Milanskog edikta tolerancije iz 313., što je ovo godina proglašenja još jednog hrvatskog mučenika blaženim – Miroslava Bulešića, što je prošlo 520 godina od hrvatske tragedije ovdje na Krbavskom polju i 10. godina od blagoslova kamena temeljca za CHM.

Kada je riječ o slobodi kršćana, valja reći da do nje nije došlo carskim oružjem nego križem Kristovim. touto nika – tome (križu-Kristu) /pripada/ pobjeda i u tom znaku treba je tražiti i provoditi. Tim govorom govorili su mučenici, i car Konstantin je velik što je taj govor Crkve čuo i razumio. Taj govor je prisutan u Crkvi Kristovoj kroz sve vjekove, ali ga ne čuju i na razumiju svi jednako. Miroslav Bulešić je taj govor dobra razumio i proveo ga do svoga križa – pobjedničkoga. Samo u gramatici takvoga govora shvatljive su njegove riječi: „Moja osveta je oprost“?

Na 500. obljetnicu krbavske tragedije (1993.) odavde su na slobodni hrvatski teritorij slani tenkovi i granate. Dva VBR-a bila su ukopana upravo na temeljima krbavske katedrale. 10 godina kasnije počeli smo se mi ukapati u ovo brdo, ovdje u zemljopisno i povijesno središte Hrvatske da na sve strane šaljemo osvetničke granate tipa onih Miroslava Bulešića – „Moja je osveta oprost!“ Vjerujemo pri tom u snažnu podršku brojnih četa hrvatskih mučenika i žrtava. Dakako i onih koji su pali od hrvatske katoličke ruke. Sve žrtve zaslužuju poštovanje bez obzira na vjeru i naciju.
U temelje smo stavili kamen iz stare krbavske katedrale koji je blagoslovio u Rijeci papa Ivan Pavao II., koji je svojim učenjem i radom učvrstio mučeničke temelje Crkve. On je na pragu trećeg tisućljeća jasno formulirao pobjedničku snagu križa Kristova. Zato smo njegov kip stavili ispred Crkve hrvatskih mučenika.
Današnjeg predvoditelja slavlja Dana hrvatskih mučenika postavio je upravo spomenuti papa Ivan Pavao II. na mjesto glavnog tajnika Biskupske sinode u Rimu. Drago nam je da mons. Nikola Eterović kao Hrvat povezuje našu domovinu sa Svetom Stolicom, kao i to da kao visoki dostojanstvenik Svete Stolice povezuje središte Crkve s ovim slavljem i ovim mjestom. Uz njega je i prvi biskup Crkve u Hrvata, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije i zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić; s nama je i naš metropolit mons. Ivan Devčić s drugim biskupima Riječke metropolije: mons. Draženom Kutlešom, porečko-pulskim biskupom, mons. Ivanom Milovanom, porečko pulskim biskupom u miru. Mons. Dražen će nam na kraju reći svoju poruku povodom proglašenja blaženim istarskog mučenika Miroslava Bulešića.

Imamo još jednog metropolita, splitskog nadbiskupa mons. Marina Barišića, koji nas je svojim dolaskom ugodno iznenadio; nije nas iznenadio njegov sufragan, šibenski biskup mons. Ante Ivas, jer on u smislu dobrosusjedskih odnosa redovito dolazi na današnji dan. Pridružio se slavlju i vojni ordinarij mons. Juraj Jezerinac. Bez sumnje da ova Crkva može mnogo značiti za našu vojsku i policiju, kao i za branitelje. No taj govor ostavit ćemo i on i ja svojim nasljednicima sa željom da ga dovedu do kraja; tu je i sisački biskup mons, Vlado Košić kojega već sada pozivam da iduće godine predvodi slavlje na Dan hrvatskih mučenika. Drago nam je da su nam se pridružili križevački vladika mons. Nikola Kekić, i bjelovarsko-križevački biskup mons. Vjekoslav Huzjak. Dobro nam došli!
Mnogi branitelji već usmjeruju svoje korake prema ovom Svetištu, što su simbolički i stvarno izrazili i oni koji su pješačili od Gvozdanskoga do Udbine, 176 kilometara u pet dana. Oni u stilu srednjovjekovnih hodočasnika trasiraju hodočasničke staze prema CHM. Gvozdansko-Udbina je već peta takva staza koju je prema CHM trasirala Udruga „Damir Tomljanović Gavran“ iz Zadra. Čestitamo! Pozdravljam i druge branitelje i njihove udruge.
Pridružili su nam se predstavnici vojske i policije, raznih društvenih i državnih funkcija. Poštujući njihove funkcije, ovdje ih najradije gledamo kao vjernike i hodočasnike. Ipak ću posebno istaknuti gradonačelnika hrvatske metropole Milana Bandića i naše civilne domaćine, a to su novi ličko-senjski župan Milan Kolić i stari udbinski načelnik Ivan Pešut. Posebno pozdravljam članove Komisije HBK i BK BiH za hrvatski martirologij.
Drago mi je pozdraviti svećenike koji su na čelu sa svojim župljanima došli ovamo, redovnike i redovnice, bogoslove i sjemeništarce, vjernike laike s raznih funkcija u društvu, stare i nove Udbinjane. Pozdravljam sve u ime svoje i u ime čuvara Svetišta mons. Tomislava Rogića, koji će svakoga koji dođe ovamo radosno provesti kroz Svetište, a vodi nas i kroz ovo slavlje. Dobro došli!
Dragi hodočasnici, radost mi je gledati ovo zajedništvo oko Crkve hrvatskih mučenika. Dobro svi došli!
Molim s. Veroniku Popić, susestru mučenice Žarke Ivasić, da donese svijeću. Nakon što zapalimo svijeću, neka nadbiskup Eterović predvodi ovo misno slavlje.

Dan hrvatskih mučenika slavi se između Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, 23. kolovoza, i dana Krbavske tragedije 9. rujna. Naime, 23. kolovoza 1939. dva totalitarna režima sklopili su savez o nenapadanju, da bi se nepune dvije godine poslije ta dva režima međusobno zaratili. Za čovječanstvo je bili su opasan i savez i rat jer su jedna i druga strana polazile od krive slike o čovjeku. On je jednom nadčovjek da mu je sve dopušteno, a drugi put nečovjek u smislu da mu se ne prizna ljudsko dostojanstvo pa ga se po potrebi može likvidirati. Tu su korijeni najkrvavijeg rata u povijesti. Dio te patnje na našem prostoru možete naći u Zborniku žrtava i mučenika iz vremena komunističke vladavine.


Mile Bogović

 

Autor: Josip Anušić